PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (2) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Možda mislite kako je ovo krtičnjak ili dvori za mrave. Ne, nije. To je puhaljka ispuhala iz utrobe zemlje i uredno odložila pored sebe. Poslije, voda će to vratiti u utrobu zemlje a, opet poslije, puhaljka ispuhati na isto mjesto. Ti meni ja tebi. Tako napušteno polje sela Češljari uvijek netko obrađuje.
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (1) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Prirodni hladnjak u polju sela Češljari - puhaljka hladnjak. Svatko ima svoju puhaljku uredno podzidanu i osiguranu kamenom. Kada se u polje dođe na težački posao, bevanda se ostavi u puhaljki. Dok težaci teško rade, i češljarsko podzemlje radi; puše hladni zrak vani i - hladi bevandu. Žedna usta vade bevandu iz hladnjaka pa Bože pomozi, U ime Isusovo.
23. 5. 2005

"Čovjekovo "Kameno nebo" na zemlji" u rubrici "Moja kamena knjiga"

Iz časopisa "Hercegovina" broj 19, 2005. godina, preuzeli smo tekst "Čovjekovo "Kameno nebo" na zemlji" autora Prof. dr. sc. Pere Marijanovića. Rad sadrži autorova razmišljanja o ukupnom čovjekovu djelu u kamenu i istovjetna su s iznesenim stavovima u našim stalnim rubrikama "Moja kamena knjiga" i "Blago moga kamenjara". Na slici: Kameni moaijei, Uskršnji otok. Preuzeto iz: «Drevne civilizacije, velike kulture svijeta». Pokrenite opciju "Moja kamena knjiga" iz našeg tematskog izbornika.
23. 5. 2005

Skrivalica za naše najmlađe

Ovaj radni tjedan početi ćemo drugačije od ostalih. Naime, nakon teških tema koje nam je povijest nametnula, ovaj radni tjedan počinjemo s najmlađima. Prilog zato priređujemo još dok oni spavaju da ih dočeka budne. Gonjeni grižnjom savjesti zbog zadnjeg priloga "Strašno da strašnije ne može biti" sada smo u skrivalici priredili "Lijepo da ljepše ne može biti". Potrebno je samo da kliknete na više. Ona ima i svoje ime koje je skriveno. Ako ga pogodite nasmiješiti će vam se. Ako ne pogodite nikom ništa.
23. 5. 2005

Održana druga večer "Stolačko kulturno proljeće"

Održana je druga večer Stolačkog kulturnog proljeća 2005. Posvećena je kulturi i pjesničkom stvaralaštvu. Predstavljena je poezija akademika Veselka Koromana i mladog stolačkog pjesnika Srećka Marijanovića s zbirkom pjesama "Vodeni pištolj". Pjesničkoj večeri je nazočio Veselko Koroman i mjesni biskup dr. Ratko Perić.
22. 5. 2005

Moja draga Tanzanija

Majka. Snimio: don Vinko Puljić
22. 5. 2005

Naša nova rubrika - NAŠ KOMENTAR

Novom dizajnu naše stranice dodali smo i novu stalnu rubriku: Naš komentar. Nova rubrika se nalazi u osnovnom izborniku. U njoj možete naći sve naše dosadašnje komentare. Rubrika je otvorena i za vaše komentare. Kliknite na opciju "Naš komentar" osnovnog izbornika.
18. 5. 2005

Blago moga kamenjara - bakin baun

U selu Češljari pronašli smo dio bakina bauna. Pribrojali smo ga blagu sela Češljari. Pokrenite opciju više i uživajte u prizoru bakina čudotvornog bauna, izvora tolike dječje radosti, radoznalosti i čežnje. Bakin baun odisao je svježinom i čistoćom bakine duše. Bio je čudotvoran, jer su dječje oči mogle gledati kroz njega ko kroz caklo. Vidjele su: mirisave jabuke, funje, suhe smokve slatke ko šećer, bombone... Pa čak kada ih tamo uopće nije ni bilo.
18. 5. 2005

Blago našeg speleološkog parka prirode - Znadete li što je djedova brada?

Znadete li što je djedova brada? Pitamo vas još jedanput. Pravo bakino blago, naročito zimi. Turi komadićak u šporet ili na ognjište pa zapali. Da vidiš kako gori. Baka češlja kosu ili moli krunicu a vatra gori li gori. Ali da počnemo iz početka. Opisati ćemo vam tehnologiju dobivanja djedove brade do u detalje. Tehnologija počinje nedjeljom, na sveti dan. Stariji su otišli u crkvu a nejačad, maksumi kako bi naši Muslimani rekli, doma su s bakom. Dave i gnjave baku. Već je deset sati i baka je prokušala sve do sada poznate metode: - Idite u ligu pa se igrajte! – U ganjak pa se gombaj! – U janjelu se igra! – Ja ću vas u kotac krmetu pa ćete se smiriti! – U gombaoni se gomba a ne u kući! -Eno vam izbe pa se igrajte! Ali, sve zalud. Ne pomaže ništa. Zato se baka služi tehnologijom djedove brade. U povijesti našega naroda nije zabilježen slučaj da ova tehnologija nije pomogla. Baka gura ključ u svoj djevojački baun. Uredno složen još djevojačkim ruhom. Naprijed je čisto bijelo platno u kome će se baka sahraniti. Na njemu je križ i krunica. Okolo bauna su unučići, gotovo sleđena pogleda prate svaki bakin pokret. Kao nešto traži baka, prevrće po baunu. Evo jabuke, funje mirisave kao raj, suhe smokve tamo, šipak amo, vrećica kostjela u dnu, nekolike kremenice šećera i šačica najslađih bonbona… -Bako, bakice, viču unučići. –A ne, ne, nema ništa. Prvo naberite djedove brade! Vrisak, cika, grabe se vreće, harari, krtoli, užad, tko što stigne. Jurnjava. Tehnologija djedove brade počinje. Evo jednog busena, još jednog. Potegni, on se čupa. Djevojčica, Anđela, dvije su joj i pol godina, bakin šećer, čupa jedan bus. Ali on se ne da. Plače. Svi se smiju. Anđela je izgubljena za jabuku ili funju, možda dobije koju kostjelu. Ona, bez nade, sjedi i plače. Gleda braću kako čupaju djedovu bradu. I igra započinje. Klisa i palje, škole, stonoge, piljaka, lilića, između dvije vatre… Baka se već naplakala za djedom i djecom rasutom po svim križnim putovima, pečalbama, radnim akcijama, emigracijama, imigracijama… Olakšala je dušu za ova dva sata samoće koju su joj dragi unuci podarili. Izmolila je krunicu, poljubila slike, rasplela i očešljala dugu sijedu kosu, izmila lice. Treba dozvati unuke. Zna baka kako. Opet vadi ključ od bauna pa škljoc. Znanost još nije istražila kako unuci čuju bakin ključ u baunu pa i kada su kilometrima daleko. Ali čuju. To je neodoljiv zov. Opet paklena trka nazad. Samo je ostala Anđela zadnja, plače. Izgubila je nadu. – Evo nas bakice, vidi koliko sam načupao! –Dobro, dobro, srećo moja. Tebi jabuka, bombona … Anđela tužno sjedi na stepenici. Ne gleda baku. Nije učupala ništa. Ne nada se ničem. Ručice su joj preslabe. – A tebi srećo moja funja! – Bako, njoj funja a nije učupala ništa. –E djeco moja, bi ona da je mogla. Ona bi baki načupala cijelo brdo ali su joj ruke slabe. Djedova brada je složena pod stepenice. Djeca mljackaju bakine darove. Anđela osvetnički gleda braću. Funju drži na vidnom mjestu. Poslije podne je. Misari se vraćaju kući. Sveta Misa je odavno završila. Tehnologija djedove brade također.
16. 5. 2005

PREŽIVJELI SVJEDOČE

Povodom obilježavanja 60-e obljetnice stradanja Hrvata na Bleiburgu izašla je iz tiska prigodna knjiga PREŽIVJELI SVJEDOČE, autora Stanislava Vukorepa. Svjedočanstvo je to 78 preživjelih stradalnika Drugog svjetskog rata i poraća sa područja istočne Hercegovine. Prikupljajući podatke za projekt Državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, autor je slušao i snimao svako potresno svjedočanstvo živućih svjedoka. Osobito je sretan što su neki svjedoci progovorili nakon pola stoljeća šutnje te pred njim progovorili o onome što su desetljećima krili i od vlastitih sinova. Zato je ova knjiga dragocjena zbirka izvora prve ruke i poslužit će, smatra autor, na temelju koje će se pisati autentična povijest jednog od najkrvavijih razdoblja naše prošlosti. Recenziju za knjigu su pisali prof. dr. Zdravko Dizdar, Željko Raguž i prof. dr. Zdravko Tomac. Predgovor knjige je napisao dr. don Ivica Puljić. Knjiga je izdana u ediciji Humski zbornik broj 8, a izdala ju je nakladnička kuća Detecta iz Zagreba. Knjiga se može naručiti kod izdavačke kuće Detecta d.o.o. Stonska 5, 10020 Zagreb ili na telefon 00385 1 66 37 586, fax 01 66 361 00, mobitel 091 551 4038, e-mail detecta@zg.t-com.hr i kod autora mobitel 00387 63 323 026.
16. 5. 2005

Više od tisuću posjetitelja naše stranice u jednom tjednu

Proteklog tjedna, dvadesetog u ovoj godini u kome smo slavili sjećanje na sve žrtve rata i poraća, našu stranicu je posjetilo više od 1000 osoba. Svima lijepa hvala.
15. 5. 2005

60. OBLJETNICA BLEIBURŠKE TRAGEDIJE

Skupina hodočasnika iz Hutova hodočastila je jučer 14.05.2005. godine u Bleiburg na 60. obljetnicu bleiburške tragedije da se pomoli žrtvama Bleiburga i Križnih putova. Prije 60 godina Saveznici su prisilili hrvatsku vojsku da odloži oružje uvjeravajući ih da svatko ide svojoj kući. Predali su ih Titovim partizanima koji su tu hrvatsku razoružanu mladost u kolonama i logorima, većinu pobili i učinili najveći genocid u povijesti nad Hrvatskim narodom. Zločin su učinili u poratno doba, pa je time zločin i strašniji. Ove godine žrtvama Bleiburga se poklonio predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks. Misu zadušnicu predvodio je vrhbosanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić, koji je naglasio da se zaustavi manipulacija žrtvama i da su jedne žrtve imale zaštitu politike, a druge su prešućivane i nepriznate. Kardinal Puljić blagoslovio je prije početka sv. mise novoobnovljeni spomenik bleiburškim žrtvama. Spomenik koji je podignut 1987. postavljen je sada na uzvišenu humku od zemlje iz svih hrvatskih područja.
15. 5. 2005

PREŽIVJELI SVJDOČE

Povodom obilježavanja 60-e obljetnice stradanja Hrvata na Bleiburgu izašla je iz tiska prigodna knjiga PREŽIVJELI SVJEDOČE, autora Stanislava Vukorepa. Svjedočanstvo je to 78 preživjelih stradalnika Drugog svjetskog rata i poraća sa područja istočne Hercegovine. Prikupljajući podatke za projekt Državne Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata, autor je slušao i snimao svako potresno svjedočanstvo živućih svjedoka. Osobito je sretan što su neki svjedoci progovorili nakon pola stoljeća šutnje te pred njim progovorili o onome što su desetljećima krili i od vlastitih sinova. Zato je ova knjiga dragocjena zbirka izvora prve ruke i poslužit će, smatra autor, na temelju koje će se pisati autentična povijest jednog od najkrvavijih razdoblja naše prošlosti. Recenziju za knjigu su pisali prof. dr. Zdravko Dizdar, Željko Raguž i prof. dr. Zdravko Tomac. Predgovor knjige je napisao dr. don Ivica Puljić. Knjiga je izdana u ediciji Humski zbornik broj 8, a izdala ju je nakladnička kuća Detecta iz Zagreba. Knjiga se može naručiti kod izdavačke kuće Detecta d.o.o. Stonska 5, 10020 Zagreb ili na telefon 00385 1 66 37 586, fax 01 66 361 00, mobitel 091 551 4038, e-mail detecta@zg.t-com.hr i kod autora mobitel 00387 63 323 026.
15. 5. 2005

Povodom 60 obljetnice Blajburga - Zora Zorine smrti (mučeništvo lijepe Zore Kulaš)

... ali prije nego otvorite našu stalnu rubriku "Hrvatski oltar mučeništva" želimo vas upozoriti na mučninu opisa događaja. Teško ga je i čitati. Zamislimo prelijepu Zoru, ponos svoje obitelji, u osamnaestoj godini života, kako je dva muslimanska krvnika, poslugara četničkih hordi, komšije, vode u kulu na mučenje. Na sebi lijepa Zora nosi harar (vreću od kostrijeti) s nešto svoga ruha koga je skupila i s kojim je mislila pobjeći prema Čapljini ili zapadno od nje, k svom narodu. U sebi nosi čisto srce i san o sreći. Vode je kao Biblijsko žrtveno janje na klanje. Nemoćna je Zora, nemoćan je njen narod. Slika lijepe Zore s hararom i ruhom na leđima, privedena na mučenje, nadmašuje sve što čovjek može zamisliti ali je i slika jednog cijelog naroda i njegove tragične sudbine. Toga časa još desetine hrvatskih ljepotica, u trokutu do Dubrovnika, privedeno je mučenju. Njeni najdraži na stratištu pronalaze izgorjelu mladu Zoru i pramen neizgorjele kose. Zorin posmrtni dar roditeljima i braći. Nešto poput "nebojte se, ja sam s vama!" Plodovi Zorina mučenja su veliki. Beznađe njene smrti pretvorilo se u nadu jednog cijelog naroda. Njeni Crnići pobijelili su obiteljskim domovima, škole su prepune djece... To je pravi plod Zorina mučeništva! Istina, mučeništvo još traje. Krvnici nikada nisu kažnjeni, njen narod je proglašen genocidnim, u BiH je na svim marginama, a već jako, jako dugo preko Biokova pušu čudni vjetrovi. Ipak, zora Zorine smrti zauvijek je svanula! (Na slici: cvijeće s Blidinja, slikano blizu groba Dive Grabovčeve)Pokrenite izbornik "Hrvatski oltar mučeništva" za pročitati tekst, a opciju više za razgledati cvijeće.
15. 5. 2005

Mučeništvo Zore Kulaš (Perine) - U spomen 60 obljetnice Blajburga

ZORA KULAŠ Perina je rođena 1924. u Crnićima. Kada su četnici napali njezino selo Zora je u harar uprtila dio svoga djevojačkog ruha i pošla sa grupom prema Đurića groblju. U blizini toga groblja grupu su presreli naoružani Ahmet Tabaković - Škorac i Atif Opijač. Zaustavili su Zoru, izvukli iz grupe i vratili je. Zapucali su na Zorina brata a nju su odveli u Opijačevu kulu. Ahmet Tabaković je išao ispred nje, a Atif Opijač sa uperenim puškama. Utjerali su Zoru u kulu i čim su ušli Zora je vrisnula. Tu su je silovali i mučili toga dana do mraka. Uvečer su je preveli u kuću starog Miška Kulaša. Tu su je ubili, a kuću upalili. Našla se poslije njezina pletenica koja nije izgorjela i neki dijelovi njezine odjeće. Njezine ubojice su 1945. bili pripadnici partizanskih jedinica i za taj zločin nisu nikome odgovarali. Očevidac Zorina uhićenja bio je I. Kulaš, a kada su je uveli u kulu vidjela ju je Mara Radić, rođena Jurković, žena Perina, koja je preobučena u ženske muslimanske haljine bila sklonjena pod stepenicama Opijačeve kule. Izvor: Humski zbornik IV, «Stolac u povijesti i kulturi Hrvata», stranica 344, autor teksta: Stanislav Vukorep. Nakon objavljivanja ovog teksta jedan očevidac, koji je želio ostati anoniman, ustvrdio je da toga dana lijepa Zora nije ubijena već poslije 15 dana mučeništva. Istraga će pokazati što se točno dogodilo ali je važno naglasiti kako je smrt lijepe Zore, ponosa Hrvatskog naroda, korelacijski povezana sa smrću nebrojenih ljepotica na čijem čelu, vjerujemo, stoji Diva. Njihova mučenička smrt je, za krvnika, prijetnja na odlazak s naših očevih domova. Za nas to je vapaj za ostanak. I za konačno otrežnjenje kako bi se naše Zore radovale životu i prestale biti metom suludih hegemonija.
PrvaPrethodna 60  61  62  63  64  65  66  67  68  69  70  71  72  73  74  75 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)