PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
14. 2. 2005

HRVATSKI OLTAR MUČENIŠTVA - Mučenik katoličke vjere u stolačkom proljeću, 1744.

Za našu redovitu rubriku "Hrvatski oltar mučeništva" priredili smo tekst " Mučenik katoličke vjere u stolačkom proljeću, 1744." autora Dr. Ratka Perića, biskupa. Tekst je pročitan skenerom i ispravljen. Ipak moguće su manje pogreške koje ne mjenjaju smiso teksta, zašto se unaprijed ispričavamo. Izvor: Stolačko kulturno proljeće, godište II, godina 2004., strana 31. Na slici: kameni križ podignut na brdu Križevac, unutar zidina nekadašnje utvrde, blizu tamnice za katolike Hrvate u vrijeme Turske okupacije. Slika je preuzeta iz tiska. Kameni križ je postao predmetom nesporazuma i vlasti F BiH naređuju njegovo rušenje. Čini se, ipak, kako je cijeli scenarij rušenja križa samo dio opće klime strogo determiniranog kaosa u BiH.
14. 2. 2005

OPORUKE KANCELARIJE STONSKOG KNEZA

Dr. sc. Marijan Sivrić; "Oporuke Kancelarije stonskog kneza, od sredine 15. stoljeća do 1808. godine". Državni arhiv u Dubrovniku, 2002. godine. CIP - Katalogizacija u publikaciji Dubrovačke knjižnice Dubrovnik.
14. 2. 2005

MOJA TANZANIJA

Svijet koji nam je izgledao tako daleko i nestvarno a sada tako blizu zahvaljujući don Bošku Obradoviću, dugogodišnjem misionaru u Tanzaniji.
14. 2. 2005

TREĆI UZASTOPNI TJEDNI REKORD OTVARANJA NAŠE STRANICE

Protekli tjedan, 6-ti u ovoj godini, bio je treći u nizu s rekordnim brojem otvaranja naše stranice. Taj niz je izgledao ovako: 4-ti tjedan godine 2005. - 465 otvaranja, 5-ti tjedan godine 2005. - 523 otvaranja i 6-ti tjedan godine 2005. - 535 otvaranja.
13. 2. 2005

KAPELICA GOSPE OD ZDRAVLJA U SNIJEGU

Hutovski zet, Branko Suljić, oženjen Ivkom Previšić (žive u Njemačkoj), kada je pošao na tešku operaciu zavjetovao se da će podići kapelicu Gospe od Zdravlja na nekom raskrižju. Operacija je uspjela i Branko je podigao kapelicu u sedmom mjesecu 2004. godine, na raskrižju u Hutovu.
12. 2. 2005

NEZGODA

Ne baš rijedak slučaj, ovih dana, iz snijegom prekrivene Hercegovine. Bez obzira koiko su vozači oprezni ovakve situacije su neizbježne. Nezgoda se dogodila na magistralnom putu Neum - Stolac pored svetišta Kraljice mira u Hrasnu.
12. 2. 2005

DUHOM PROTIV TIRANIJE - VELIKE MISLI VELIKOG BIJELKE KUDRIĆA

Povijesni događaj, koji ću sada ispričati, dogodio se ispred Bijelkine kuće, podno Ćurila. Bivši udbaši, te ubojice i lopovi svake vrste, zatekli su ga, toga kasnog proljetnog dana, kako sjedi u prančioku svoje kuće i mirno puši lulu. Razmišljali su kako da ga izazovu i optuže. Ili bar da se naslade njegovih patnji. Oni su sada drugovi, vlast, i mora ih poštovati a svi znaju, zapravo, što su i tko su. Bijelko je to najbolje znao, ali je znao također da mora preživjeti a to je mogao samo šuteći i trpeći. " Je li stari, kako ti se ova nova vlast čini?" zapita jedan drug. Bijelko nastavi mirno pušiti lulu. Preživljavajući svaku ljutu nevolju još od kada se rodio, naučio je Bijelko zadržati mir i ne odgovoriti odmah. Mora razmisliti i mora drugovima pokazati da ih se ne boji. Teško mogu načiniti više zla od onoga što su već učinili. Svi čekaju. "Vako drugovi" otpoče mirnim glasom Bijelko. "Ova nova vlast ti je, crkve mi, ko kada čobani nađu pajinu kuću doli na našim njivama (pajo = pauk koji izvrti vertikalni tunel u polju promjera 1 do 2 cm i tu se pritaji čekajući plijen, opaska autora) pa ga počnu mamiti. Učupaju slamku, ture je u pajinu kuću pa viču: - Luli, luli pajo, samo ti izađi mi ti nećemo ništa, luli, luli pajo, samo ti izađi .... A kada jadni pajo proviri, izbace ga vani pa satru nogama. Eto ti pajo, luli, luli pajo". Reče Bijelko, duboko srknu dim iz lule i pogledom odluta nekuda daleko. Tamo gdje je luka Ploče, ili još dalje u bijeli svijet. Tamo gdje su nestala njegova djeca. Ili gdje kćer Anica robija a da ne zna ni zašto. Neki duboki, mukli hropac čuo se iz njegovih prsiju. Kako da se nešto slama, krči. To se skrčila Bijelkina volja pod prevelikim teretom. "Ustaj, ustašo i s nama u zatvor" narediše. Bijelko pođe. Susjedi će zaključati kuću i prigledati kravu. Ta nije prvi puta da vode Bijelku. Postupak se u selu zna. Odležao je dva mjeseca u zatvoru. Jedan mu bi oprošten.
11. 2. 2005

MOJA TANZANIJA

Zajednica vjernika don Boška Obradovića u Tanzaniji. Radost koja zrači njegovo je djelo.
11. 2. 2005

ZIMA 2005.

Zimske radosti. Blidinje. Autor: Tomo Raič pod nazivom "Mladi skijaši u snijegu". (Imena nismo dobili)
10. 2. 2005

MOJA DRAGA TANZANIJA

Velečasni don Boško Obradović misionar je u Tanzaniji već nekoliko desetaka godina. Tu nepoznatu zemlju zavoljeli smo samo iz njegovih priča. Točnije, njegova velika ljubav prema Tanzaniji i njenom narodu prešla je i na nas kao i svaka zaraza. Veže nas i još nešto: mi zagovaramo i donekle uspješno tragamo za vodom u kršu a don Boško vrlo uspješno u Tanzaniji. U svojoj misijskoj postaji izbušio je bušotinu i našao dosta čiste vode. Za sebe i okolno stanovništvo. Tako je riješio jedno teško pitanje, obolijevanje naročito djece zbog pijenja vode iz površinskih, zagađenih vodotoka. Nažalost, ovih dana smo saznali da je don Boško prevezen u jednu Zagrebačku bolnicu radi liječenja. Kao izraz najdubljih i najiskrenijih želja za što bržim i učinkovitijim ozdravljenjem, odlučili smo otvoriti novu rubriku u našim vijestima pod nazivom "MOJA DRAGA TANZANIJA". Pokazati ćemo dio fotografija iz njegove vjerničke zajednice u Tanzaniji. Na slici: velečasni Obradović sa polaznicima vjeronauka u Tanzaniji. I molimo Boga za što bržim ozdravljenjem.
10. 2. 2005

HERCEGOVAČKE LJUTE ZIME

U povodu velikog snijega u Hercegovini, pripremili smo kronologiju "ljutih zima" proteklog stoljeća. 1922. godina - veliki snijeg u Hercegovini. Prema kazivanju pokojnog Andrije Marijanovića, rođenog 1898. godine u Ljucima, Hodovu, te godine je služio mornaricu te su ga, zbog bolesti, uputili vlakom u Mostar. U vlaku je bilo civila, odraslih i djece, te mornara i pješadinaca. Vlak je došao u Bišće, po prilici gdje je danas Tvornica aluminija, i tu ostao zameten. Bila je nedjelja u večer. Sutra dan je pokušan proboj do Mostara. "Prvo je išla pješadija, zatim civili pa mornarica. Nismo dugo, svatko se vraćao i spašavao od silna leda. Ja sam se spotaknuo od jednog mrtvog pješadinca. Pomoć nam je stigla tek u srijedu i prebačeni smo u bolnicu u Mostaru". Te godine su stradali, od silna leda, i regruti pogotovo u vojarni u Sarajevu, naročito oni koji na to nisu bili naviknuti. Božica Krešić, rođena 1914. godine u selu Vinine, Donje Hrasno, upamtila je led te godine. Priča: "Dubovi su pucali od leda". 1929. godina - smrzla se voda u Popovu a s njom i patke koje su se tu zatekle, tvrde očevici. Sve se odigralo tako brzo da sve nisu uspjele pobjeći. 1942. godina - pao je veliki snijeg. 1956. godina - cijela veljača je bila snježna. 1962. godine - izmjerene temperature od -15 stupnjeva. 1964. godine - tri lokomotive uz Bregove (dionica uskotračne pruge Dračevo - Brštanica) probijale snijeg. 1974. godine - pao veliki snijeg. 1985. godine - pao veliki snijeg. 2005. godine - pao veliki snijeg. Na slici: Konoba "Viline ploče" na Hrasnu u snijegu.
10. 2. 2005

"NESTALA" I LJUČANSKA LOKVA

Pod snijegom i ledom "nestala" ljučanska lokva. Stariji pamte još jednu ovakvu zimu. Tada su bili mlađi pa su na sred zaleđene lokve naložili vatru.
10. 2. 2005

PANORAMA SELA LJUCA POD SNIJEGOM

Snijeg prekrio i selo Ljuca - Hodovo (općina Stolac).
9. 2. 2005

IDILA HERCEGOVAČKOG SELA ZIMI (3)

Prizor koji valja zapamtiti. Zima 2005. godine u Hutovu. Čeka se i po dvadeset godina da se prizor ponovi. Vidi se: naselje Hutovo, Osnovna škola desno i zametena cesta koja vodi do Neuma.
9. 2. 2005

IDILA HERCEGOVAČKOG SELA ZIMI (2)

Kapelica u Hutovu u zimnom ruhu. Gotovo idealno se uklapa u zimni ambijent. Jednako tako će se transformirati u ljetni kada oko nje, svoju zaglušnu pjesmu, zapjevaju cvrčci. I sve bi zaista bila idila da preveliki snijeg nije i preveliki problem za snijegom odsječeno, pretežito staračko stanovništvo.
9. 2. 2005

IDILA HERCEGOVAČKOG SELA ZIMI (1)

Idila hercegovačkog sela zimi. Rijetki prizori s Hutova. Tako veliki snijeg i najstariji teško pamte. Narod veli - mornjak. Dolazi s juga i često ga prati mukla grmljavina. Legenda kaže kako je stari orao, u svom dugom životu, snijeg mornjak upamtio kao najčudniji događaj. Noću, pred njim se dizao sve do navrh križa na crkvi. A onda se počeo topiti i do jutra potpuno nestao. Ljudi su se budili i govorili: "Bože tebi hvala lijepa vremena".
9. 2. 2005

STARI MOST U LIVNU

Prof. dr. sc. Mladen Glibić, s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, poslao nam je fotografiju starog mosta u Livnu. Molimo sve one koji o njemu znaju nešto više da nam to jave. Profesoru Glibiću hvala na mnogo zanimljivih priloga koje nam je do sada poslao.
9. 2. 2005

DOMOVINA SE RAĐA

Tihomir Marić, profesor njemačkog jezika i književnosti, predavač na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, poslao nam je pjesmu neobičnog i zanimljivog sadržaja: posvećena je Domovini koja se rađa. Ali, to ne znači da naša Domovina nije postojala, ona je vječna, samo se rađa sa svakim od nas i ne umire s nama. Domovinu zapravo rađamo mi svojim trudom i žrtvom za nju a razaramo je svojom sebičnošću. Uznički dani, provedeni u tuđim kazamatima tuđom voljom, jesu preteška žrtva, ali u konačnosti ta žrtva je najdragocjenija porođajna žrtva naše domovine. Ničija Domovina nije rođena jednom za uvijek. Poput vrta traži naš svagdašnji trud i pažnju. Profesoru Mariću hvala. Pjesmu je napisao na Hrvatskom i Njemačkom jeziku pa je tako i donosimo. Pokrenite opciju više za Domovinu koja se rađa.
8. 2. 2005

TA NEVJEROJATNA HERCEGOVINA (4) - UVIJEK ZELENA HERCEGOVINA

Bršljan (brštan). Najvoljeniji parazit. Raste na starom drveću ili duharovima (zidinama). Uvijek je zelen. Sela su dobila ime po njemu. Vrlo je koristan za čovjeka: jednom godišnje, o Badnjaku, zakiti sve svoje njive, ograde i kuće. Ubere kitu bršljana, stavi je na zid i pritisne kamenom. Ili je objesi o letve (kapija na njivi ili ogradi). Ili je zavjesi iznad vrata. Ako vrata dočekaju Badnji dan bez kite bršljana, tu je Bog rekao laku noć.
8. 2. 2005

TA NEVJEROJATNA HERCEGOVINA (3) - UVIJEK ZELENA HERCEGOVINA

Zelenika. Ime sve govori. Raste samozatajno ili kao grm ili razvijeno drvo. Domaći ga ne sijeku osim ljute potrebe zimi. Tada se donosi odluka da se sječe. Grane se prte ili vuku po snijegu. Zatim se sjekirom komadaju na manje a one zavješaju. Stoka brsti sočne listove i mlade grane. Za domaćeg čovjeka ona je stočni "crni fond" i prijatelj u ljutim nevoljama. Mogla bi biti u ukrasno drvo. Ali to nije. Treba za tu prigodu kupiti kakvu stransku. Zelenika je, ipak, previše domaća. Mogao bi se tko smijati. I pomisliti da čovjek nema novca, ne daj Bože.
PrvaPrethodna 72  73  74  75  76  77  78  79  80  81  82  83  84  85  86  87 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)