PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
20. 1. 2006

Ovo je samo šala za kraj tjedna - Renesansa u Hrvata: Happy birthday, teta Stane!

Jutro je. Prohladno. Ljudi žure na posao. Mlada mama naprijed, za njom maleno, još pospano. Nešto mrmljaju. Vodi dijete u vrtić? Mole Boga? U ruci djeteta Početnica engleskog jezika. Mama govori: - Happy birthday. Djetešce ponavlja: - Hjepi bideji. Mama sada glasnije i opominjućim glasom: - Happy birthday ! Djetešce sada već plačnim glasom: - Hjepi bideji. Eto otuda ide susjeda Stane. I ona žuri. Mama će: - Srce, pozdravi tetu. Djetešce će: - Hjepi bideji, teta Stane. Sada mama pita Stanu: - A gdje je tvoj Ivo? Nema ga na početničkom tečaju engleskog jezika za predškolsku djecu? – Spava, ne da se probuditi. – E bome susjeda, nećemo spavanjem u Europu! – Neka, neka. Neka vala tvoja Iva ode, koda ćemo i mi, vraća joj Stana. – Znati će hrvatski ako neće engleski, pravda se Stana. – Vala susjeda za koju godinu hrvatski neće trebati nikomu. Pazi što ti velim. Samo engleski, zapamti. U mome gradu otišlo se i dalje. Uveden je rani početnički tečaj engleskog jezika u porodilište. Ima tu malo i inata: mlade majke se takmiče čije će dijete prvo proplakati na engleskom !? Udruga koja o tome brine zove se «Engleski u svako porodilište«. Pokret ima duboku tradiciju na ovim prostorima. Još su mlade Ilirke učile djecu latinski. Zatim i Hrvatice. Pa turski, njemački, mađarski, talijanski i srpski (čitaj srpsko-hrvatski, samo se tako kraće izgovaralo). Rekord je postignut baš u domeni tog srpskog jezika (mislim na srpsko-hrvatski, kao primjerice Bosna a misli se na BiH). Naime jednoga ranog jutra 1987. godine, u našem porodilištu ležala je mlada majka, po imenu Željka. Tri dana prije toga rodila je zdravu curicu pa čeka da joj je jutros donesu. Kada su je unijeli majki, curica je na očigled svjedoka i jednoga novinara, širom raširila ruke i zavikala: - De si, bre, mama! Sada je u modi engleski, ali teško da se taj rekord ponovi. Neke mlade mame već su zabrinute: - Priča se da bi u modu mogo doći japanski. Ko će se, bona, s tim hrvati? (P.M.)
19. 1. 2006

I to smo mi - Marinko Marić: NIČIJA ZEMLJA???

NIČIJA ZEMLJA??? "Što je ničije to je svačije" – kaže stara narodna poslovica… Ne možemo se oteti dojmu da je Donji Brštanik "ničija" zemlja jer to je mjesto koje Daytonska granice siječe na dva dijela. Iako samo mjesto s kućama "spada" u Republiku Srpsku a drugi dio u Federaciju, ni jedni ni drugi ne pokazuju nimalo volje a ni brige za tim krajem. Već trinaest godine ne zna se za šest starica koje su ostale pod četničkom okupacijom, trinaest godina mjesto sa svim spaljenim kućama sablasno čeka neku dobru ruku da ih obnovi, trinaest godina koje su od jednog prekrasnog pitomog sela napravile nešto gdje bi čovjek danas slobodno rekao da tu nikad nitko nije ni živio… Tek poneka zasađena njiva i nova kapelica u groblju pokazuju trag i rad ljudskih ruku koja tu ipak dolaze. Nažalost vide se i drugi "tragovi" manje dobrih ljudi, "ovih" ili "onih" koji svojim neodgojem, ljudskom nebrigom i nesavješću pod okriljem noći smeće iz svog dvorišta donose u tuđe dvorište. Možda je ovo nastavak ideje mjesnih čelnika od prije nekoliko godina da u ovom mjestu naprave deponij smeća gdje bi smeće iz nekoliko gradova "skrivali" od očiju šire javnosti i time riješili svoj problem? O dosad netaknutoj prirodi i pitkoj vodi koja se s ovih terena podzemnim tokovima spušta u niže krajeve Dubrava, Hodova i Rotimlje pa sve do izvora Bunice nitko i ne želi razmišljati. A mi ćemo itako kupovati i uvoziti nečiju drugu vodu jer naša ubrzo neće biti za piće, jer sve što "damo" zemlji – ona će nam to isto i vratiti, na ovaj ili onaj način… Potpis pod sliku: Deponij smeća na Donjem Brštaniku
19. 1. 2006

Najljepši odjek znanstvenog simpozija na Blidinju - Tomo Raič: «Sifozijo»

Ne znam opisati kako mi je čudno bilo vidjeti na Blidinju, na raskrižju za Masnu Luku jednu stariju žensku osobu koja dižući ruku daje znak vozačima automobila da je sjednu i povezu u pravcu kamo je pošla. Kao u starim filmovima. Meni je sa stotinjak metara izgledala kao malo manja, kržljavija munika, a njena ruka je ličila na granu koja se savijala lijevo desno. Naravno, stao sam joj. Otvorila je vrata, pozdravila me iskrenim osmijehom i upitala: «Doklen ćeš radosan?» Oš prema Pošušju?» Rekao sam joj da hoću. «Mogu li s tebon», upitala je. Dočim je sjela primjetio sam da je radi nečega vesela, nije mogla sačekati da joj postavim neko pitanje, sama je otpočela razgovor, s nizom pitanja i potpitanja: «Od čiji si kuća, momče, jese li ženjen, od koga si ženjen, koliko dice imaš, jeu li ti živi ćaća i mater, koji su godina, drže li išta živa, di radiš, radi li ti žena, jese li se kako skućio, …» «Ja sam ti rođena, nonde blizu di si mi sta, a sad ti živim lipo u Mostaru kod ćeri. Imali smo ti vele zemlje i vele ajvana, i sad imamo veliko imanje samo smo sve zapustili, a ajvan smo davno prodali i oselili u Mostar. Ko kad smo bili maniti. Mislili smo ajmo mi u Mostar, u gradu je lipše, ajmo u svit, nek nas svit upozna, ovde nas mogu i vuci pojist niko neće znat, šta ovde imamo gledat u ovčurine i pojatetinu, kad moj lipi, moja pojatetina prija posta poznata nego ja. Na moju pravdu,
17. 1. 2006

Blago moga kamenjara - Bernard Marijanović: POSLJEDNJI PETROVDAN U NIKOLE PAŽINA

Rijetki su narodi na ovoj planeti, što je zemljom zovemo, u koga sve postaje blago, sve čega se dotakne: bilo to znanje ili ne znanje, istina ili zabluda, rad ili slava, kao što je to kod Hrvata u Hercegovini. Treba proći samo malo vremena i sve se pretvara u blagoslovljeno blago narodnoga duha. To je stoga što je brazda njegova života zaorana duboko na njivi iskrene tradicije kada i legende postaju dijelom stvarnosti... Tako je mogao preživjeti narodni duh u obilju životnih nestašica i sve pretvoriti u blago života. Blago koje je, k tome, blagoslovljeno i koje se samo množi. Pokrenite opciju više i pročitajte opis posljednjeg Petrovdana u Nikole Pažina, autora don Bernarda Marijanovića koji je objavljen u zborniku Stolačkog kulturnog proljeća.
16. 1. 2006

Redoviti treninzi Judo kluba u Hodovu

Treninzima Judo kluba u Hodovu prisustvuje više od 50 dječaka i djevojčica. Treninzi su redoviti. Za normalan rad kluba još mnogo toga nedostaje. Uprava kluba nastoji nabaviti barem osnovnu opremu za normalan rad. Nakon treninga u sportskoj dvorani je organizirana igra rukometa, košarke i stolnog tenisa.
16. 1. 2006

Započeo novi tečaj informatike u Hodovu

Danas je započeo novi tečaj informatike na Hodovu, u našoj informatičkoj učionici. Tema tečaja je "Word i Excel u praktičnoj primjeni". Predavač je Mirko Bošković, profesor. Otvaranju tečaja prisustvovala je i HTV (Hercegovačka televizija) iz Mostara.
16. 1. 2006

Zbornik radova simpozija "300 godina župe Dubrave"

Humski zbornik IX. Priredio don Milenko Krešić. CIP - Katalogizacija u publikaciji Narodna knjižnica HNŽ Mostar. UDK 908 (497.6 Dubrave) (082)"1704-2004". Grupa autora (prir.Milenko Krešić): 300 GODINA ŽUPE DUBRAVE, Humski zbornik IX, Aladinići 2006., str. 463. U zborniku se nalaze radovi koji povijesno-prostorno obrađuju područje drevne župe Dubrave koja je obuhvaćala prostor u trokutu: Metković-Ljubinje-Blagaj: 1. Kroz prošlost: a) Početci kršćanstva na području stare župe Dubrave; b) Dubrave u Srednjem vijeku; c) Dubrave u prva dva stoljeća otomanske vladavine; d) Župa Dobranje-matica župe Dubrave; e) Povijesne okolnosti osnutka i osnutak župe Dubrave; f) Nastanak novih župa na povijesnom području župe Dubrave; g) Djelovanje isusovaca u župi Dubrave. 2. Pučanstvo, međunacionalni odnosi, materijalni ostatci: a) Neka iščezla dubravska prezimena; b) Stanje duša u župama Dubrave i Hrasno 1792.; c) Katolički objekti iz starijeg razdoblja župe Dubrave; d) Međunacionalni odnosi na prostoru župe Dubrave u 19. i 20. stoljeću; e) Pogled na rat za Dubrave i Hrasno. 3. Položaj, flora, fauna: a) Neživa priroda župe Dubrave; b) Florističke i vegetacijske karakteristike povijesne župe Dubrave; c) Fauna dubravskog krša. 4. Župe sljednice danas: Statistika današnjih župa nastalih na području povijesne župe Dubrave. 5. Poema o Dubravama. Cijena zbornika: BiH = 25 KM + poštarina; HR= 120 kn + poštarina; EU= 20 eur + poštarina; Prekooceanske zemlje = 30 $ + poštarina. Može se naručiti na adresi: Don Milenko Krešić Župni ured Aladinići BiH-88367 Crnići Tel. 00387 63 350 088 milenko.kresic@tel.net.ba
16. 1. 2006

Autor: mr. sc. Milenko Krešić: CRKVA I DRŽAVA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ (1941.-1945.)

Autor: mr. sc. Milenko Krešić: CRKVA I DRŽAVA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ (1941.-1945.). Biblioteka Crkva na kamenu – knjiga br. 101. Mostar 2006. Stranica 128. Knjiga je prijevod magistarskog rada mr. Krešića kojeg je obranio na Pontificia Universita della Santa Croce u Rimu u proljeće 2004. godine. Sadrži 9 poglavlja: 1. Katolička Crkva između dva rata; 2. Uspostava NDH; 3. Reakcija Crkve na uspostavu NDH; 4. Uvjeti života katolika, pravoslavaca i muslimana u NDH; 5. Neslaganja i napetosti u odnosima između Katoličke crkve i NDH; 6. Srpsko stanovništvo i NDH; 7. Vjerski prijelazi; 8. Židovi i NDH; 9. Kraj NDH, zaključak, riassunto, bibliografija i popis imena. Cijena knjige: BiH = 15 KM + poštarina; HR= 70 kn + poštarina; EU= 15 eur + poštarina; Prekooceanske zemlje = 20 $ + poštarina. Može se naručiti na adresi: Don Milenko Krešić Župni ured Aladinići BiH-88367 Crnići Tel. 00387 63 350 088 milenko.kresic@tel.net.ba
16. 1. 2006

Usmene epske pjesme iz Neretve kod Konjica

Zapisivao: dr. sc. Paco Anđelić. Nakladnici: HRVATSKI LEKSIKOGRAFSKI INSTITUT BiH, Mostar. CIP-Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo. Tvrdi uvez. 150 stranica.
16. 1. 2006

KAOS I DETERMINIZAM U BiH (2), autor Pero Marijanović

Naziv knjige: Kaos i determinizam u BiH (2). Autor: Pero Marijanović. Izdavač: GRAL d.o.o. Široki Brijeg. Naklada: 500 primjeraka. CIP-Katalogizacija u publikaciji Narodna knjižnica HNŽ Mostar. Sadržaj knjige pročitajte opcijom više. Knjiga se može nabaviti kod izdavača.
16. 1. 2006

Bili smo na lokalitetu Modrič, općina Čapljina i Istup, općina Stolac

Fotodokumentirali smo lokalitet stećaka Modrič, općina Čapljina i lokalitet Crkvina na Istupu, općina Stolac. Na terenu su bili: ravnatelj zaklade, Mirko Bošković i Marinko Marić koji je, gotovo za tu prigodu, došao iz Dubrovnika. Na slici: stećak na lokalitetu Modrič, približnih dimenzija: 2.3 x 1.6 x 0.7 m (oko 6 do 7 tona težak).
13. 1. 2006

Malo šale za kraj tjedna - vijest stigla iz budućnosti

Jutros smo slušali vijesti iz budućnosti (oko 2031., nije se dobro čulo). Prenosimo ih onako kako smo ih zapisali: "Vijesti iz Epske unije: Vrhovni Sojet Epske unije je jutros rano odlučio, temeljem tzv. Anske deklaracije, pojeftiniti sva primarna grijanja u Uniji. Pod pojmom primarnog grijanja podrazumijeva se korištenje sirove sunčane energije kao: sunčanje, sjedenje u prančioku i lagana šetnja. Porez na ovu vrstu grijanja se plaća, temeljem Upske deklaracije koja je jučer ratificirana, tzv. Burskoj udruzi. Od ove odredbe se izuzima korištenje sirove sunčane energije uz more kojeg su vlasnici Epažani, a sve prema Tunskoj deklaraciji, zbog ugradnje morskih orgulja, koje će šetači moći slušati dok koriste sirovu sunčanu energiju. Ostale energije primarnog karaktera se poskupljuju za 523 Epa, prema odredbama već spomenute Tunske deklaracije. Vrhovni Sojet je, također, donio odluku o promjeni promjenom izmijenjene odluke, temeljene na tzv. Raštika deklaraciji, o davanju koncesije za sadnju raštike u ovoj godini. Koncesiju je dobila oblast Babine kose. Koncesija je u vrijednosti 2.5 Giga Epa i plaća se u tri obroka, prema tzv. Obročnoj deklaraciji. Pendrezi (posebna financijska policija, naša opaska) će vrlo strogo vršiti nadzor provođenju ove odluke. U cilju daljnje demokratizacije našega društva donesena je povijesna odluka: dopušta se besplatno korištenje, svakom lojalnom građaninu Epa, nemjerene količine zraka iz resursa zvanog atmosfera. Međutim, ostaje na snazi odredba o obveznom disanju na nos, bez obzira na stvarno stanje njegove začepljenosti, a sve prema Upa deklaraciji, koju su ratificirali svi stanovnici Epa. I ova odredba će se strogo kontrolirati. Donijeta je, također jednoglasno, odredba o promjeni promjene Zaključka o oporezivanju papkara kod siromašnih stanovnika Epa. Naime, do sada se odredba odnosila na jedan papak papkara pa je sirotinja počela kidati papke kako bi smanjila porez. Od sada će se Zaključak, a temeljem tzv. Papkari deklaracije, odnositi na cjelovitu životinju. I na kraju, Sojet je donio Propis o porezu na molitvu. Kao i dosada, izdavati će se godišnja koncesija na molitvu, s tim što će se visina koncesije na molitvu kršćanima povećati za tri puta u slučaju da mole krunicu. Naime, Šunje (vrsta tajne policije, naša opaska) su zamijetili da kršćanska sirotinja, kada moli krunicu, često spominje Epsku uniju. I na kraju... (dalje se signal iz budućnosti potpuno izgubio). (P. M.)
13. 1. 2006

Malo šale za kraj tjedna - mali Antiša i PDV

Mali Antiša je postao pravi barometar događanjima u Posušju. Tako neki dan dojuri u kuću pa će mami: - Mama, stigo PDV u nas. - Kako znaš sine? - Eno, oni što prose ištu 1 marku i 17! - E. eto jeste sine, složi se mama.
11. 1. 2006

Prikaz sela Vidonje, općina Metković, RH

Selo Vidonje skrilo se s južne strane Žabe i ima zanimljivu i dugu povjest. Blizu je državne granice RH - BiH. Danas je, nažalost, gotovo napušteno. KLIKNITE OVDJE SELO VIDONJE
11. 1. 2006

Prikaz sela Dobranje, općina Metković, RH

Prikaz djela sela Dobranje, RH. Selo je zanimljivo u mnogo čemu i ovim prikazom otvaramo njegovo istraživanje i prezentaciju na našem IS-u. KLIKNITE OVDJE SELO DOBRANJE
10. 1. 2006

Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih! Sretan vam praznik!

Našim posjetiteljima islamske vjeroispovjesti čestitamo praznik jednim citatom iz Kur’ana, koji nadahnjuje ljudsku dušu: 286. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
10. 1. 2006

Hrvatski oltar mučeništva - Sudbina sela i župne crkve na Stjepan Križu

Prilog nam je, na hrvatskom i engleskom jeziku, poslao Marko Puljić - Vidić iz SAD-a. Tekst je napisao profesor don Ilija Drmić. Tekst govori o mučeništvu jedne župne crkve, jednog sela i njenih stanovnika. Čitajući taj tekst čovjek se neizbježno pita: je li to moguće? Je li riječ o Europi na kraju dvadesetog stoljeća? Da, istina je! I ne samo to. Mučenička sela su očišćena od Hrvata, do danas se tamo nitko nije vratio. Za mrtve se ne zna. Sela su pripojena agresoru na dar! A prije agresije, u njima je živjelo 99% Hrvata. Marku Puljiću - Vidiću hvala. Na slici: minirana župna crkva na Stjepan Križu. Pokrenite opciju više i budite pripravni za teške opise za koje smo vjerovali da su zauvijek nestali s europskog kontinenta. I cijelog svijeta.
7. 1. 2006

Bili smo u selu Vidonje (općina Metković, RH)

Posjetili smo i selo Vidonje s nekadašnjom župnom crkvom. Selo je, nažalost, danas bez stanovnika. A što je nekada značilo, neka pokaže slijedeće sjećanje: bečki car je, u prolazu za Dubrovnik, svratio u selo da prenoći! Recimo, kao danas da američki predsjednik svrati u neko selo da prenoći. Na slici: osnovna škola zidana s početka 20-og stoljeća. Iako u ruševnom stanju, zorno svjedoči svoju nekadašnju ljepotu. Kakva šansa za novi početak?
7. 1. 2006

Bili smo u selu Dobranje (općina Metković, RH)

Dan smo proveli u selu Dobranje (po drugi put). Sve kartice našega digitalca nisu bile dovoljne zabilježiti njegovo skriveno blago. A o kazivanju našega domaćina Drage Buluma (na slici, u svom podrumu) da se i ne govori. Selo su posjetili: ravnatelj i tajnik zaklade, Ivanka Miličević Capek dipl. arheolog i Domagoj Vidović, profesor, zaposlen u Zagrebu. Blago sela Dobranje uskoro na našoj stranici.
6. 1. 2006

Sretan vam Božić - HRISTOS SE RODI!

Našim posjetiteljima pravoslavne vjere čestitamo Božić tradicionalnim usklikom: HRISTOS SE RODI! ( Na slici: prekrasna pravoslavna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Ljubinju)
PrvaPrethodna 44  45  46  47  48  49  50  51  52  53  54  55  56  57  58  59 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)