PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
2. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (1)

Za skori Božić, te osobnu i zajedničku duhovnu pripremu svih nas rasutih po svijetu, darujemo ovaj plod krša i rada ruku čovječih. Nema te riječi koje bi ga mogle opisati ali duša osjeća njegovu slast. (Autor slike Marinko Dalmatin, dipl. biolog. Zahvaljujemo na slici)
2. 12. 2004

ZAHVALA DAROVATELJU

Mr. sc. Krešimir Musa, sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu, darovao nas je s dva toma vrlo vrijedne povijesne građe o Vojvodi don Ivanu Musiću s pravom prikaza na našoj stranici. Gospodinu Krešimiru Musi najiskrenije hvala.
2. 12. 2004

U OČEKIVANJU 130-TE OBLJETNICE HERCEGOVAČKOG USTANKA (2)

Dio originalne zemljopisne karte druge polovice 19 stoljeća. Obratiti pozornost na oblik pisanja toponima, primjerice Stjepan grad i sve jezične promjene koje su se na ovom prostoru dogodile poslije 1918. godine. Granice Hercegovine su se donekle promijenile u odnosu na današnje (primjerice općina Prozor). I ova karta se dodaje našem Virtualnom muzeju - Kulturna baština. Izvor: Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina, Wien, 1896.
2. 12. 2004

U OČEKIVANJU 130-TE OBLJETNICE HERCEGOVAČKOG USTANKA (1)

2005. godine navršava se 130-ta obljetnica Herecegovačkog ustanka (1875. - 1878. godina). U očekivanju obljetnice prikupljamo i objavljujemo povijesnu građu tog važnog događaja. Na slici: dio zemljopisne karte 1z 1878. godine s planom napredovanja VIII divizije koja je djelovala na prostoru Herecegovine. Zahvaljujemo našem darovatelju (prof. Kanajet sa Sveučilišta u Zagrebu). Karta je priložena i našem Virtualnom muzeju - Kulturna baština.
29. 11. 2004

NASMIJMO SE UZ BIJELKU KUDRIĆA - JA DJECO NE UDARAM OŠPICE!

Bilo je to u proljeće poslije rata. Vrijeme je pomalo činilo svoje, računi su se svodili a život sve dublje ulazio u kolotečinu svakodnevnice. Taj život na selu uvijek teče po nekim nepisanim zakonima i, usprkos kršćanskom nauku, vrlo često ne zna za milost. Bijelko je ostao bez djece, bez nade, bez budućnosti i s velikim imanjem koga je trebalo ipak obraditi. Njegova nadaleko poznata narav nije znala i nije htjela znati za poraz. Išao je po selu i skupljao mobinu, kako se to veli, da uradi teže poslove, koje jedan čovjek ne može uraditi sam. Onda vraća najam radeći kod onih kod kojih se zadužio. Samo, selo ima drugu računicu, drugu procjenu. Bijelko nema djece, kršnih muškaraca, da najam vrate, a Bijelko je već pomalo onemoćo. Ubila ga tuga i težak život. Svi cijene Bijelku i uspomenu na njegove sinove pa ga nitko neće javno odbiti. To je nekako i vrijeme vakcinacije djece, "udaranja ošpica" kako se to kaže. Djeca se okupe Podcrnugovcom i dođe doktor, griju se igle na plinu i djeca vrište. Baš u jedan takav dan čeka Bijelko težake koji su mu obećani da okopa poveliki vinograd. U jedno doba dana eto ti težaka. Sve sama djeca. Spremili ih od kuće da tamo ne smetaju. Vidi Bijelko koliko je sati. Okupi ih na bunaru pa im veli: -Fala vam djeco što ste došli. Samo, crkve mi, ja danas ne udaram ošpice. Moro bi kopati vinograd pa se vi vratite doma...
29. 11. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - ŽIVOT OKO ČATRNJE I BUNARA DRUGE POLOVICE 19-OG STOLJEĆA

Donosimo vrlo vrijednu fotografiju o životu na i oko cisterni, čatrnja i bunara druge polovice 19-og stoljeća. Zahvaljujemo prof. Kanajetu sa Sveučilišta u Zagrebu na daru.
29. 11. 2004

POČELO JE VRIJEME BOŽIĆA

U očekivanju Božića, najsvetijeg kršćanskog obiteljskog blagdana, donosimo ovaj prizor planinskog voća. Također podsjećamo na I međunarodni znanstveni simpozij o Blidinju ("Blidinje 2005."). Slika posuđena iz knjige "ENDEMIČNE I RIJETKE BILJKE PARKA PRIRODE BLIDINJE" autora Dr. Čedomila Šilića.
29. 11. 2004

U POVODU PREDSTAVLJANJA TREBINJE NA NAŠEM IS-u - IZOBILJE VODE NA BEZVODNOM KRŠU

Gotovo nestvaran prizor: izobilje vode na bezvodnom kršu. Riječ je o vrlo tektoniziranom dolomitu koji nakuplja i zadržava obilje pitke vode. Na malom prostoru iskopan je niz zdenaca a za svaki se zna vlasnik. Istraživanja bi, vjerojatno pokazala i mnogo veće zalihe od onih u plitkim bunarima. U svakom slučaju ovo je jedna od točaka orijentacije i odmora na speleološkoj stazi kroz Trebinju.
28. 11. 2004

DUHOM PROTIV NEPRAVDE - BIJELKO KUDRIĆ I PAVIĆUŠA

Ovu, gotovo zaboravljenu zgodu iz života Bijelke Kudrića, ispričao mi je gospodin Marko Gadžić iz Mostara. Kako je već javljeno, osobno je poznavao Bijelku a bio je i predsjednikom općine u Hodovu, sa sjedištem u Podcrnugovcu. Bilo je to u vrijeme Kraljevine. Bijelko je bio mlad, pun života što no se kaže. Nejačad posula (imao je petoro djece), valja s ljudima živjeti i preživjeti a on pun duha i smisla za šalu. Ali i smisla za realnost i miran život s ljudima. Samo, nepravda ga je boljela i morao je na nju odgovoriti. A život kao da se je trudio da donese što više nevolja... Na putu prema Stocu, kuda je Bijelko često prolazio, neka Pavićuša otvorila malu trgovinu i kavanu. Tu se svraćali putnici pa pili kavu i štogoć kupovali. I školska djeca su tu svraćala poglavito da kupe lapise za table koje su u školu nosili umjesto teka. Navraćo tu i Bijelko, da se prozbori koja i s ljudima popije kava. Samo Pavićuša ga je gledala drugačije od drugih. Budući je "šljego" (kako se to s ironijom govorilo) s viših kota ali i bio svjesni Hrvat, vrijedio je najmanje dvaput manje od drugih. To se očito vidjelo iz njenih riječi. Ljuto je to boljelo Bijelku pa odluči na akciju. Svrati Pavićuši u trgovinu pa zamoli 100 dinara da mu pozajmi, vratiti će on do tada i tada. Pavićuša računa da će ih tu i potrošiti pa rado Bijelki učini uslugu. Međutim, on previ novu novčanicu pa je stavi u unutarnji džep kaputa, reče hvala i ode. Čeka Pavićuša, čeka ali nema Bijelke. Čeka i dalje, džaba. Bijelko prolazi mimo trgovine ali ne svraća. Pavićuša bijesna, pokazati će ona golji tko je a i čija je to država. Ode na sud svom čovjeku te potuži Bijelku i navede svjedoke. Sudija odmah "šilje" poziv, da se Bijelko u ime zakona tada i tada javi slavnom sudu. Nema Bijelke. Šalje drugu poziv. Nema Bijelke. Šalje džandara. On jaše na konju, sve mu vatra ispod kopita vrca. Narod gleda u strahu, jadni Bijelko. Samo Pavićuša s ponosom prati konja i konjanika. On, u međuvremenu, dolazi pred Bijelkinu kuću, u ime zakona i kralja vodim te sudiji. Bijelko pokorno za konjem. Opet pored Pavićušine trgovine. Pavićuša u devetom nebu, što ti je sila. Dovode Bijelku pred slavni sud. Sjedi. Ustani! -Jesi li ti rečeni Bijelko Kudrić? - Nisam slavni sude. - Ko si ti bre onda? - Ja sam, slavni sude, Luka Perić. Imam, crkve mi, i papire u džepu. Slavni sud bijesan, sve drhti. Goni ovo iz suda, viče. Bijelko se zahvali pa kroz grad. Zna, mnogi ga u čudu promatraju. Popije kavu s ljudima pa na put. Prolazi pored Pavićušine trgovine. Pavićuša ga gleda ko vampira. Bijelko glumi nevinašca. - Pavićuša, evo da ti vratim onu stodinarku, i fala ti vala velika. Vadi istu novu novčanicu, previjenu po sredini, pa je daje Pavićuši. Mirno odlazi kući. Posao za danas je uspješno završio. Još vidi zaprepašten pogled Pavićuše na svojim leđima.
28. 11. 2004

VRHUNSKA DJELA MAJSTORA KAMENOKLESARA

Nastavljamo s prikazom vrhunskih majstorskih klesarskih djela koje čine ono "blago moga kamenjara". Vrlo često je riječ o samoukim genijalnim majstorima kamenoklesarima. Ovom slikom, koju ćemo uskoro pribrojati našem Virtualnom muzeju, želimo istaći činjenicu vremenske i umjetničke podudarnosti dvije škole samoukih klesara: Posuške i Popovo poljske. Na slici: kameni most na Ričini - Posušje. Zahvaljujemo Tomi Raiču na prilogu.
26. 11. 2004

U povodu predstavljanja Trebinje na našem IS-u

Detalj kamenog pročelja obnovljene crkvice Sv. Roka u Trebinji. TREBINJA
25. 11. 2004

RELIKVIJAR DON IVANA MUSIĆA DANAS UVRŠTEN U VIRTUALNI MUZEJ

Relikvijar don Ivana Musića, čiju fotografiju nam je poslao Milo Jukić, novinar i publicist iz Kiseljaka te Rafael Musa, danas smo uvrstili u naš Virtualni muzej - Kulturna baština. RELIKVIJAR DON IVANA MUSIĆA
24. 11. 2004

NOVI PRILOG POVIJESTI HERCEGOVAČKOG USTANKA - DON IVAN MUSIĆ U NARODNOJ PREDAJI LEPENIČKOG KRAJA

Vrlo zanimljiv prilog o životu don Ivana Musića, vođe Hercegovačkog ustanka, poslao nam je Milo Jukić, naš novinar i publicist. Mi taj prilog donosimo u izvornom obliku. Zahvaljujemo se gospodinu Mili Jukiću i Rafaelu Musa iz Kiseljakana na iznimno zanimljivom prilogu. Mi ga prepuštamo sudu povijesne znanosti. Na slici: gospodin Rafaelo Musa u ruci drži pozlaćeni relikvijar, u narodu poznat kao «sakrament» koga je don Ivan Musić nosio oko vrata. Sliku relikvijara ćemo uskoro pohraniti u naš Virtualni muzej. Pokrenite opciju više.
24. 11. 2004

NARODNA NOŠNJA HRVATA DONJE HERCEGOVINE UVRŠTENA U NAŠ VIRTUALNI MUZEJ

Danas je rad "Narodna nošnja Hrvata donje Hercegovine", autora dr. sc. don Ivice Puljića, uvršten u naš Virtualni muzej - Kulturna baština.
24. 11. 2004

BIJELKO KUDRIĆ, KOZE, OPĆINA U HODOVU I NJEN PREDSJEDNIK

Ovu zgodu iz života Bijelke Kudrića ispričao mi je gospodin Marko Gadžić koji danas živi u Mostaru. On je osobno poznavao Bijelku i sjeća se i njegovih dolazaka k njegovom ocu, kada je znao teško i iskreno plakati za svojom nestalom djecom. Bio je to drugi Bijelko, Bijelko rastrgan boli za mučki ubijenom djecom. Ali je to činio rijetko, samo pred prijateljima koje je volio i cijenio. Pred onim drugima bio je ponosan i nepokoran. U to poratno vrijeme osnovana je općina Hodovo sa sjedištem u Podcrnugovcu. Podatak malo poznat. Predsjednici te općine su bili ovim redom: Arsen Šakota, Novica Šakota, Salka Mustapić, Muja Martinović i Marko Gadžić. Općina je ukinuta 1955. godine. Novica Šakota je bio pomalo čudan predsjednik. Često je pokazivao dušu i imao je razumijevanja za malog čovjeka, pa tako i za Bijelku. Uz to je bio okorjeli rusofil i poštovao je samo Staljina. U to vrijeme došla je i ona poznata naredba o smicanju koza. Predsjedniku dojavljuju da Bijelko ne sluša pa Bog. Neće da smiče koze. Zove ga na razgovor. Razgovor je bio povjerljiv. Prvi puta Bijelko sluša čovjeka koji nije samo političar. Spominje i njegovu djecu i svu nepravdu koja mu je učinjena. Gotovo ga moli da smakne koze. Bijelko sluša, priča ga je dirnula u srce, nema što. Njegov pogled kao da nekamo prolazi kroz predsjednika i odlazi daleko, daleko. Kao da uopće ne sluša što se govori. Najednom će: - Smaknuću svaku kozu vala predsjedniče. Samo, crkve mi, nećeš ti dugo...! I nastavi gledati kroz predsjednika. Sutra u jutro, dok je predsjednik bio na poslu, dolazi milicija, hapsi ga i odvodi u Mostar. Tu je na brzinu suđen na dvije godine zatvora na Golom otoku. Nakon odsluženja kazne odlazi u Sarajevo gdje radi u nekoj trgovini. Imao je vremena razmišljati o pronicljivom duhu malog, velikog Bijelke kome su učinjene tolike nepravde, i koji je zdravim seljačkim razumom mogao dokučiti mnoge stvari, skrite drugim, učenim ljudima. Bijelki je odmah bilo jasno da čovjeku sa srcem nije duga vijeka u tom surovom političkom sustavu. (Gospodinu Marku Gadžića hvala na priči).
23. 11. 2004

Župna crkva Blažene Gospe u Trebinji uvrštena u naš Virtualni muzej

Danas je župna crkva Blažene Gospe u Trebinji uvrštena u naš Virtualni muzej - sakralna baština. Na slici: natpis iznad ulaznih vrata crkve. ŽUPNA CRKVA TREBINJA
22. 11. 2004

VIJEST ZA PRIMJER - ISTRAŽIVANA PEĆINA ČUBRINA U POSUŠKOM VIRU

Ovu vijest i slike nam je poslao gospodin Branko Bago-Bućo, predsjednik HPD-a «Pločno» iz Posušja, posredovanjem gospodina Tome Raiča. Riječ je o speleološkim istraživanjima i dokumentiranju jednog dobro razvijenog speleološkog objekta u posuškom Viru. Autorima čestitamo i zahvaljujemo na prilogu. O ovoj pećini ćemo izvijestiti i na našem IS-u. Evo podataka o pećini, kako nam ih je autor poslao: Pećina u posuškom Viru, u naselju «Čubrine». Istražena 25.09.2004. U obilasku pećine sudjelovala sekcija speleologa HPD-a Pločno iz Posušja pod vodstvom Filipa Bage, u suradnji sa Speleološkim društvom iz Širokog Brijega pod vodstvom Ćipe Karačića. Ostatak ekipe su činili Mario, Rade, Ivan Jukić, Pepa i Bućo. Pećina je po ocijeni iskusnog speleologa Ćipe, jedna od Ljepših koje je on istražio. U njenu raskoš, uvjerili su se i ostali članovi ekspedicije. Riječ je, sasvim sigurno, o tek istraženom speleološkom biseru o kome će se još mnogo čuti. Pokrenite i opciju više.
22. 11. 2004

Povodom predstavljanja Trebinje na našem IS-u - neistraženo arheološko blago

Tijekom istraživanja Trebinje, našeg geomorfološkog krškog fenomena, postali smo i svjedoci njegova neistraženog arheološkog blaga, poput ove grobnice. No, to blago otvara i mnoga druga pitanja, primjerice: zašto je nekada davno ovdje mogao cvjetati život ako se danas gasi? Kakve su se promjene mogle dogoditi? TREBINJA
21. 11. 2004

Narodna nošnja Hrvata donje Hercegovine (Humske zemlje) - autor Dr. sc. don Ivica Puljić

Naš poznati povjesničar Dr. sc. don Ivica Puljić poslao nam je pregled narodne nošnje Hrvata donje Hercegovine (Humske zemlje). Rad donosimo u cijelosti a priključiti ćemo ga i našem Virtualnom muzeju - Kulturna baština. Autoru se najiskrenije zahvaljujemo. Pokrenite opciju više.
21. 11. 2004

OTPOČELE PRIRPREME OKO IZLAŽENJA TREĆEG BROJA STOLAČKOG KULTURNOG PROLJEĆA

U Stocu je održan pripremni sastanak radne grupe za pripremu trećeg broja Stolačkog kulturnog proljeća. Obraditi će se tri značajne teme: Blajburg i Stolac (obljetnica Blajburga), Hercegovački ustanak i Stolac (obljetnica ustanka) i Stolac danas i sutra. Radovi će se primatu u elektroničnom zapisu napisani prema uobičajenim standardima (sažetak na jednom od stranih jezika poželjan).
PrvaPrethodna 80  81  82  83  84  85  86  87  88  89  90  91  92  93  94  95 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)