PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
23. 7. 2006

Početi prikazi sela Dobrovo i Dubljani na našem Is-u

Vidjeti naš Is (sela Dobrovo i Dubljani). Molimo priloge za ove prikaze.
21. 7. 2006

Iz tiska izišla knjiga: CRKVA I DRŽAVA U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ (1941.-1945.), autora mr. sc. Milenka Krešića

Knjiga je izišla u izdanju:Biblioteka Crkva na kamenu – knjiga br. 101. Mostar 2006. Stranica 128. Knjiga je prijevod magistarskog rada mr. Krešića kojeg je obranio na Pontificia Universita della Santa Croce u Rimu u proljeće 2004. godine. Sadrži 9 poglavlja: 1. Katolička Crkva između dva rata; 2. Uspostava NDH; 3. Reakcija Crkve na uspostavu NDH; 4. Uvjeti života katolika, pravoslavaca i muslimana u NDH; 5. Neslaganja i napetosti u odnosima između Katoličke crkve i NDH; 6. Srpsko stanovništvo i NDH; 7. Vjerski prijelazi; 8. Židovi i NDH; 9. Kraj NDH, zaključak, riassunto, bibliografija i popis imena. (vidjeti našu rubriku Knjige, časopisi, radovi)
21. 7. 2006

HERCEGOVINA MOJA, Božimir Previšić

Pokrenite opciju više i pročitajte pjesmu o Hercegovini, autora Božimira Previšića.
21. 7. 2006

Suvremena pitanja, broj 3.

Časopis za prosvjetu i kulturu. Godište II., broj 3., Mostar, svibanj 2007. Osnivač i nakladnik: Matica hrvatska Mostar. Biblioteka: Suvremena pitanja. ISSN 1840-1252. Stranica 158. Ilustracije u boji.
21. 7. 2006

Vitko, broj 9.

Časopis Matice hrvatske Široki Brijeg. Godina V. Broj 9. Ožujak 2007. Nakladnik: Ogranak MH Široki Brijeg. ISSN 1512-8903. Stranica 135, u boji. Prilog: Dolazak fratara u hercegovinu, drama u pet činova, autora fra Ante Marića.
19. 7. 2006

Moja Tanzanija

Svetost, život, brak i djeca. Snimio: don Vinko Puljić
19. 7. 2006

Bili smo u selu Dobrovo, općina Neum

Ante Butigan, vrsni poznavatelj ovoga kraja, na svom starom poslu: križanju duhana. Danas to čini samo za prijatelje, naravno u potpunoj slobodi. Ipak smo se morali prisjetiti onih dana kada se to činilo za ljutu nevolju i u velikom strahu. Ante pozdravlja sve svoje poznanike u cijelom svijetu, posebno one u Australiji.
18. 7. 2006

Obavijest

Ove godine tijekom cijelog ljeta uređujemo našu rubriku Vijesti. Ostale rubrike će se uređivati poslije ljetnog raspusta. Čekamo i primamo vaše priloge.
17. 7. 2006

Mile Pešorda "SLUŠAM TVOJ GLAS"

Zbirka pjesama. Edicija "HUM". Izdavač: Matica hrvatska Mostar. Stranica 110. CIP-Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH, Sarajevo. 2003. godine.
17. 7. 2006

Iz tiska izašla monografija Dubljana

Tiskana je monografija Dubljana kao Humski zbornik X (priredili Ivica Puljić i Stanislav Vukorep). Posvećena: Dubljanci uspomeni otaca, stradalim žrtvama i prognanima. Monografija ima 280 stranica.
14. 7. 2006

Duhom protiv tiranije - Bijelko Kudrić i izbori za narodnu vlast

Kako Drugi svjetski rat polagano odmiče, život se koliko toliko normalizira, odnosno ulazi u nužnu kolotečinu. Jer, kako se to veli, rodio si se moraš živjeti. Samo se s Bijelkom događa nešto drugo. On duboko u duši pati za djecom a to rađa biserima njegova duha uvijek u smjeru onih tiranske duše i mogućih krivaca. Ali i godine prolaze te je Bijelko sve slabiji i slabiji. Dakako, samo u tijelu, duh je svjež kao u najmlađih dana. Proglasiše drugovi seoske narodne izbore. Dva su kandidata: jedan Srbin i jedan Hrvat. U to vrijeme je bilo važno postati drugom, dakle da te netko negdje izabere. Tada ulaziš u stroj i s njim možeš dogurati sve do vrha. Narod izabrao druga! Jer je kritičan i samokritičan, jer voli revoluciju i njene plodove, jer je odan socijalističkom radničkom samoupravljanju…Skupilo se cijelo selo da bira druga. Očito kako je to ovdje ozbiljno shvaćeno, jer nije prošao sugerirani od viših instanci već su rezultati bili neodlučeni. Birali opet, opet neodlučeno. Razišli se. Drug nije izabran. Sutri dan je pazarni u Crnugovcu. Skupilo se dosta svijeta. Svatko doveo ja li kozu, ja li ovcu ili tele. Trgovaca je po običaju malo, dođu, provrte se i odu. Oni traže onog potrebitog, koga je nevolja shrvala, u koga će kupiti po niskoj cijeni. Možda netko ne može platiti porez a drugovi mu prijete. On je, uz plač čeljadi, jutros odriješio junicu, hraniteljicu obitelji, pa došo na pazar. Muka i ljuta nevolja. On junicu mora prodati bud zašto, a to trgovci čekaju. I kava se pije kod Zejne. Zejna je bila duša od žene, svi su je voljeli a rijetko tko preskočio popiti kavu kod nje. Ona i nije imala pravi obrt ali jeste veliki ugled pa su svi šutjeli. Kavu pije i Bijelko pa šuti. Gleda preda se. Njegove misli su u Pločama u luci. I neki dan mu netko poruči kako je vidio jednog plavog visokog mornara, nako nalik na jednog od njegovih. Možda se ovoga časa vrti po luci ne bi li potajice vidio koga svoga? Boli ga neka rana unutra i ne sluša što se okolo njega zbiva. Zovu ga: - Deder ti Bijelko reci koju! Koji je tebi drug kandidat bolju? Bijelko i dalje šuti. Još se njegove misli nisu vratile iz Ploča. Masi okolo njega je do kenjčijanja a Bijelko u mislima vidi svoju plavu, visoku djecu. Nestalu negdje po Križnim putovima. Od Slovenije do Radimlje. Samo, evo mu prilike i da ujede koga od mogućih krvnika. Ona dva druga sjede i zainteresirano slušaju. Bijelko otpoče polako: -Ja bi drugovi vako. I trećeg bi predložio pa će se netko izabrati. Kad su tri prije će netko biti izabran. Kratka šutnja. Netko će: -De reci bolan Bijelko koga bi ti još predložio? -Crkve ti eno onog Handžića (i reče jedno ime)! -Tko je taj bolan Bijelko? Ta on je umro ima dvije godine! -Tešto, reče Bijelko polagano. Ko da su oni stoga bolji od njega!
12. 7. 2006

Srebrenica se ne može i ne smije zaboraviti!

Stradao je opet mali bosanski čovjek, kao toliko puta kroz povijest, čovjek koji je želio samo živjeti, voljeti svoj dom i svoju obitelj. To je onaj mali čovjek kome drugi ne smetaju, nikada mu nisu ni smetali i koji nema planova za tuđim, već mu je dosta blagoslova što mu ga Bog ili Alah, naš jedini i zajednički Stvoritelj, dade. Opet je stradao mali bosanski čovjek, opet je potkusuren za neka politička pitanja, kao toliko puta kroz povijest. Tome je služio i tome danas služi. Kada se Gospodari poljute i kada im postane malo, oni ga vode na stratište kao kusur da podmire račune. A on nije znao ni kuda ga vode ni zašto. Htio je samo živjeti zbog one nejačadi što iza njega ostadoše, da ih nahrani i zaštiti od bosanske hladnoće, da napoji ono blago u štali i toru. To je bio i ostao njegov svijet i cilj njegova života. Poput njegovih predaka koji su svoju ljubav na njemu ostavili. On na svojima. Tako Bog ili Alah od početka stvori. Ali su druge planove imali Gospodari naše ovozemne sudbine. Njima je vječno malo, oni bi širili svoja carstva i otimali tuđe. Njima mali čovjek smeta i vječno treba za politički kusur. A poslije, kada ga po šumi budu tražili i po stratištima, Gospodari će već sve zaboraviti i razmiliti se svijetom da uživaju u blagu i kroje nove planove. Nije im dano znati kako je mali BH čovjek, njihov kusur, najveći u očima zajedničkog nam Boga ili Alaha, zovite ga kako hoćete. Onima koji pate u Srebrenici i cijeloj BiH, ma tko bili i ma kako se zvali, naša najdublja i najiskrenija sućut! Majkama što svojim tijelima prekrivaju grobove djece utjeha od Stvoritelja. Onima koji još uvijek traže i nadaju se Božji blagoslov. Žrtvi Vječni mir. Neka njihova žrtva izrodi blagoslov ovoj tužnoj Zemlji.
10. 7. 2006

Političko "zaklinjavanje" Neuma

Javila nam se česta posjetiteljica naše stranice iz Neuma i ispričala kako se pojavila neka starija gospođa iz Sarajeva koja je počela prikupljati podatke, kako je sama kazala, „da se sačini efikasan plan zaštite porušenog lokaliteta Vranjevo selo“. - Ne može ovako važan lokalitet da bude bez zaštitne zone. Nije to po propisu! Izjavila je govoreći ekavskim narječjem. - Ja sam odmah kazala kako je to sve i bilo predviđeno u onim vašim komentarima, izjavi naša posjetiteljica. Da, mi smo to točno predvidjeli. Čim Povjerenstvo iz Sarajeva "odigra" svoje zadane političke igre, Vranjevo selo će "da dobije svoju zasluženu zaštitnu zonu", kako bi sve bilo po propisu. Ipak, valja još jedanput ovaj događaj komentirati. Vranjevo selo je porušeno jer nije imalo svoju zaštitnu zonu. Nasrtajna cesta je izgrađena na tom dijelu. Sada je potrebno Neum "zakliniti" s kopna kako bi se smanjio mogući dotok relativno siromašnijeg domaćeg stanovništva koji bi se samo tu mogao nekako nastaniti. Razvoj Neuma će se "nagurati" na skuplji "morski" prostor kada će do izražaja doći oni tajni a moćni prikupljeni fondovi za kupnju nekretnina. Prestati će dotok siromašnijeg hrvatskog življa na taj skupi prostor. Tako će se Neum "natjerati" biti grad na moru s lukom i svim ostalim. Uskoro, kada se "propiše" zaštitna zona od "vale do vale" početi će i ekološka briga iz Sarajeva za čistoću vode u obližnjem vodocrpilištu. Ne može država dopustiti da olahko čeljad piju lošu vodu. Treba i tu definisati zaštitnu zonu. Tako će u Neum sve više pritjecati bogatija klijentela, ona koja je miljenik tajnih financijskih fondova. U zgodan čas sve će se to pretvoriti u javni dug države, pa neka sirotinja polako vraća. I do sada je to stalno činila! Da se tko prerano jadu ne dosjeti (poslije kako ti bude!) sve će se odvijati preko ekologije, zaštite kulturnih spomenika i stranih "ulagača" u našu svijetlu budućnost. Konačna hegemonijska formula će biti ova: Federacija + zakon o prostoru + zaštita kulturnih spomenika + ekologija + naša svijetla budućnost ("strana" ulaganja)= osvajanje mora i progon Hrvata.
7. 7. 2006

NEKI PLANOVI O BUDUĆNOSTI NEUMA I HRVATA

Tekst prenosimo iz "Zvijezda Mora", god VIII. (2006.), broj 14, stranica 8. "Stiže nam nedavno ovaj e-mail: "Na jednom forumu nađoh ovaj tekst. Kad svaka njihova budala ovako misli, šta tek misle i namjeravaju oni pametniji i lukaviji???" - Budući da je tekst stavljen na Internet za bjelo-svjetsku javnost (čak na http i hr, zašto da ga i obični Neumljanin ne pročita?). Tekst donosimo doslovno sa samo najnužnijim ispravcima! Strateški Bošnjački nacionalni ciljevi:
6. 7. 2006

Moj se djed po drugi put susreće s vragom, licem u lice! Spasimo sjećanje na naše staro selo.

Dogodilo se to uz sami početak Drugog rata, kada su ljudi bili u posebnom duhovnom stanju. U to vrijeme svaki događaj se od sebe množio nekim koeficijentom te postajao i veći i opasniji već je to zaista bio. Čulo se ovo, čulo ono. Ovaj rekao ovo, onaj ono. Strahote rata koji se bližio širile su se poput požara; sve se u to vrijeme instinktivno uzbuđuje i ljudi i životinje a da nitko točno ne zna zašto. Za moga djeda to je bilo posebno vrijeme. Kao da je i jače i jasnije slutio ono što svakoga čeka. I te kako se sjećao i onog prvog susreta s vragom, kada je morao preskočiti zid i umaći u svoju ogradu. Poslije su se pronijeli glasovi kako to i nije bio, da se tako kaže, pravi susret s đavlom, ali moj djed u to nikada nije povjerovao. U ljudima jednostavno postoji zavist pa čak i kada se o susretu s crnim vragom radi. Kao da su neki zavidni što nečastivi nije udario na njih. Zar se lijepo susresti s tom nemani i zašto bi netko nešto o tome izmišljao? Dobro, neka ljudi zbore što hoće! Te, za njega kobne večeri moj se djed kasno vraćao kući, iza pola noći. Bila je to mrkla noć, ni prst se pred očima nije vidio. Sve što je bilo sjajno na ovom svijetu bila je šačica zvijezda prema istoku, ostalo su prekrivali crni oblaci. Od mjeseca ne bi bilo koristi i da njih nije bilo; izašao je kasno te večeri a pretvorio se u srp, kao da se cijel ocijedio. I pored svega toga, moj djed nije imao niti kakvu svjetiljku niti problema s orijentacijom jer je put znao napamet, te je utonuo u neke druge misli. Ali kako se približavao seoskom groblju, kraj koga je morao proći i to njegovom dužom stranom, nekih stotinjak metara, nelagoda se počela polako sama od sebe uvlačiti a one ranije misli odstupati. Djedova kuća je bila malo dalja od groblja, još nekih stotinu metara. Da je bilo i malo svjetla te
5. 7. 2006

Moja Tanzanija

5. 7. 2006

Moja Tanzanija

4. 7. 2006

Moja Tanzanija

4. 7. 2006

Moja Tanzanija

3. 7. 2006

UMRO SVEĆENIK I MISIONAR DON BOŠKO OBRADOVIĆ

Umro je svećenik, misionar i veliki prijatelj Boga i malog čovjeka. Onog pogaženog i pregaženog malog čovjeka posvuda u svijetu, s vječno ispruženom rukom i molećivim pogledom. Svoga prijatelja i maloga čovjeka don Boško je pronašao u Tanzaniji. Brinuo se o njihovoj duši i tijelu: nicale su nove postaje, crkve, župe, bolnice, škole, tražila se čista voda u tanzanijskim dubinama... Do sada im je bio veliki prijatelj, nada i pomagač, a od sada i moćni zagovornik na njihovom putu u Vječnost. Sveta misa za pokojnog Boška slaviti će se 5. 7. 2006. u Katedrali u Mostaru, s početkom u 17 sati. Pokop će biti istog dana u 18 sati na mjesnom groblju. U znak sjećanja i poštovanja ovoga velikog čovjeka naša Zaklada će nastaviti uređivati rubriku "Moja Tanzanija".
PrvaPrethodna 35  36  37  38  39  40  41  42  43  44  45  46  47  48  49  50 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)