PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
22. 2. 2005

Duhom kroz život - Spasimo sjećanja na naše staro selo (Postoji li doktur doktura?)

Bilo je to početkom prošlog stoljeća. Moja baka, inače u selu ugledna žena, bila je sve zabrinutija za djeda i njegovo zdravlje. On je inače bio karavandžija a kramar mu je bio iz susjednog sela. Kramar je znao čitati raboš koga je urezivao u drvenu mjeru za aršin, poput štapa. I do sto konja upisivao je u raboš kada je kretao za Dubrovnik ili Sarajevo! Samo, neka čudna bolest u stomaku moga djeda omela ga je da i dalje putuje s karavanima. Stalno se tužio i baka se odlučila na akciju. - Sutra ideš u Mostar s ljudima. Tamo će te pregledati neki doktur doktura, njemu se veli doktur specijale. Djeda ljuto zabole bakine riječi. - Ženo ti si luda. Oklen doktur doktura. Ja li možda nije doktur najpametniji na svijetu, aa? Sve je knjige izučio napamet. Oklen sada taj drugi? - Ne znam ja to, samo ima i ti idi. Baku je djed volio a često i poslušao. Odavno se uvjerio da je to dobro. Pješke u Mostar pa hećimu. Vadi rubac u čije je krajeve baka uvezala kovanice da se doktur plati. -Gospodine, veli djed, ja bi da me pregleda doktur specijale. Djed zapravo proba, postoji li taj čovjek uopće? - Dobro, reče doktor. Idi tamo i tamo i pokaži ovaj papir. Znači postoji. Baka je u pravu. E đavo jedan oklen to zna. Djed ode tamo gdje mu je rečeno. Neka baraka. Opet se sumnja uvuče u njega. Doktur dokturima bi trebao sjediti, po mišljenju moga djeda, u kući od mramora a ne u baraci. Uđe u dvorište. Puno svijeta čeka u redu. On se prijavi, izvadi rubac, odveza uzo i izvadi novčanicu. Dobro, stani u red. Čeka. Napokon ulazi. - Što je tebi, pita doktor specijale. Kako ga osloviti, on je viši od doktora? - Gospodine, boli me trbuh. - Dobro da vidim. Popipa djeda i nešto zapisa. Idi u apoteku. Djed pita na ulici gdje je apoteka. Eno je. To je otprilike koliko odavde do Bunarića. Ako, poštovani čitatelju, ne znaš gdje je naš Bunarić, mjera svih stvari u mom selu, onda ti je to, moj brte, otprilike polovica do trećina duhanske. Možda čak i četvrtina. Djed tamo, usuše mu nešto u bocu. On vadi rubac, odvezuje bakin uzo pa plati. U tom se pošlo kući. Ide se i zalogaji. Tko je što ponio. Malo sira i slanine. Neko kupio i malo štruce pa smoči. Elem, dolaze do skakala kod Bune. - Skoči, ne boj se. Muški sokole žene. Prime se Kvanja. Djedu slabo, posrće, kleta boca pada i razbije se. Djed kući pa priča baki. Baka sva u jadu. Da su mu dali kakve spirine i nebilo štete. Nekoliko je puta gutala spirine, ali ništa. Samo, boca je nešto drugo. - Sutra opet s ljudima u Mostar pa ponovi. - Neću vala. Eto ti. Ne mogu pa basta. Idi ti. - Ti si lud. Ta neću tvoj trbuh nositi. - Luda si ženo. Što će ti trbuh? To je, ženo, doktur dokturima. Sve zna. Ponesi samo ovu pucu s moje košulje. On dvaput upre u nju i propiše ti bocu lijeka. Baka ušuti. Zna ona sve. Moj je djed nepismen ali zna posta svom svecu. Uvijek zna koliko je sati. Pa i kada su dokturi dokturima u pitanju. Ili dokturi specijale, kako se to učevno veli.
21. 2. 2005

KAKO SE NEKAD ČISTIO SNIJEG NA ŽELJEZNIČKOJ PRUZI

Razgovarali smo sa Ivanom Previšićem r. 1934. godine u Hutovu, željezničkim radnikom u mirovini. Ivan je išao čistiti snijeg na pruzi od Ostrošca do Bradine. Kako nam reče, radnici hutovskog nadzorništva su išli čistiti snijeg na toj dionici pruge da bi normalno mogla prometovat željeznica. Iz svakog nadzorništva su išle «družine», a ostajala bi jedna desetina ljudi kao dežurna. «Vozili smo se», kaže Ivan, «vlakom od Hutova do prve stanice gdje je trebalo čistiti snijeg, a čistili smo od Drežnice do Bradine. Ponijeli bi svoju hranu za 7-8 dana, a gore nam je jedan od naših radnika, obično je to bio pok. Lazo Noković, kuhao čaj. Lazo bi ložio i vatru u baraci gdje bi se došli ogrijat. Neko bi otišao i do Ploča da donese vina. Nekad smo dobivali čaj sa rumom, pa bi se ljudi opijali, pa kasnije smo dobivali samo čaj. Snijeg se čistio ručno lopatama. Na pruzi gdje smo čistili snijeg njihovi bi svi željezničari, bez razlike, bili na pruzi i čistili. Nekad bi se i uz lokomotivu ogrijali. Išli smo skoro svake godine čistiti snijeg na toj dionici, jer bi toliki snijeg napadao da bi se lokomotiva sa vlakom zabila u smet snijega i tu ostane, ohladi se dok se ne bi ručno očistilo do nje. Na lokomotivama su bile i ralice, ali one nisu mogle puno pomoći. Snijeg je bio čovjeku do prsiju, od 1,20 m do 1,50 m, a gdje bi vjetar nanio smetove snijega bilo ga je «brdo». Pa je tako bilo slučajeva, zabiju se po dvije lokomotive u to «brdo» snijega i guraju, guraju i stanu ne mogu dalje. Na toj dionici snijeg se čistio sve dok nije prošla normalna pruga 1966. godine. A kako sam vam rekao neki dan u Hutovo su samo jednom, koliko se ja sjećam, dolazili željeznički radnici iz sekcije Dubrovnik da čiste snijeg, 1964. godine, kada je snijeg bio 65 cm, na stanici u Hutovu. A da je ostala željeznica i ove bi godine sigurno dolazili u Hutovo čistiti, jer je snijeg bio napadao preko metra i nema pamćenika da je nekad ovdje pao veći snijeg.»
19. 2. 2005

PLASTENICI NISU IZDRŽALI

Ovaj snijeg je prouzročio najveće štete na plastenicima u dolini Neretve. Željezne konstrukcije nisu izdržale teret snijega. Komisija za procjenu štete, općine Čapljina još obilazi teren i procjenjuje štete ove elementarne nepogode. Na slici je dio plastenika sela Svitave.
19. 2. 2005

FARMA BROJLERE (PILIĆARA) U HUTOVU

Pod težinom snijega nije izdržao ni ovaj industrijski objekt. Farma pilića nalazi se podno brda Krkarca. U farmi nije bilo pilića, jer farma ne radi, pa je i šteta manja.
19. 2. 2005

ŽABA JE JOŠ POD SNIJEGOM

Vedra Kandelora (03.02.), u narodu se kaže, 12 snijegova na Žabu će pasti. Ove godine je bila vedra, a do sada ih je na Žabu palo šest. Vidite kakva je Žaba, pa izgleda da će ove godine padati snijeg na snijeg. Žaba se zabijelila kao prava planina, pa narod kaže: "Žaba nama je privukla snijegove!". Slikali smo Žabu danas iz Opuzena.
18. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (4) - JEDINSTVENA TEHNOLOGIJA LJUBAVI I ŽIVOTA

I konačno djevojački sanduk, balun. Slaže se ruho. Odlazi djevojka. Majka plače. Novi život počinje. Rađaju se mali Hercegovci. Majka ih nije znala poučiti o teatru, kinu, športu ili Akademiji znanosti. Ali nema toga teatra ni Akademije koju nisu obilježili i proslavili. I to diljem svijeta. Balun je postao svetinja bakinih zaključanih tajni o kojima unuci noću sanjaju. Nekada davno, korišten je i kao njeno vječno počivalište. Kraj života za novi početak. (Slikano: Zbirka starina župne crkve Gradnići, općina Čitluk)
18. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (3) - JEDINSTVENA TEHNOLOGIJA LJUBAVI I ŽIVOTA

Evo stana. Stan je najsvetija javna tajna svake obitelji. Tko u njega zaviri zna koliko je sati. Tka se ruho, odlazi djevojka! Vijest će, poput grmljavine, obići sva sela. Udaje se Jelena!. Najgora su znatiželjna djeca. Svaki čas zaviruju. Zato se na njih treba ovako vikati: -Bježi tamo, okamenilo se. Šta zaviruješ! Oprez je mudrost života, tajnu valja još malo čuvati. Jer, život i čast njene kćeri najveća je svetinja majke. Stan je drvena naprava na kojoj majka pretače ljubav prema njoj u ruho. On je i treća, čvrsta točka nastajanja malih Hercegovaca. (Slikano: Zbirka starina župne crkve Gradnići, općina Čitluk).
18. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (2) - JEDINSTVENA TEHNOLOGIJA LJUBAVI I ŽIVOTA

Gargašana vuna je prenesena na kudjelje. One čekaju. Kada susjedi dođu na duhansku, neka će pograbiti i kudjelju pa malo popresti. Majka to, od neki dan kada su prve vijesti došle, radi neprestano. Osim kada jede, moli Boga i spava. Njena vizija o ruhu polako se pretvara u stvarnost. Kudjelja je druga, fiksna točka u stvaranju male Herecegovke. (Slikano: Zbirka starina župne crkve Gradnići, općina Čitluk).
18. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (1) - JEDINSTVENA TEHNOLOGIJA LJUBAVI I ŽIVOTA

Nakog grebenjanja vune (gruba obrada sirove vune) majka uzima gargaše za finu obradu. Tu se rađa njena prva vizija ćerkina ruha. Naravno, vizija je samo za nju. Sve što se djevojke tiče mora ostati u strogoj tajnosti i nadasve ozbiljnosti. Načula je da se u selu nešto šapuće o njoj i Ivanovom Anti. Gargaše su prva točka u stvaranju novog života, malog Hercegovca. (Slikano: Zbirka starina župne crkve u Gradnićima, općina Čitluk)
17. 2. 2005

BUDISAVINA POD SNIJEGOM

Budisavina, najlijepši vidikovac u Donjoj Hercegovini, prekrivena snijegom. Slikana iz Sjekosa.
17. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (3) - BOŽIĆNI KONCERT U STOCU

Izvolite. Postanite dijelom plamenog predbožićnog cvijeta u Stocu. (Božićni koncert u centru Stoca, 2004. godina).
17. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (2) - BOŽIĆNI KONCERT U STOCU

Na grad je pao duboki mir koji samo Božić donosi. Veliki plameni cvijet naroda i pjesme vrtio se u centru Stoca. Svatko tko je vidio taj cvijet pomislio je: Da, to je naš Božić. Mi dodajemo: To je blago moga kamenjara. Najveće blago.
17. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA (1) - BOŽIĆNI KONCERT U STOCU

Te predbožićne večeri Stolac je procvjetao mladosti, narodnim duhom i tradicionalnim kolima i pjesmama. Izgledao je poput velikog, zapaljenog, crvenog cvijeta. Stolac to u svom postojanju nije vidio.
16. 2. 2005

Novi dnevni rekord braoja otvaranja naše stranice

Jučer, 15. 2. 2005. godine, postavljen je novi rekord u broju otvaranja naše stranice tijekom jednoga dana. Toga dana našu stranicu su posjetile 162 osobe.
16. 2. 2005

Crkva u Donjem Vakufu uvrštena u naš Virtualni muzej - Sakralna baština

Crkvu posvećenu Svetoj Maloj Tereziji iz Donjeg Vakufa uvrstili smo u naš Virtualni muzej - Sakralna baština. CRKVA U DONJEM VAKUFU
16. 2. 2005

Župna crkva Uskoplje - Gornji Vakuf uvrštena u naš Virtualni muzej, Sakralna baština

Obnovljena župna crkva Uskoplje - Gornji Vakuf uvrštena u naš Virtualni muzej, Sakralna baština. Podaci o ovoj crkvi se očekuju i biti će naknadno dopisani. ŽUPNA CRKVA USKOPLJE
15. 2. 2005

SNIJEG PONOVNO PREKRIO DONJU HERCEGOVINU

Snijeg ponovo pada u Donjoj Hercegovini. Kako doznajemo u Hutovu je večeras 25 cm novoga snijega. Na slici je svetište Kraljice mira prekriveno snijegom.
15. 2. 2005

MOJA TANZANIJA

"Čekamo djecu da igra već jednom otpočne"
15. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA - VELIKI GEOLOŠKI KOLEKTORI ČISTE VODE (2)

Zdenac Ubli, Donji Brštanik, općina Stolac. U rajonu sela Brštanik, Stjepan križ i Ljubljenica formiran je jedan od najvećih geoloških kolektora podzemne vode. Specifičan je i po tome što je formiran u ispucalim, ali slabije okršenim, laporima i konglomeratima (fliš eocena) te ima najveći mogući stupanj čistoće vode i neranjivosti kada je u pitanju utjecaj čovjeka. Iz ovog ogromnog kolektora voda se drenira rasjedima prema Bunici, selu Rotimlja (Rotimski rasjed), Hodovo (Velika, Martinovića gomila) te izravno prema rijeci Radimlji potokom Istup i kotlinom Dabrica. Dreniranje ovog kolektora je, dakle, sustavom rasjeda, a to predodređuje i njegovu eventualnu eksploataciju.
15. 2. 2005

BLAGO MOGA KAMENJARA - VELIKI GEOLOŠKI KOLEKTORI ČISTE VODE (1)

Roško Polje, općina Tomislavgrad. Vrlo plitko, čak neobično za regiju krša, formiran je veliki kolektor prirodne, kristalno čiste vode u ispucalim i okršenim vapnencima. Izdašnost kolektora osigurava antiklinala Zavelima. Kolektor se, podzemnim prirodnim drenovima, odvodnjava prema Bilobrkovoj pećini i selu Vinice u općini Tomislavgrad. Kolektor je ranjiv, budući ga s površinom terena veže bezbroj jama i ponora. On predstavlja pravo Božije blago vremenima koja dolaze.
PrvaPrethodna 71  72  73  74  75  76  77  78  79  80  81  82  83  84  85  86 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)