PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
17. 3. 2007

Gospodine, dobar sam boj za života bio, obraz i vjeru spasio!

Luka Marić, rođen 1915. godine, nakon posjete groblju u Nevesinju (2006. godina). Iza njegovih devedeset godina života su ratovi, poraća, Križni putovi, mučenja i ponižavanja, težak život; ali je zbroj svega toga ponosan, plodan i uzoran život. Sve što bi ga trebalo poniziti, uzvisivalo ga je poput križa na leđima Gospodinovim, sve što ga je trebalo shrvati u životu podizalo ga je. To je naš Luka, tu su naši korijeni, to je naša Hercegovina!
16. 3. 2007

Posjetili smo Luku Marića (rođen 1915. godine)

Posjetili smo i razgovarali sa Lukom Marićem, rođenim 1915. godine u Nevesinju. Tamo je proveo dobar dio života ali i na Donjem Brštaniku. Osobno je poznavao Bijelku Kudrića i o njemu govori s divljenjem i poštovanjem. "Bog ga je nadario" kaže s ponosom. Zadnjeg, nesretnog rata otišao je u Imoticu (općina Slano, RH) gdje i danas živi u obitelji svoje kćeri, Zdravke Radića. Zdravka se udala za pokojnog Niku Radića, sina čuvenog svirača lijerice Nikole Radića. Cijela obitelj je glazbeno nadarena. Tu sretno živi od sjećanja, ljubavi i pažnje svojih najmilijih i zvuka lijerice svojih unuka. Kada sjedi u prančioku, grijući se na suncu, pa začuje zvuke lijerice, zna unuk Vlaho došao je iz škole! "Dva su mi brata", priča nam, "ostala na Križnim putovima, ali je bilo najteže kada nam je milicija upadala u kuću pretražujući stižu li pisma od njih. Znali su dobro da su ubijeni, ali su svejedno trebali našu muku". Tužno se sjeća Luka. Bilo je dosta sretnih dana i dobrih prijatelja u Nevesinju i Brštaniku. Mi ćemo dio Lukinih sjećanja objaviti na našoj stranici ali i u knjizi o velikom Bijelki Kudrića. Luka koristi ovu prigodu da pozdravi sve koji ga znaju te svoj rod u cijelom svijetu. Pozdravlja sve poznanike u Nevesinju i Brštaniku. Na slici ( slijeva): Luka Marić, unuk mu Vlaho Radić, čuveni budući gitarist lijerice, sin Pero i unuka Andrea.
15. 3. 2007

Tu su naši korijeni: u srcu idile lijerice Vlaho Radić

Pokrenite opciju više i budite u srcu idile lijerice. Budimo sa svojim korijenima! Budimo s ljetorastom lijerice, mladim Vlahom Radićem.
15. 3. 2007

Posjetili smo obitelj Radić, selo Imotica, RH: Mladica iz koje šikće ljetoras

Posjetili smo obitelj Radić u selu Imotica, općina Slano, RH. To je obitelj duge i plodne tradicije sviranja na lijerici, guslama i dalmatinskim pjesmama. Na slici je Vlaho Radić, sin Nike Radića i unuk Nikole Radića. On je treća generacija nadarenih umjetnika: djed Nikola, otac Niko, te Vlaho i njegova braća. Učenik je IV razreda osnovne škole Primorje, Smokovljani. Došao je iz škole, saznao zašto smo mi tu u njegovoj kući, latio se bez riječi lijerice i odlučno ali prelijepo zasvirao. Njegov djed i otac su bili poznati umjetnici na lijerici i guslama. Nažalost danas nisu živi, ali je korijen duboko posađen u Vlahi i njegovoj braći. U ovo smo se uvjerili: sela uz more se obnavljaju, mladih je sve više, prestalo se vjerovati u život velegrada kao jedinu alternativu, šikću mladice ljetorasta... A zvuk lijerice mladog Vlahe čuti će se daleko, vrlo daleko! (Na slici je imala Nora Marić. Vlaho i njegova obitelj pozdravljaju svoju rodbinu širom svijeta)
11. 3. 2007

Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića svima nama: Ne zaboravite svoje korijene! Ne zaboravite svoj kraj!

Pismo upravitelja župe Nevesinje, don Ante Luburića, koje se odnosi na obnovu života hrvatskih katoličkih obitelji Nevesinja i obnovu porušene župne crkve, donosimo u cijelosti (pokrenite opciju više). Pismo odiše vjerom i nadom u bolji život svih na ovom prostoru, ali posebice Hrvata katolika koji su tu preživjeli Kalvariju tijekom dva posljednja rata i poraća. Uskoro će, ako Bog da, na istom mjestu nići nova, stara kamena ljepotica. Bogu na slavu, nikomu na prkos, za duhovnu i materijalnu korist svih. Hvala Bogu, kameno gradivo crkve je spašeno što će se značajno odraziti na cijenu obnove ali će imati i duboko simbolično i duhovno značenje (lokaciju deponiranog materijala također pogledajte opcijom više). Obnova crkve zavisi i od svih nas. Poduprimo ovaj projekt i druge projekte nevesinjskog kraja!
10. 3. 2007

Posjetili smo: selo Seljane u župi i općini Nevesinje

Posjetili smo Seljane u župi i općini Nevesinje. Dojmove je teško i napisati. Pogledajte sliku! To je panorama sela u kome i danas živi mlada hrvatska obitelj. Njegov jedini susjed je Srbin, a odnosi među njima su uzorni. Za primjer. Kažu, neka se na takvim primjerima uči demokracija. Panoramu sela šaljemo u svijet ali prije svega onima koji potječu iz toga sela a otišli su u bijeli svijet. Oni koji su ostali u Seljanima sve ih pozdravljaju i mole da svoje selo ne zaborave. Selo kreće u projekte obnove i oživljavanja (na našoj stranici donosimo i pismo upravitelja župe Nevesinje don Ante Luburića s planovima i projektima te sa zamolbom da se oni podupru). S nama su selo obišli: predstavnici Pavlovića i Perića iz toga sela te don Ivo Pavlović, župnik župe Domanovići i don Ante Luburić, upravitelj župe Nevesinje, te ravnatelj naše zaklade. Biti u Seljanima, svi smo se u tome složili, znači biti pod svodom nebeskim, blizu Gospodina, kao da živite u prvi ponedjeljak pošto je On svijet stvorio. Tako je sve čisto i posvećeno. Svuda osjećate blagoslov i radost Stvoriteljovu, pošto je dovršio posao oko stvaranja nečega tako lijepog. Zrak ovdje ne dišete, čini vam se da ga blagujete ustima, nosom i čitavim tijelom. Dapače, on ulazu kroz vas u vaša pluća. A vi kao da plovite čistim nebeskim svodom i pitate: gdje je Gospodin? Čini vam se: Eno ga na vrhu Crvnja! Takva svjetlost od tuda bije. Pokrenite opciju više i pogledajte svoje selo. Te slike vam šalju Seljani, ponosni i duboko uvjereni u novi život svoga sela. Stiže struja, bolji put, traži se živa voda, kreće ekološka proizvodnja hrane, dovršila se gradnja groblja i kapelice, uskoro postavlja zvono… Niču seoske farme, a idealna je prilika za gradnju odmarališta za one koji su umorni, bolesni ili žele biti tako blizu Gospodina. Na povratku smo posjetili uzornu i naprednu obitelj Čuljak. Potom tužni obilazak lokacije na kojoj je nekada bila nevesinjska kamena ljepotica, župna crkva Uznesenja B.D. Marije, tješiteljica umornih planištara tijekom stoljeća. Mi ćemo uskoro na našem IS-u otvoriti prikaz ovoga sela i uopće nevesinjskog kraja. Pokrenite opciju više i budite u virtualnom zajedništvu sa svojim krajem! I ne zaboravite ga!
8. 3. 2007

POVIJEST POLJA (1), autora mr. sc. Roberta Jolića, Franjevački samostan Tomislavgrad

Započinjemo prikaz vrsnog rada, autora mr. sc. Roberta Jolića, Franjevački samostan Tomislavgrad, Trg fra Mije Čuića 1, 80240 Tomislavgrad, BiH, rjolic1@tel.net.ba, "POVIJEST POLJA". Sadržaj teksta je malo poznat pogotovo našim iseljenicima, te smo im ga željeli na ovaj način približiti. Izvor: Prvi međunarodni znanstveni simpozij o Blidinju, "Blidinje 2005.". Rad je u cijelosti objavljen u dokumentima simpozija na hrvatskom i engleskom jeziku. Rad ćemo objaviti u nastavcima, po 5 stranica teksta.
7. 3. 2007

Obavijest

Autor napisa o "Paši" nam je poslao dopunjeni tekst. Mi smo njime osvježili postojeći. Riječ je o vrlo vrijednom i izvornom svjedočenju o ljudima našega prostora a proteklog vremena, te molimo ponovo ga pročitajte!
5. 3. 2007

REFORMA VISOKOGA ŠKOLSTVA U SUSTAV STVARANJA POSLUŠNOGA SVIJETA, autora Prof. dr. sc. Pere Marijanovića

Izvor dokumentu: Časopis za prosvjetu i kulturu "SUVREMENA PITANJA", Matica hrvatska Mostar, Godište I, broj 2, listopada 2007., stranica 64 do 70. Napomena: tekst koji donosimo nije lektoriran, za razliku od teksta objavljenog u citiranom izvoru. Razlog je u činjenici da nismo raspolagali tekstom nakon lektorske intervencije. Pokrenite opciju više!
4. 3. 2007

Moja Tanzanija, posvećeno svecu našega doba

Netko drži govor na gori, pa se žurim!
3. 3. 2007

Da se ne zaboravi: Đure Goluža zvani „Paša“, piše Luka Goluža Vancouver Canada

Većina Goluža na Pješivcu imali su nadimak. Zašto su ti nadimci davani nije mi jasno. Uglavnom dosta se naših ljudi služilo nadimkom više nego vlastitim imenim. Napomenut ću ovdje nekoliko nadimaka- kao na primjer-Pašin brat ( Marko zvani Miško)(Vidoje-Plivo) (Nikola- Pjanić)(Martin-Srdan) (Marko- Pušo)nije baš pušo nego malo drugačije se izgovaralo,ali to slovo ne postoji u abecedi da bi ga mogao
2. 3. 2007

Bijelko Kudrić i svakodnevni izazovi života, još jedan prilog za našu knjigu o velikanima narodnoga duha

Kao i svi mi drugi, obični ljudi i Bijelko Kudrić je dolazio u različite životne kušnje, pa kom opanci a kom obojci. Ponekada pobijediš onoga u sebi što te tenta na zlo, a bogme ponekada i ne, padneš ko trula kruška s drveta. Jerbo smo mi samo slabi ljudi i potrebna nam je pomoć Neba da na kraju postanemo istinski pobjednici.
1. 3. 2007

Najava!

U pripremi je objavljivanje rada na našoj stranici, autora Prof. dr. Pere Marijanovića, pod nazivom: REFORMA VISOKOG ŠKOLSTVA U SUSTAV STVARANJA POSLUŠNOG SVIJETA, koji je publiciran u časopisu SUVREMENA PITANJA, izdanje Matice hrvatske u Mostaru, godište I, broj 2, stranica 64 do 70, listopada 2006., časopis za prosvjetu i kulturu. Rad je posvećen analizi Bolonjske demagogije i kaosu koji je nastao u sustavu visokog školstva zbog nje. Rad je nastao prepričavanjem dijela sadržaja knjige KAOS I DETERMINIZAM U BiH (2), u izdanju nakladničke kuće Gral Široki Brijeg, istog autora.
1. 3. 2007

Danas smo uvrstili u naš muzej...

Priloge o divljem voću u Crnićima smo uvrstili u naš virtualni muzej Prirodno nasljeđe. Priloge o dva nova natpisa u Hercegovini smo uvrstili u naš Virtualni muzej Kulturno nasljeđe. Prilog o Nikoli Vujinoviću, našem velikom zaboravljenom istraživaču svjetskog glasa, također smo uvrstili u naš Virtualni muzej Kulturno nasljeđe.
28. 2. 2007

Zaboravili smo ga: Nikola Vujinović, naš zaboravljeni istraživač svjetskog glasa; piše profesor Mirko Bošković

Nikola Vujinović, Hrvat iz Stoca, je bio glavni pomoćnik na prikupljanju građe za prof. Milmana Parrya sa Sveučilišta u Harvardu koji se zanimao za „rješenje Homerskog pitanja“ dovodeći ga u vezu epskim pjevanjem naših krajeva. Nikolaje bio 1933.godine otprilike dvadesetpetogodišnji mladić (po nekima je bio stariji), rođen u Burmazima, na području Stoca u Hercegovini. Po struci bio je klesar. Završio je četiri razreda škole, što mu je bilo dovoljno da nauči čitati i pisati. Obzirom da se primjetilo kasnije da je „vrlo pismen“ sumnja se u podatak da je Nikola završio samo četiri razreda osnovne škole. Kako je bio iz područja gdje je još uvijek cvjetala umjetnost pjevanja epskih pjesama, Nikola je bio i pjevač. Stoga je on razumio druge pjevače i njihove pjesme. Nikola Vujnović je nestao u II sv. ratu. Parryjeve zbirke transkribirao je ili sabrao putem diktata Nikola Vujnović koji je bio prvi pjevač koga je Parry upoznao na našim prostorima. Kad je otkrio da je Nikola pismen rekao mu je da sam zapiše svoje pjesme. Nikola je pokazao profesionalni interes, kao pjevač i sakupljač građe, za taj posao i kasnije tijekom 1933. godine on je poveo Nikolu kao svog pomoćnika. Od tada je Nikola konstantno bio u Parryjevu društvu i postao njegov glavni pomoćnik na Sveučilištu za obradu sakupljene građe sa naših prostora. Javnost bi zasigurno bila zainteresirana da se sa stručno povijesnog aspeta rasvijetli djelo Nikole Vujinovića. (Pokrećemo akciju prikupljanja podataka o Nikoli Vujinoviću. Ako tko ima kakva saznanja molimo da nam to javi.)
26. 2. 2007

Dva naša nova srednjovjekovna natpisa... Natpis u Radetićima; piše Dr don Ivica Puljić (2)

U Radetićima postoji srednjovjekovna nekropola uz koju su također vezane brojne legende. Uz mnoštvo grobova na koje su mještani nailazili pri obrađivanju svojih njiva, sačuvano je nekoliko stećaka. Nad jednim stećkom-pločom stoji ukrašeni križ. Na samoj ploči se jasno uočava natpis u pet reda. Očito je riječ o istom pismu kao i u Podžablju. I ovdje smo primjenili najobičniju spomenulu tehniku, međutim ovdje ona ne može pomoći ni približno kao u Podžablju. Ovaj natpis je znatno oštećen. Na stećku je, naime, ložena vatra koja je veoma oštetila gornji sloj ploče te se više ne može razaznati što je učinila ljudska ruka, što vatra, a što je prirodni urez u kamenu ploče... Možda se netko podrobnije pozabavi i ovim Velik dio slova su lako čitljiva pa će se podrobnijim istraživanjem natpis vjerojatno ipak ispravno pročitati natpisom te nas obraduje kakvim vrijednim podatkom koga on sadrži. Zasad ga samo registriramo.
26. 2. 2007

Dva naša nova srednjovjekovna natpisa... Grobnica u Gracu; piše Dr don Ivica Puljić (1)

Tijekom ljeta, obilazeći naše prostore naišli smo na dva zanimljiva natpisa. U Podžablju, u ogradi Stojana Vuletića postoji stara zidana grobnica. Zid je poprilično razrušen, a križ je dugo vremena oboren na samu grobnicu. Uz grobnicu se veže legenda kako su dva uskoka
PrvaPrethodna 29  30  31  32  33  34  35  36  37  38  39  40  41  42  43  44 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)