PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
2. 3. 2005

Blago moga zavičaja (3) - Umjetnička galerija Zavičajne kuće u Hrasnu

Pozivamo sve zaljubljenike umjetnosti, a posebno one koji vjeruju "u neku tajnu vezu" kamena i ljudskog stvaralaštva, da svrate u galeriju radi rijetkog užitka i priznanja onima koji su za taj užitak zaslužni.
2. 3. 2005

Blago moga zavičaja (2) - Umjetnička galerija Zavičajne kuće u Hrasnu

Gospodin Mato Njavro - Barba darovao je Galeriji, ali i cijeloj regiji, umjetničko blago neprocjenjive vrijednosti. Vjerujemo kako neće ostati jedini. Na slici: detalj iz Umjetničke galerije Zavičajne kuće Hrasno.
2. 3. 2005

Blago moga zavičaja (1) - Umjetnička galerija Zavičajne kuće u Hrasnu

Neprocjenjivo umjetničko blago Umjetničke galerije Zavičajne kuće u Hrasnu. Otvorena je 14. 5. 1995. godine. Slike je darovao Mato Njavro - Barba.
1. 3. 2005

Naše planine - Hercegovačke Alpe, Vran planina

Vran planina pod snijegom. Zima 2005. Autor: Tomo Raič.
1. 3. 2005

POZDRAV ĆERKI I ZETU U AMERICI

Posjetili smo selo Koteze (Republika Srpska) u Popovu gdje živi nekoliko starih stanovnika Hrvata. Razgovarali smo sa Luciom Ćorak, udov. Boke. Rekla nam je da joj je najlijepše tu, u svome domu, koji nije napuštala ni za vrijeme rata. Poslije je jedno vrijeme bila kod sina Vidana u Dubrovniku i kaže da joj je bilo lijepo, ali: "Najlijepše mi je u mojoj kući i u mome mjestu!". Sin, snaja i unuci me obilaze, a i kćerke Marija i Kalorina sa svojim obiteljima. Baka Lucija nas je zamolila da prenesemo pozdrave ćerki Ankici i zetu Luji Moretić, koji žive u Santa Maria, Kalifornia, Amerika.
1. 3. 2005

Danas smo istraživali hidrogeološki kolektor vode Dubrave polje

Danas smo istraživali hidrogeološki kolektor Dubrave polje (Općina Stolac). Kao i sve druge prirodne kolektore vode i ovaj karakterizira slaba istraženost. Istraženost zapravo kazuje o stupnju permanentne državne zainteresiranosti za selo i njegove probleme. Pravo je čudo da jedna regija ima toliko podzemne vode a da nema vodovod, odnosno sustav za njeno korištenje. Tek u zadnje vrijeme ljudi su sami započeli kampanju bušenja i eksploatacije. Ostatci vjerojatno još rimskih nastambi govore da tu postoje takve vode, ali od tada do današnjih dana na tu se činjenicu više nije osvrtalo. Podzemni kolektor je vezan za fliš (vjerojatno eocenski fliš) južnog dijela polja dok se ponori javljaju na sjevernom obodu koji je barem dijelom navučen (gornjokredni vapnenci). Postoje indicije povezanosti takve vode s vodama erozijskog bazisa koje su i pod izvjesnim hidrostatskim tlakom (voklijska vrela). Tome, možda, svjedoče i toponimi: Klokun i Rashoke. Čini se da je podzemni kolektor razvijen oko izvora Klokun i Vidoljut. Na slici je izvorište Vidoljut. Ove dvije točke su možda i pod tlakom vode s erozijskog bazisa. Potrebna su sustavna istraživanja koja trebaju sadržavati: detaljna kartiranja, geofizička istraživanja, ispitivanje podzemnih tokova traserima, bušenja piezometara i crpljenje te izradu numeričkih modela. Ali, već sada se može tvrditi kako je riječ o kolektoru vrlo velike izdašnosti. Zahvaljujemo Mirku Boškoviću, profesoru i istraživaču koji je s nama obišao teren i pokazao nam izvorišta.
1. 3. 2005

Novi dnevni i mjesečni rekordi

Dobili smo novi dnevni rekord broja otvaranja naše stranice. Iznosi 163 otvaranja u jednom danu. Novi apsolutni mjesečni rekord iznosi 2472 otvaranja i postignut je u mjesecu veljači koji je za 3 dana kraći.
28. 2. 2005

Moja Tanzanija

Quo vadis, Domine?
28. 2. 2005

Moja Tanzanija

Zemlja rodila vodom.
28. 2. 2005

Hrvatski oltar mučeništva: Janja - mučenica djevojačke čistoće

Imamo čast danas postaviti tekst o mučeništvu djevojke Janje u našu rubriku "Hrvatski oltar mučeništva". Izvor tekstu je: "Dumo i njegov narod", Vjesnik župe Hrasno, broj 6., Uskrs 1968., strana 45. Tekst smo pročitali skenerom te korigirali. Međutim, zadržali smo jezične specifičnosti autora. Autor kaže "Drugi narodi vode o njima brigu. Uporno traže da se postave na oltare. A tko zna za naše? Najzadnji sam pozvan da ih iznosim pred ši­roku javnost. Što mogu to činim: iznosim jedan pri­mjer iz naših krajeva, iz nedavne prošlosti, pa makar u samo ovom našem lokalnom listu, neznatnom i ugledom i tiražom." Ipak, nije bio u pravu. Mi, i ne samo mi, pronašli smo njegovu priču, sjeme koje je posijao, i prenosimo je na Internet, među svijet. Duboko vjerujemo da će sjeme i dalje nicati a voćka rađati plodom. Pronaći će se mnogi koji će se Janje sjetiti u pjesmi, crtežu, filmu ili romanu. Možda od toga i mi primimo nešto? Pokrenite opciju više i pročitajte jedno od najljepših svjedočanstava mučeništva. Ono na kome počiva svaki narod na svijetu. Na slici: Žaba pod snijegom.
27. 2. 2005

NAJSTARIJI ČOVJEK U HERCEGOVINI, 102 GODINE

Danas smo posjetili Spasoja Raiča iz Mađuljuća – Donje Hrasno, najstarijeg čovjeka u Hercegovini. Spasoje je rođen 19. svibnja 1903. godine. Roditelji su mu bili Grgo i Ruža rođ. Prkačin. Oženjen je bio Jelom rođ. Njavro, u braku su živjeli 70 godina i 3 mjeseca. Jela je umrla 1996. godine. Imali su osmero djece. Živi sa sinovima Lovrom i Jozom, kćeri Cvijetom, nevjestom Anicom rođ. Previšić i unukom Mariom. Spasoje slabo čuje i slabo vidi, a zdravlje ga dobro još služi. Kako nam reče nevjesta mu Anica, popije samo ponekad po jedan andol, kada je malo nahlađen. Spasoje je nekada pušio duhan, nije nikada puno pio, jeo je svaku hranu, pa i danas ne probira, jedino niti je jeo niti će ikada, iznutrice i konzerve. «More mi bojsem što nauditi!», reče. Uzet je tek na trećoj viziti u vojsku, u mladosti je imao problema sa srcem. A izliječio ga je narodni liječnik Sadiković iz Ljubuškog. Nekoliko puta u životu bio je teže bolestan. Mirne je naravi i povučen, nikada nije dolazio u sukob ni s kim. Spasoje je godinama kupio lemuzinu u crkvi u Hrasnu. Cijeli život, pa i sada se redovito moli Bogu. Dok je mogao držao je pčele i volio je o njima raditi, a nevjesta Anica kaže: «Možda su mu i one pomogle, pa nema ni išijasa ni reume!». Upamtio je, kaže, najveći snijeg, 65 cm, 1965. godine. A ovogodišnji Spasoje nije mjerio. Dok smo mi razgovarali sa njegovim ukućanima, Spasoje je ručao, a kada je završio s jelom, upitao je: «Jeste li namirili hajvan da se molimo Bogu?». Vrutak, list DPS Hutovo iz Hutova u broju 10 je donio prilog povodom Spasojeva stotog rođendana. U ime Zaklade Spasoju smo zaželjeli da dočeka 103. i još dosta rođendana.
27. 2. 2005

Priredili smo tekst "MAGARAC I TOVAR DRVA"

U čast i sjećanje na generacuju Hercegovki i njihovih legendarnih magaraca koji su i po najljućoj zimi drvarili u gradove i tako prehranjivali i odgajali mnoge od nas, priredili smo tekst "Magarac i tovar drva". Tekst je na Forumu, Kulturna baština, Običaji. MAGARAC I TOVAR DRVA
26. 2. 2005

NAŠ (vrlo rijetki) POLITIČKI KOMENTAR – EUROPA POSLIJE UNIJE

Pokrenite opciju više i pročitajte naš vrlo rijetki politički komentar iz pera Pere Marijanovića. Na slici: samar. Slika preuzeta iz knjige "Od Hrguda do Huma".
25. 2. 2005

Duhom protiv tiranije - Bijelko Kudrić i otkupnina

Poslije Drugoga svjetskog rata (1949.) nametnut je težak otkup od seljaka (svega i svačega). Zadužili su i Bijelku da preda 100 kg žita. Jadni Bijelko nema ni za sebe, ali je morao predati. Kako nije imao konja, ni magarca, morao je donijeti na vratu. Nosi Bijelko pun harar, na papricu zavezan. I to nije pšenica ni ječam, već krupnik - sklata. Nosi na vratu iz Luke kod Pašine vode i donosi u magazin u Zadružnom domu na Prisoju - Hodovu, baca harar te kaže: "Evo, bolje dat, nego se s govnima klat". Tu stajahu predstavnici vlasti iz Stoca: Mićo Šotra i Vasika Vukosav. Vasika ga poče nešto napadati, a on reče: "Koji je ovo, slaveti, probeharo, ko da je s kenjcem mekinje zobo!" (odbilo mu se na šalu, pa nije ništa poduzimano). (Izvor: Od Hrguda do Huma, stranica 386, autor Mirko Pažin Lovrić).
25. 2. 2005

Hercegovački ledeni prizori: borovina na -27 stupnjeva

Borovina na -27 stupnjeva. Prizor s Blidinja. Autor. Tomo Raič.
25. 2. 2005

Četiri protekla tjedna rekorderi u broju otvaranja naše stranice

Četiri protekla tjedna bili su rekorderi u broju otvaranja naše stranice. Broj posjeta je iznosio: 465, 523, 535 i 688. Također je danas po prvi puta izjednačen broj posjeta iz BiH i inozemstva: 50 i 50 %.
24. 2. 2005

NOVA STARA ŠKOLA U STOCU

...Nakon što je biskup dubrovački i uprAvitelj Trebinjske biskupije osnovao župu Stolac i ubrzo uz pomoć lionskog društva sagradio veliku župnu kuću u Stocu 1865., pregovara s mjesnim župnikom don Lazarom Lazarovićem o mogućnosti otvaranja katoličke škole u župi. U tu svrhu šalje mu novčanu pomoć da kupi zemljište i kuću za buduću školu. Don Lazar je 15. svibnja 1870. kupio zemljište i kuću, koja je bez tavana i prozora, pločom pokrivena. (...) Zgrada je stajala 70 dukata. Adaptirana za školske prostorije. (...) Katolička škola u Stocu radi od 1871., a tek je 10. ožujka 1873. bila službeno otvorena. Upravitelj škole bio je sam župnik. Imala je svog zaštitnika sv. Josipa Kalasancija, koji se slavio 26. kolovoza kada je ujedno bio i dan škole. (Mato Puljić, STOLAC - Povijest kraja i župe, Mostar, 1996.) Zbog radova na uređenju trga ispred crkve sv. Ilije ova škola je srušena, a identična, od istog materijala, vijerna svom orginalu u potpunosti, ozidana je sada nova uz južnu stranu crkve. U školi će se opremit etnografski i etnološki muzej Hrvatskog naroda stolačkog kraja, kako nam reče župnik don Rajko Marković. Škola će se opremit eksponatima i ovoga proljeća blagosoviti.
23. 2. 2005

SIN IZ AMERIKE JAVIO OCU KAKVU JE ŠTETU NAPRAVIO SNIJEG PRED NJEGOVOM KUĆOM U HUTOVU

CVITAN I ZLATKO KONJEVOD - MONT CLEMENS (MICIGEN) SAD. HUTOVCI JOZO I IVKA KONJEVOD. Zahvaljujući ovoj stranici naši sinovi su u Mont Clemensu u Micigenu vidjeli Hutovo pod snježnim pokrivačem. Tako je naš Cvitan na stranici vidio crkvu i župnikovu kuću pred kojom je snijeg srušio odrnju. Zovno nas i kazao nam. Eto, crkva nam je udaljena od kuće 100 m, ali nismo mogli do nje doći od snijega i sin nam iz Amerike javio šta nam je pred kućom. Vidio je i Hutovski karneval, prepoznao je i neke naše župljane. Uputite im puno pozdrava i sinovima i snahama, a posebno unucima. Očekujemo ih na ljeto. To nam rekoše Ivka i Jozo.
23. 2. 2005

ŽRVANJ - RUČNI MLIN

U ljetnom dijelu godine, kada u Svitavi i Sopotu ne bi radile vodene mlinice žene (stopanice) bi mljele žito, za kruh, pomoću žrvnja (ručnog mlina). Žrvanj se nalazio u dnu stajaće kuće. Na slici je žrvanj iz Zavičajne-spomen kuće u Hutovu.
22. 2. 2005

HERCEGOVAČKO OGNJIŠTE

Uz ognjište su se ljudi prije grijali i uz vatru pričali svoje dnevne i životne događaje. Tu su se s koljena na koljeno prenosila iskustva i povijest mlađim naraštajima. Na slici je ognjište iz Zavičajne-spomen kuće u Hutovu.
PrvaPrethodna 70  71  72  73  74  75  76  77  78  79  80  81  82  83  84  85 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)