PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
10. 12. 2004

DUHOM PROTIV TIRANIJE - VISJELA TIKVA O DUBU

Duboka je misao u naroda a u Bijelke još dublja. Često tako duboka da je oni koji je slušaju i na koje se odnosi, uopće ne razumiju. Ili, treba proći vremena pa da shvate poruku. A u tome je Bijelko velemajstor. Večeras je opet na sastanku. Demokracija je zakucala i na vrata sela pa se ko nešto bira. Bijelko pak sve razumije. Nitko ne pita za njegovu djecu, a preko grobova nevinih demokracija ne dolazi. Predlažu drugovi da se glasuje za jednog druga a Bijelko neće pa neće. Međutim, baš njegov glas nedostaje. Život piše romane. Pitaju Bijelku: - Zašto bolan Bijelko ne glasuješ za čovjeka i druga? Zna Bijelko da ne smije reći što misli; skupo, preskupo bi to koštalo njegova i onako onemoćala pleća. A mora se kazati. I to na Bijelkin način. Reče ovako: - Visjela tikva o dubu. Stala ciganka ispod tikve pa u nju puše. Zašto bona ciganka pušeš u tikvu, ta nije vruća. Lani me opržila pa joj ove godine ne vjerujem! Reče Bijelko naizust pa zašuti, odnosno utonu u dubinu duše, samo njemu znanu.
10. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (8)

On će pohoditi naša napuštena sela i zaboravljene kapelice. Stati će ispred svetih slika koje smo kao djeca gledali kada nas je majka k misi vodila.
10. 12. 2004

BLAGO MOGA KRŠA - UZLETIŠTE DUŠA NAŠIH PREDAKA ILI STEĆCI

Oblikom svojih kamenih objekata naši preci su odgovarali izazovu zvjezdanog neba. To je jedinstvena i vrlo zanimljiva kultura. Naši preci su, ispod zvjezdanog neba, sagradili svoje kameno nebo, uzletišta svojih duša Svemogućem Bogu. Na njima su ostavili svoje zapise poput tehničkih detalja i uputa graditelju ali i kao vječnu kamenu poruku onima koji dolaze. Stećci su uzletišta duša i vječna kamena knjiga. Najljepša uspomena generacijama koje dolaze. I koji takvo djelo znaju razumjeti, voljeti i čuvati. Na slici: nekropola stećaka na Morinama.
10. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (7)

I pohoditi će sve naše kapelice i sva naša rasuta i zaboravljena groblja. Jer mi smo narod koji je mnoga mjesta u svijetu naselio a sebe nije raselio. Na slici: kapelica u Ulogu.
9. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (6)

I zapaliti će vatru na našim ognjištima. I svijeću u svijećnjacima. I suknuti će gusti smrekov dim kroz naše dimnjake. I čuti će se opet zvonce ovaca koje pasu ispred naše podvornice. I veseli glas djece koja viču: "ČESTIT VAM BOŽIĆ SVIMA!"
9. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (5)

Mržnja je pogasila toplinu doma. Božić će je opet zapaliti u srcima njenih čeljadi. I čuti će se opet glas susjeda: "KAKO VAS JE BOŽO POHODIO? MIR BOŽIJI I MI BOŽIJI ISUS SE RODI DADE NAM MIR BOŽIJI".
9. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (4)

Dolazi nam Božić. Jedino on, toplinom blagdana, može nanovo uskrsnuti naše porušene crkve i domove. I spriječiti mržnju koju svaki rat nanovo gomila na naše prostore. I spriječiti osvetu. U njemu mi možemo ostvariti naše virtualno božićno zajedništvo, ma gdje bili.
9. 12. 2004

Friedrich (Bedrich) Katzer - velikan svog i našeg vremena

Objavljujemo neke podatke o životu i djelu velikana znanstvene misli u BiH Friedrich-a (Bedrich) Katzer-a. Mnoge ideje koje smo predstavili na našoj stranici imaju duboku vezu s djelom ovog velikana geološke znanosti. Čini se kako je danas zapostavljen i kako se premalo o njemu govori. Mi mu se odužujemo ovim kratkim prikazom njegova života i djela. Izvor: Rudarsko-geološki glasnik, broj 8; autori: Stjepan Ćorić i Alojz Filipović "Uloga austrijskih geologa u istraživanju BiH - prvi dio".
8. 12. 2004

Najavljujemo: predstavljanje Friedrich (Bedrich) Katzer-a, geologa u BiH (1861. - 1925.)

U pripremi je predstavljanje Friedrich (Bedrich) Katzer-a, geologa u BiH s kraja IX. i početka XX. stoljeća. Jedan je od nazaslužnijih ljudi za poznavanje prostora BiH u geološkom smislu ali i za promociju našeg prirodnog nasljeđa u svijetu.
8. 12. 2004

PRIKUPLJAMO I OBJAVLJUJEMO GRAĐU IZ NAŠE PROŠLOSTI - BLAGAJ U DRUGOJ POLOVINI XIX STOLJEĆA

Zahvaljujući našim donatorima možemo objaviti rijetku fotografiju Blagaja iz druge polovine XIX stoljeća. Promjene u morfologiji terena, izazvane antropogenim faktorom, više su nego očite. Izvor: WASSERBAUTEN IN BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA, Wien, 1896.
7. 12. 2004

OBJAVLJUJEMO TEKST RAZGOVORA S GOSPOĐOM DELFOM IVANIĆ, r. MUSIĆ KOGA JE VODIO GOSPODIN KREŠIMIR MUSA 1968. GODINE

Objavljujemo tekst razgovora s gospođom Delfom Ivanišević, r. Musić, koga je prije njene smrti vodio gospodin Krešimir Musa, danas sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Tekst objavljujemo uz njegovo dopuštenje. Tekst smo pročitali skenerom i moguće su samo male, ne namjerne pogreške. Otac gospođe Delfe Ivanišević je bio Vojvoda don Ivan Musić, rođen u uglednoj hrvatskoj obitelji u Klobuku (općina Ljubuški) a majka Cvija Vukasović, rodom iz ugledne hrvatske i katoličke obitelji Boška Vukasovića iz Stoca, nadimkom Kuduz. Razgovor s gospođom Delfom pokazuje mnoge povijesno zanimljive detalje ali i sudbinu jedne Hrvatice, izgubljene u vihoru života, u čijem odgoju je bilo očito premalo želje da ona sazna sve o sebi. Naime, njen otac, Vojvoda Musić, umro je kada je njoj bilo samo 8 godina a majka još ranije, te je posvojena od jedne obitelji u Beogradu. Ipak, cijelog života se nježno sjećala svoga velikog oca i njegova naroda komu je i sama pripadala. Ma koliko je ovaj razgovor bio posvećen njenom ocu i majci, te narodu kome su stvarno pripadali, gospođa Delfa se ne može otrgnuti mitologiji jednog naroda i jednog dvora kome je, igrom sudbine, pripala. Stječe se utisak kako joj je ta mitologija ipak bila preča od svega. Ovim razgovorom želimo ispraviti namjernu ili nenamjernu pogrešku o pripadnosti stolačke obitelji Vukasović crnogorskim plemenima. Neka povijesna znanost prosudi takvu pogrešku, ali je činjenica kako su se takva uvjerenja namjerno širila, pa čak i u slučaju starosjedilačkih hrvatskih obitelji, korijenom duboko uronjenim u hrvatsku kulturu i tradiciju, poput obitelji Boška Vukasovića Kuduza. Na slici lijevo: Delfa Ivanišević r. Musić. Djevojka do nje drži portret velikog Vojvode don Ivana Musića. Pokrenite opciju više i pročitajte tekst razgovora.
6. 12. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - MOJE SVETINJE

Nastavljamo objavljivati događaje, osobe i mjesta iz povijesti gdje su nas naši preci darovali žrtvama dostojnim sjećanja i divljenja. Činom objave potičemo na njihovu obnovu, sjećanje i štovanje. Donosimo tekst koji su nam poslali Tomo Raič i Darko Bago na čemu im se iskreno zahvaljujemo: "KAPELICA SV. RUŽICE NA RIČINI Groblje Ričina jest najveće i najpoznatije groblje u posuškoj općini. Nalazi se oko 2 km zapadno od samog grada Posušja uz glavnu cestu koja vodi prema Tomislavgradu. U tursko vrijeme na blagdan Svete Ružice na tom mjestu dogodio se stravični pokolj kada su Turci pobili cijeli puk za vrijeme svete mise. Na ovom istom mjestu, prije nekih dvadesetak godina, danas pokojni Ivan Zlopaša- Đivić obnovio je malu kapelicu Sv. Ružice. I danas se svake godine na blagdan Svete Ružice (prve nedjelje u mjesecu rujnu) na groblju Ričina služi sveta misa, a na ovo sveto mjesto na zavjet hodočaste mnogi vjernici ovog kraja. Neki čak i pješice i bosi dolaze na zavjet, i to ne samo ukopnici već i vjernici iz cijelog posuškog i imotskog kraja. Svi oni sjećaju se naših predaka koji su i život svoj za vjeru svoju ostavljali. Hodočasnici su živi dokaz kako žrtva naših predaka nije bila uzaludna."
6. 12. 2004

NAJAVLJUJEMO: RAZGOVOR S DELFOM MUSIĆ, ĆERKOM VOJVODE DON IVANA MUSIĆA

U pripremi je tekst razgovora s Delfom Ivanić, r. Musić, kćerkom Vojvode Musića, koga je vodio Mr. sc. Krešimir Musa, danas sudac Visokog trgovačkog suda u Zagrebu. Za dopuštenje objave ovog vrlo zanimljivog teksta zahvaljujemo autoru razgovora.
6. 12. 2004

DUHOM PROTIV TIRANIJE - BIJELKO KUDRIĆ I ŠKRIPARI

Navraćali lovci u Bijelke da se mlaćanice napiju i malo prozbore. Bili to drugovi, te se, naročito jedan od njih, dobro odnosili prema Bijelki. Ko, drugovi navratili u bazu da vide kako je. Samo, Bijelko je osjeć'o miris bivših zlikovaca i ubojica. Sada se uljudili i valja ih poštivati. Ne tako davno, umjesto na zečeve, hajkali su na jadne ljude, izgubljene u vihoru rata koga su i mnogi mnogo obavješteniji teško razumijevali, te ih bez milosti i suda bili i mučili po škripovima. I Bijelkina djeca su nestala u u tom vihoru. Zna on to i šuti. Bijelko, također, dobro zna da su njega odabrali da se još malo naslade njegovom patnjom. A k tomu i poštovanje im mora iskazati. - Jeste li što ubili drugovi? - Jok vala, nema zeca pa nema; učeno odgovori jedan drug. - E, crkve mi, da su zečevi škripari, sve bi ih vi pobili! Ovo je jedan tipičan primjer pronicljiva i snalažljiva Bijelkina karaktera. On je, u stvari, pohvalio drugove i zato mu ne mogu ništa. A zapravo, poručio im je da zna tko su i što su činili, da su obični zlikovci pretvoreni u drugove. Više nisu dolazili piti mlaćanice.
6. 12. 2004

NOVI TJEDNI REKORD U BROJU OTVARANJA NAŠE STRANICE

Protekli tjedan, 49-ti u 2004. godini, bio je rekordan u broju otvaranja naše stranice. Stranica je otvorena 427 puta. Dosadašnji rekord je pripadao 41-om tjednu ove godine s 420 otvaranja.
5. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI - HLADNO JE

Božić nam dolazi i mi bi vrlo rado objavili radove na temu Božića, posebno one koji se oslanjaju na protekla vremena i danas gotovo zaboravljene događaje i običaje. Pjesme posvećene Božiću, one koje napišemo sami ili smo čuli od starijih, posebno bi dobro došle. Zahvaljujemo autoru priče Hladno je, gospodinu Tomi Raiču, na prilogu. Pokrenite opciju više.
5. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI - PLODOVI KRŠA I RADA RUKU ČOVJEČIJIH

U očekivanju Božića, našeg najdražeg obiteljskog blagdana, prikazujemo plodove krša i rada ruku čovječijih. Komentar im nije potreban.
3. 12. 2004

KAPELA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U MOSTARU

"KAPELA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA U MOSTARU". Nakladnik: Hercegovačka franjevačka provincija. Mostar 2004. godine. ISBN 9958-9213-1-6 1.Škunca, Bernardin COBISS.BH-ID 13733382.
3. 12. 2004

FORMIRAN INICIJATIVNI ODBOR ZA UTEMELJENJE UDRUGE "VOJVODA DON IVAN MUSIĆ"

U Zagrebu je, 26. studenoga 2004. godine, formiran Inicijativni odbor za utemeljenje udruge "Vojvoda don Ivan Musić". Pismo namjere ovog Odbora pročitajte pod opcijom više. Formiranje ovog Odbora se podudara sa 130 godina od Ustanka. Namjera je, također, organizirati znanstveni simpozij na temu don Ivana Musića na obljetnicu (2005. godine, mjesec svibanj - lipanj). Pozdravljamo ovu aktivnost i mi ćemo se aktivno u nju uključiti. Pozivamo, također, sve koji imaju informaciju o Vojvodi da nam se jave ili izravno Inicijativnom odboru. Tekst pisma namjere smo pročitali skenerom te se ispričavamo ako se potkrala koja manja pogreška. Napominjemo da je don Ivan Musić, osim što je bio ključna povijesna osoba Hrvata Hercegovine u to doba, bio i ostao jednim od mostova koji povezuju Hrvate s obadvije obale rijeke Neretve. Na slici: portret don Ivana Musića vojvode hercegovačkih Hrvata u ustanku 1875. - 1878. godina.
2. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (2)

Dolazi nam Božić, najsvetiji kršćanski obiteljski blagdan. Šipak, plod krša i ruku čovjekovih, za tu prigodu darujemo svim našim obiteljima diljem svijeta. I svima koji posjete našu stranicu. (Zahvaljujemo gospodinu Marinku Dalmatinu dipl. biologu na slici)
PrvaPrethodna 79  80  81  82  83  84  85  86  87  88  89  90  91  92  93  94 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)