PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
7. 2. 2006

Moja Hercegovina

Danas je pjano veselje na našim brdima (1. 2. 2006.). Sunce, kamen i voda tjeraju život zelenike, česmine i planike. Zriju maginje. Voću se vesele ptice i lasice. To je neponovljiva Hercegovina.
7. 2. 2006

Moja Hercegovina

Hercegovina je dio Dalmatinskog, morskog i primorskog, dinarskog područja koga su vile odabrale za svoj zavičaj. Danju se one igraju po zelenim grmovima česmine, noću stanuju u špiljama i piju rujno vino iz vilinih zdjelica. Potom jašu konje našim poljima. Mnogi su Hercegovinu nazvali kamenom pustinjom. Da nas prevare. Može li domovina vila biti kamena pustinja?
7. 2. 2006

Moja Hercegovina

Koje je godišnje doba danas (1. 2. 2006. u 11 sati)? Kalendar kaže jedno, vaš pogled drugo. Oko vas grmovi zelenike, česmine ili crnike te planike s plodovima maginje. Na toplom suncu čelo vam se lagano poti. Sjedate u hlad planike s gustim maginjama. Vidite panoramu polja Neumskog Graca s mnoštvom čudesnih estavela. Što su to estavele? Vrlo vjerojatno to su završeci podzemne čudesne kanalizacije hramova posvećenih Bogu Života, skrivenih duboko pod zemljom. Za vrijeme mističnih obreda moje planete Zemlje, oni izbacuju vodu poput najljepših vodoskoka. To ima samo Hercegovina!
7. 2. 2006

Moja Hercegovina

Danas je 1. veljače 2006., 11 sati. U blizini smo Neumskog Graca. Ako vas tko pita koje je godišnje doba morati ćete konzultirati kalendar. Oko vas sve je zeleno kao u sred ljeta. Sunce prijatno grije i ugodno je toplo. To je moja Hercegovina.
6. 2. 2006

Vodimo vas na Put soli ili Put Blažene kraljice Katarine

Gospodin Stanislav Vukorep uredno pokazuje putne isprave nevidljivim čuvarima povijesti na graničnoj točci zvanoj Letve kod sela Radetići, općina Neum. Granica Katarinine zemlje i Dubrovačke Republike označena je velikim graničnim kamenim blokovima, a nekada su tu bile i letve. Možemo samo slutiti osjećaje naše Kraljice kada se tu našla bježeći pred Turcima, bez djece, muža i kraljevstva! Mi vam danas pokazujemo komadićak toga puta, koji je život značio, iz vremena pada Bosanske države pod Turke. Tada je zauvijek nestala uzorita Europska katolička država i počelo dugo vrijeme turskog ropstva. Tim putem je, prema sačuvanom sjećanju, posljednji put prošla naša voljena Kraljica. Što je tada osjećala teško je i pomisliti, što je u srcu nosila pouzdano znamo: sve nas i svoju Zemlju koja je dobrim dijelom zauvijek nestala. Odnijela nas je u Rim, tamo zavjetovala Papi, živjela svetačkim životom i tako umrla. Naša najdraža Kraljica. KLIKNITE OVDJE PUT SOLI ILI PUT BLAŽENE KRALJICE KATARINE
3. 2. 2006

Zašto moja mama ne piše pjesme…

Za kraj ovoga radnoga tjedna objavljujemo do sada ne objavljenu pjesmu autora don Bernarda Marijanovića (župa Gradina, Čitluk). Pjesma je jedna od najljepših posvećenih majci. Kako sam autor reče, svakoj majci. Zato molimo sve naše posjetitelje da ovu pjesmu danas poklone svojim majkama! I majkama cijelog svijeta. Pokrenite opciju više i pročitajte pjesmu.
2. 2. 2006

Panoramski prikaz sela Radetići (općina Neum, župa Neumski Gradac)

Kameno selo kamenih ljudi u kamenoj Hercegovini. Selo su podigli izravni potomci senjskih uskoka, Daničići. KLIKNITE OVDJE SELO RADETIĆI
2. 2. 2006

Bili smo u selima Žukovice i Radetići

Posjetili smo, po drugi put, sela Žukovice i Radetići (općina Neum). Istražili smo komadićak Puta soli ili, kako ga volimo nazvati, Put blažene kraljice Katarine. Put je vodio iz Bosne u Ston gdje se trgovalo soli. Tim putem prošla je i naša najdraža kraljica Katarina, bježeći pred Turcima. Tu se, u mjestu zvanom Letve, zauvijek oprostila od svoje Bosne, koju je najdublje i najiskrenije voljela, znajući da takva Bosna zauvijek nestaje. Mi pripremamo detaljan prikaz tog završnog dijela puta i njegova prelaska u Dalmaciju. Posjetiti sela Žukovice i Radetići znači vratiti se u povijest. Znači osjetiti duh vremena starih Ilira, kršćanskog i katoličkog Srednjeg vijeka te dokučiti patnju Hrvata, i drugih naroda, pod preteškim turskim jarmom. Znači to osjetiti strahote Hercegovačkog ustanka, biti na livadi gdje su se, u to vrijeme, nalazili izbjeglički logori te kužna groblja gdje su sahranjivani tuberani. Kada dođete u selo Radetići, ako tamo uopće nađete koga, pružiti ćete ruku izravnom potomku senjskih uskoka (po prezimenu Daničić). Negdje na putu ćete susresti potomka slavnog hrvatskog plemićkog roda Nikolića. Dok raštika zrije na jakom zimnom suncu u kamenim vrtovima, kao da čujete prolazak hajduka ili hercegovačkih ustanika. I postaje vam jasno zašto ovdje nikada i nitko nije duboko učvrstio svoju vlast osim one koju je narod volio. Na slici: dogovor oko posjete selima Žukovice i Radetići u obiteljskoj kući Slavka Katića u selu Hotanj i to uz neizbježnu čašicu rakije. S lijeva na desno: Božo Daničić, poznavatelj ovih sela do u najsitniji detalj, tajnik Zaklade i Slavko Katić, domaćin. Ravnatelj Zaklade je bio iza digitalca. Obiteljska kuća Slavka Katića nešto je što treba vidjeti. To je pravi hrvatski obiteljski dom kakvoga još samo pamtimo. Uz toplinu i urednost, zidove krase i naš vječiti križ, krunica i slika Gospe te slika sretne obitelji: djed i baka, mama i tata te petero djece. To je tipična naša hrvatska obitelj koja je, toplinom duše i bistrinom uma, u kršćanskom miru osvojila cijeli svijet. Uvijek dolazila u miru i uvijek iza sebe ostavljala blagoslovljeni mir.
1. 2. 2006

Hrvatski narodni preporod u Hercegovini - Blago moga zavičaja

Skupina mladih župe Rotimlja izvodi glazbeni program u novoizgrađenom pastoralno - kulturnom centru povodom promocije zbirke pjesama "Dvije trećine" autora braće Srećka i don Bernarda Marijanovića.
31. 1. 2006

Zaboravljeno blago zaboravljenog sela Vidonje (Metković) - Bakina najzdravija tvornica ekološke hrane

Bakina tvornica najzdravije hrane, bakin svijet, bakino sve uz ono malo unuče što je prati dok skuplja listove raštike... Raštika se cijelo ljeto kupala u suncu i sada njegovu snagu podaruje ljudima. Snaga sunca u listu raštike! Carstvo zdravlja koga su ljudi, u genetski modificiranom svijetu, zaboravili.
31. 1. 2006

Zaboravljeno blago zaboravljenog sela Vidonje (Metković)

Sve je isto kao nekada. Fali samo baka koja u suknju kupi listove raštike; one sočnije za domaću čeljad, one starije za živinu. I što se nas tiče može početi najljuća zima. Neka puše bura, neka snijeg izvrcava... Na šporetu je skuhana raštika s mrsom. Zima nikomu ne može ništa. Bože blagoslovi ovu hranu što ćemo je blagovati. Razlika je samo u tome što su sada sela prazna. Njihovi potomci sada negdje drugdje raspravljaju o ekološki zdravoj hrani a zaboravili smo svi skupa da su jedine prave ekološke tvornice hrane, naše njive u kamenu, napuštene i zaboravljene!
30. 1. 2006

Moja draga Tanzanija

Ovo je moj dom, moja domovina, moj zavičaj. Cijeli moj svijet!
30. 1. 2006

SMRT FRA VALE ZOVKE I FRA ANDRIJE TOPIĆA - Hrvatski oltar mučeništva.

Smrt u Herecegovini, ona nasilna, uvijek ima duboki cilj. Pogotovo kada je riječ o svećenicima i sve malobrojnijim Hrvatima. Nasilna smrt je u svojstvu malja kojim se udara po kompaktnijem nacionalnom prostoru da se ono razbije, usitni i, na koncu, potpuno počisti. Čim nasilna smrt u Europi postane rizična, prelazi se na druge metode. Poput onih koje ovih dana provodi F BiH prisiljavajući Hrvate, različitim načinima, da plate tuđu televiziju koja emitira program na njima stranom jeziku. Uz zabranu da imaju kanal na svom jeziku prisiljavaju se, metodom organiziranog državnog nasilja, da financiraju tuđu. Uskoro će slijediti prisila da je i gledaju. A rezultat su odlasci mladih u tuđi svijet i prepuštanje svoje zemlje drugima. To je konačni cilj. Ovim današnjim metodama odgovarale su metode još u Tursko doba prisilnog plaćanja crkvenog poreza Pravoslavnoj crkvi. Kako to danas nije moguće, projektirani su postupci s tuđom televizijom. Svako doba ima svoje specifičnosti samo je žrtva uvijek ista. Donosimo tekst o mučeništvu svećenika franjevaca koga preuzimamo iz «Kršnog Zavičaja» broj 38, stranica 93 i 94. "Želim oteti zaboravu predsmrtno vrijeme uzornih fratara fra Vale Zovke (Oklaji, 14. 6. 1889.) i fra Andrije Topića (Oklaji, 1919.), s kojima sam živio posljednje godine njihova života. Zato smatram da sam dužan iznijeti na vidjelo što se dogodilo na Kočerinu u poponoćnim satima 21. svibnja 1945. Ja sam u to vrijeme bio daleko na Križnom putu.
27. 1. 2006

Malo šale za kraj tjedna - Naša Deklaracija o promjeni Ustava BiH pod nazivom "NIJE BLESO LUD"

Nastojeći doprinijeti što bržoj promjeni Ustava BiH i jačanju centralne moći države nad njenim narodima mi jutros, nakon duge i teške rasprave, predlažemo slijedeću Deklaraciju pod znakovitim nazivom: "NIJE BLESO LUD". Deklaracija bi trebala ponuditi temelje daljnjem jačanju države nad narodima, pogotovo nekim, te omogućiti da se ona zadovolji na račun njih, posebice nekih. Evo prijedloga teksta: "Temeljem diferencijalnog pristupa integralnom shvaćanju i zaštiti ljudskih prava, koji moraju biti iznad narodnih interesa, a posebice prava djeteta, mi, sukladno tome, prihvaćamo temeljnu tezu kako u osnovici trokuta leži zec. Ako je tako, a jeste, zalažemo se da mi i vi, te po mogućnosti i oni, prihvatimo osnovicu trokuta za njenu stranicu a zeca preselimo u šumu. Na temelju toga, te na osnovu ovoga mi i vi, a po mogućnosti i oni, prihvaćamo rečeno i dokazano, kako se odredi i kaže, ako drugačije ne bude. Da zaključimo: enci, menci na kamenci, troja vrata za pet ćata, er, mer muzi ker, kamen, kuća, kec." Smatramo da je naša Deklaracija pod znakovitim nazivom: "NIJE BLESO LUD" dovoljno jasna i sveobuhvatna da temeljem nje, svi narodi BiH, a posebno neki, mogu naći svoju tugu. (P. M.)
26. 1. 2006

Obavijest

Na našem Informacijskom sustavu otvorili smo prikaze sela: Vidonje, Dobranje i Poprati te kršćanskog groblja Modrič pored Čapljine.
26. 1. 2006

Blago moga kamenjara: Najstariji antropogeni trokut Europe

U blizini Stoca i sela Poprat nalazi se najstariji antropogeni trokut Europe. Vrhovi mu spajaju točke: Daorson (grad datira u vremenu do Krista), srednjovjekovno kršćansko groblje na Radimlji i prahistorijsko prebivalište čovjeka s crtežom u kamenu Badanj (lokalitet star 10 do 15 tisuća godina prije Krista). Niti jedna stranica toga trokuta nije dulja od 2 do 3 kilometra. To je najbolje svjedočanstvo ocjeni kako je riječ o posebno obdarenom prostoru s blagom klimom, obilje vode i sunca, plovnosti rijeka Radimlja i Bregava (nekada) i bujnom vegetacijom šume hrasta i graba. Najviše iz političkih razloga tome prostoru su prišivane negativne konotacije (neplodnost, bezvodnost, pasivnost, surovost, sivilo...) a sve u nakani da se on na "miran" način očisti te oslobodi prilaz moru. Nažalost, u tome su poprilično uspjeli kreatori takve politike. Negativne ocjene prostora uselile su se u mentalni sklop domaćeg čovjeka i postale načinom njegova razmišljanja. Mi mu danas podstiremo najstariji antropogeni trokut u Europi i pitamo ga otkuda on tu? I odgovaramo: to je uvijek bio, danas jeste a sutra će još više biti, prostor vječite budućnosti, prostor na kome se pjano grle sunce, kamen, voda i plodno tlo. Samo tu se rađaju šipci, smokve i grožđe. Tu spavaju naši pradjedovi. Tu je moja Hercegovina.
26. 1. 2006

Pogled na selo Poprat, općina Stolac

Panorama sela Poprat, općina Stolac. Pogled s Daorsona jednog tamnijeg, zimnog dana. Selo Poprat je razvijeno na flišnom grebenu s dvije duboko zavučene i plodne prodoline, svaka s po jedne njegove strane. Polja su plodna s dosta praha i gline koji zadržavaju vodu sve do u kasno ljeto. Inače, fliš sela Poprati i okoline je bogat podzemnim vodama, a samo malo dalje je i vrlo veliki, bazični kolektor podzemne vode na Radimlji. Sve to čini ovo selo privilegiranim a njegov razvoj, očito, nije pratio mogućnosti. I pored toga, mnogi su potražili "spas" u bijelom svijetu. U blizini ovog sela jedan je od najstarijih antropogenih trokuta u Europi: Daorson, nekropola Radimlja, prahistorijska ljudska nastamba i crtež na kamenu Badanj. Povezuje ih udaljenost ne veća od 2 do 3 km. Povijesna zbivanja u ovom trokutu su dulja od 10 tisuća godina! To najbolje pokazuje posebnost ovog prostora ali i njegove perspektive, ma koliko se život i njegove zakonitosti mijenjale kroz vremena.
24. 1. 2006

Posvećeno odlasku Tame i mogućem dolasku Svjetla: "TRI U DVA (3 u 2)", Prof. dr. sc. Ante Markotić

TRI U DVA (3 u 2) (Prof. dr. sc. Ante Markotić, iz knjige "BiH NeBiH") "Pola milenija pr. Kr. u svojoj 82. godini umro je veliki staro­grčki filozof Pitagora. Premda mu je princip svijeta bio u broju i skladu, preživio je kao "svetac trokuta". Podsjetimo: njegov poučak veli kako je kvadrat nad hipotenuzom jednak zbroju kvadrata nad objema katetama. Tko ne vjeruje, izgubit će vri­jeme u provjeravanju. Međutim, učeni opet kažu da svako pra­vilo ima svoje iznimke. Osebujna iznimka tomu pravilu mogla bi metaforički biti naš domaći bosansko-hercegovački trokut. Ništa ovdje nije jednako nikakvom zbroju. No, ne zbog Pitagore. Njegovome trokutu zajamčena je vječnost. Kao i onome Bermudskom. Što je od Boga, ne mijenja se. Kad, pak, ljudi uzmu tu ulogu, vje­čnost gubi smisao. Zapravo, glupost postaje vječna. Ovaj je naš trokut likom Pitagorin, a djelom Bermudski.
24. 1. 2006

POSVEĆENO ODLASKU MRAKA I MOGUĆEM DOLASKU SVJETLA: "KOME ZAKON LEŽI U TOPUZU TRAGOVI MU SMRDE NEČOVJEŠTVOM" ("Gorski Vijenac", Petar Petrović Njegoš)

Kome zakon leži u topuzu, on rađa tamu jer ga je tama i rodila. Ustaje s mržnjom a ne spava. Samo ustaje, cijeli život. Budi se iz nejasne jave na miris zla i patnje stradalnika. Evo ga u krvavom pohodu na katolike, juri na miris mučeništva muslimana u logorima smrti. Evo ga iznad Srebrenice, mami ga miris stratišta. Nedavno, vijao se iznad blajburških šuma, vrebao žrtvu. Grijala ga nada u veliko zlo. Za zlo živi, za njega umire. Njegove maštarije naši su uragani, grebeni, ciklone i anticiklone. Njegove njive, stratišta su. Voćnjaci njegovi, groblja su naša. Ne umire, samo mijenja živote. Ulazi u tamu groba da se presvuče i opet vije svijetom. Mržnja mu je san a java cinizam. Zakon - topuz. Cipele - smrad. Nikada ne odlazi, uvijek dolazi. Njegove strane svijeta su: tu blizu, okolo tebe, uz tebe (ako si žrtva). Njegov smijeh, naš je vrisak. Njegova nada, naš je očaj! Njegova radost, naša je tuga. Njego dom, dubina je tame i vlage. Njegova smrt svjetlost je naša. I naša nada. Amen. (Njegovi tekstovi su bez slike; tijelo njegovo ne ostavlja traga na našim negativima) P. M.
22. 1. 2006

Zaboravljeno blago zaboravljenog sela Vidonje (općina Metković, RH) - iliti šipak i zauvijek zatvorena vrata kuće!

U pošasti kuge genetski modificirane hrane, koja se nezaustavljivo širi svijetom, ovo sa slike ostaje nebeskim znamenjem. Dinarska vapnenačka Noina lađa, u pjanom zagrljaju kamena i sunca, rađa ovim blagom, nemjerljive vrijednosti. Blago danas zaboravljeno a već sutra... Ali, postoji jedan povijesni hrvatski usud: dok je zaboravljeno, naše je. Poslije, temeljem Opa deklaracije, sve ode u tuđe ruke! Pokrenite opciju više i uživajte!
PrvaPrethodna 43  44  45  46  47  48  49  50  51  52  53  54  55  56  57  58 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)