PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
17. 10. 2005

Naš speleološki park prirode (3) - vodimo vas u svijet vode i špilja

Poput srca u tijelu čovjeka, Istup siše kristalno čistu vodu iz kamenog tijela Hercegovine i šalje je prema moru.
17. 10. 2005

Naš speleološki park prirode (2) - vodimo vas u svijet vode i špilja

Još od najstarijih vremena ovo mjesto zovu Tabačko guvno. Tu se vjerojatno, još u predturska vremena, prerađivao lan, što je i zapisano u nekim Turskim dokumentima. Danas je to carstvo tišine.
17. 10. 2005

Naš speleološki park prirode (1) - vodimo vas u svijet vode i špilja

Stvarajući svijet, Bog je ovim kamenom označio početak carstva vode i špilja. Mi vas jutros vodimo speleološkom stazom Rotimlja - Hodovo - Istup - Radimlja. U svijetu smo vode i špilja. To je vodna arterija Hercegovine.
14. 10. 2005

Moja draga Tanzanija - za još jedan kraj još jednog radnog tjedna

Obitelj pred stolom Gospodnjim. Najveći događaj današnjice. (snimio: don Vinko Puljić)
13. 10. 2005

Stipića Livada - U ZNAK NEZABORAVA I SPOMENA

DANA 28. SRPNJA 1993. GODINE NA OVOME MJESTU MUČKI SU POUBIJANI MNOGI HRVATI OD STRANE MUSLIMANSKE VOJSKE. U ZNAK NEZABORAVA I SPOMENA NA NAŠE HRABRE SINOVE I KĆERI, KOJI SU NA OVOME MJESTU POLOŽILI SVOJE ŽIVOTE, KAO I ZA SVE ŽRTVE DOMOVINSKOG RATA, OPĆINSKO VIJEĆE DOLJANI – JABLANICA PODIŽE OVAJ SPOMENIK. STIPIĆA LIVADA, 28. SRPNJA 1999. (Tekst sa spomenika) Na godišnjicu smrti 28. srpnja 2005. godine sv. misu predvodio je biskup dr. Pero Sudar uz koncelebraciju više svećenika.
13. 10. 2005

Stipića Livada - U ZNAK NEZABORAVA I SPOMENA

TU SAM U KLANCU ŽALOSNOG OTAJSTVA. NA OBALI BEZ SVANUĆA. U ČEKANJU USKRSNUĆA. IVAN TOLJ, ANIMA CROATORUM (Tekst sa spomenika)
12. 10. 2005

DANI KRUHA U ČAPLJINI

DANI KRUHA – tradicionalno proslavljanje DANA KRUHA s najvećim su nestrpljenjem očekivali naravno najmlađi, djeca iz Dječjeg vrtića i učenici nižih razreda O.Š. Vladimir Pavlović iz Čapljine. Mali kuhari sa svojim odgojiteljicama i učiteljicama ispunili su središnji Trg kralja Tomislava. Štandovi prepuni veselih košarica širili su mirise peciva i kolača. Čapljinci su se naravno u velikom broju odazvali ovoj hvale vrijednoj manifestaciji naših mališana, jer su proizvodi bili ukusni, a cijene povoljne. Mališani su uživali prodajući, a središte grada odzvanjalo je od dječje graje.
12. 10. 2005

ŽIVOT I SMRT BAKE ANE

Tragajući za korijenima Zla došli smo do mnogih priča malih, nepoznatih ljudi. Ali, kada čovjek makar i na trenutak progleda u njima vidi velike, najveće ljude. Njihove priče priče su vizionara, sama mudrost i istina života. Baka Ana je bila oličenje mudrosti, one rijetke, najrjeđe mudrosti, koja niče i raste u nepismenim dušama s očuvanim prirodnim duhovnim okolišem. Ta je mudrost nepoznata suvremenom svijetu koji, poput automata, trči za komadićkom kapitala i u tom srljanju staje i gazi te velike, male ljude. A baka Ana bila je najveća među najvećim velikim, malim ljudima... (pokrenite opciju više i čujte njenu priču)
7. 10. 2005

JUTROS SMO PRISILJENI REAGIRATI

U povodu tv serije RTVCG "Veliki rat", koja se ovih dana emitira, i ima za cilj rehabilitirati srpsko crnogorski rat protiv RH na dijelu Južne bojišnice (Cavtat - Dubrovnik), prisiljeni smo reagirati. U slatkastoj tv emisiji, gdje se pljačkaške horde umivaju i pokazuju spasilačkim, pokazane su i srceparajuće scene. Poput ove: major JNA kupi papiriće ispred aerodroma koga je malo prije spalio a sve prisutne poubijao, te ih sprema na smeće. Ili ove: doktor u sanitetu daje izvješće novinaru kako su evo sada likvidirali šest ustaša. Doktor ili ubojica? Međutim, "najdirljivija" scena je ona sa djevojkama koje prate hrabre ratnike, i potiču ih u ratu protiv ustaša. Kako ove scene mogu zaista nekoga zbuniti, tu prije svega mislimo na naše mlade, osjećamo se dužnim dati im stvarno objašnjenje. Na upit novinara što one tu rade, jedna odgovara: "Ovdje su mi dva brata i tri strica. Biju ustaše. Srpski i crnogorski narod je 50 godina trpio Jugoslaviju i patio dok su drugi uživali. Došo je čas da se i mi borimo za sebe" (prepričano). A što su, zapravo, djevojke tu radile? Povijesno promatrano to su klasične scene tzv. komitskih ratova, odnosno komitskih upada na hercegovačko i dubrovačko područje. Takvi upadi su pratili gotovo cijeli period turske vlasti u nas. Ima povijesnih naznaka da su čak i surađivali s turskom vojskom. Za vojskom komita išla je rodbina. Oni su čekali plijen. Djevojke su u tim ratovima igrale višestruku ulogu. Bile su vojničke kurtizane plaćane dijelom opljačkane robe. Najčešće su, pak, bile tzv. veza komita i rodbine. Rodbina je cijeli dan čekala na sigurnom s upregnutim volovima i konjima. Djevojke su trebale donijeti vijest kako je opljačkano izvučeno i gdje treba doći na utovar. Često su djevojke bile i ljubavnice pa su čekale da ih odabranik daruje poslije pljačke. Na stolačkom ratištu tih dana, a prema izjavi svjedoka, crnogorski civili su preuzeli slijedeću orjentacionu količinu opljačkane robe: nešto preko 100 osobnih automobila, preko 30 kolor televizora, preko 50 traktora, više od sto freza (kopačica) itd. Sve je uredno složeno u kolonu i poslano za Crnu Goru. Svjedok ovom događaju je bio zarobljenik i korišten kao prisilna radna snaga. Inače, slične scene se susreću u djelima ruskih klasika, posebno u radovima velikog Lava Tolstoja. On je opisivao dilemu kod ruskih seljaka: da li ići u pljačku ili je to grijeh? Žalosno je da jedna televizija, nakon toliko godina, zločin prodaje za krepost! (Pero Marijanović)
6. 10. 2005

Protiv tiranije - NARODNA LEGENDA NIKOLICA S GORANACA

Tekst koji donosimo može biti vrlo dobra građa za analizu korijena stradalačkog mentaliteta i povijesnog usuda Hrvata u BiH. Ne zato da bi toga bili samo jednostavno svjesni, već zbog traženja puta izlaska i ulaska u duhovnu sferu Humskog kneštva. Čini se realnim pomišljati da smo kao narod, upravo gubitkom te duhovnosti i narodne samosvijesti, ušli u začarani krug stradanja i sjećanja. Duboki porivi sjećanja na naše Kneštvo sili nas kititi naše Humove križevima, poput čovjeka koji se našao sam na otoku poslije brodoloma, i koji pali vatru da bi ga netko vidio. Velikim križevima na našim Humovima dozivamo Boga i molimo ga za spas iz začaranog kruga u kome smo se našli. Dajemo mu znak da smo još tu i da nam je vrlo, vrlo teško. I nadamo se! I vjerujemo! A narodna sreća je, poput nesreće, zarazna i prelazi s jednog na druge. Zato je, za istinsku sreću svih, potrebna sreća svakog. Jer nema toga koji je vlastitu sreću temeljio na nesreći drugih! Tekst koji slijedi, i koji tako zorno govori o korjenima zla, poslao nam je dr. Mladen Glibić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. "U STARI vakat biti Turčin, upamćena je i ova kazanija, značilo je imati potpunu vlast nad narodom, sve do oduzimanje života, što je činio prznit mostarski beg Babanović. Golem zulum je Babanović činio nezaštićenoj raji, i ona bi mu mnogo toga oprostila, ali silovanje mu je pamtila i nastojala da vrati. Kad je Babanović dolazio na Gorance odsjedao je kod seoskog glavara, Pere Marića u Potkosi. Tu je i pripremao svoja zlodjela. Nikola, Perin rođak, koji je povremeno i živio u Potkosi ispod Vrana, (i danas tamo živi njegov unuk Anđelko) bio je viđen momčina, zvali su ga Nikolica. Nakon jednog Babanivićevog silovanja, Nikolica odluči da ubije bega. Prethodno se obratio župniku, a ovaj mu je obećao oprostiti grijehe.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Pučka Sveta Misa.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Sveta Misa.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Sveta Misa i Gospin kip.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Prenj (općina Stolac).
4. 10. 2005

Moja Tanzanija - poziv na igru

Prvo da se dogovorimo: nađite bilo kakav kolut, može točak od bicikla, obruč sa bačve ili obruč sa kablića. Savijte žicu da ga vozite. Pa dođite. Obići ćemo cijelu Afriku!
4. 10. 2005

Najava: DANI FRA DIDAKA BUNTIĆA 2005.

Dani fra Didaka Buntića će se održati 7. do 9. listopada 2005. godine u župi Gradnici. Priređen je bogat kulturno zabavni program. U subotu, 8. 10. 2005. s početkom u 20.30, Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru će održati predavanja na temu najstarije crkve u Brotnju (u povodu 150. obljetnice gradnje).
3. 10. 2005

ZAŠTO PREŽIVJELI SVJEDOČE? ili NAROD KAO ŽRTVA!

U povodu izlaska iz tiska knjige «Preživjeli svjedoče» autora Stanislava Vukorepa, Prof. dr. sc. Pero Marijanović je priredio kompletan tekst razmišljanja nad njenim sadržajem, koji je objavljen u posljednjem broju časopisa "Motrišta". Konačnu verziju toga teksta donosimo i u našoj rubrici Komentari za one kojima su "Motrišta" nedostupna (pokrenite opciju više). Želimo isprovocirati raspravu o povijesnim i socijalnim aspektima i uzrocima vječite žrtve jednoga naroda. Samo takve iskrene, dobronamjerne i temeljite rasprave mogu narod "skinuti" sa žrtvenika, na dobrobit svih koji na ovim prostorima žive. Jer, povijest je to tisuću puta potvrdila, sreća jednih postaje i srećom svih, kao što nesreća jednih, kada tada, zadesi i one druge. Poraditi na sreći drugih gotovo je jednako kao poraditi na sreći vlastite djece. Ta uzročnost sudbina na Balkanu malo je spominjana, ali je i rasprava o njoj potpuno besmislena ako će bilo tko biti na vječnom žrtveniku.
30. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (10)

Podjetinjila je i stara, dobra drača. Ona što vas bodljikama nemilosrdno para. U proljeće je rodila svoju djecu, sočnu dinariku, kako je kod nas red već tisućama godina. Ali eto, nije mogla odoljeti zovu Miholjeg ljeta i na svijet je opet donijela novu djecu.
30. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (9)

... a ovo je naša livada danas (28. 9. 2005.). Svetost hercegovačkog kamena zaodjenuta oreolom cvijeća! I dok mnogi, diljem svijeta, na našu iskrenu tugu i žalost, drhte pred tom istom prirodom, ona svojom majčinskom blagošću miluje Hercegovinu. Evo pogledajte; sada će na livadu dotrčati susjedova dvogodišnja djevojčica. Nabrati će cvijeća i vikati iz svega glasa: - Pogledaj, mama, mamise!
30. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (8)

... i šipurci (šipci). Samo valja paziti da ostanu netaknuti na biljci. Skoro cijelu zimu. Ubere ih se jedna šaka, propere u čistoj vodi, pa kuha čaj i do pet puta. Svaki puta su sve bolje. Kažu, vitamina C imaju i do 30 puta više od limuna! Oni su seoska zimna ljekarna. Najljući su neprijatelj dječijoj prehladi zimi.
PrvaPrethodna 50  51  52  53  54  55  56  57  58  59  60  61  62  63  64  65 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)