PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
18. 4. 2007

Ta divna Hercegovina...! Voće (1), autor fotografija Tomo Raič

Voće Hercegovine. Ono koje je i danas pobjeglo zloj ruci genetičkog inženjerstva. Voće u našim plotovima, pitomim dolovima, lugovima... Voće uz koje se živjelo i do 120 godina. Bilo je, ostalo je i biće naše trajno blago. Uživajte!
16. 4. 2007

NEMOJ MU NAPLAĆIVAT, POĐI OD SEBE, PA NEMA NI ON.

Janja je invalid postala kao beba od godine i po dana i od tada nije stala na svoje noge. Nije se predala nastavila je živjeti život invalida koji ne čekajući tuđu pomoć i milostinju radeći uzdržavala sebe i cijelu obitelj. Osoba jaka i vesela duha, razgovorljiva, spremna pomoći svakome. Nikada nije tražila samilost i pomoć, već je, dapače, pomagala druge i stalno se molila Boga da joj Bog da snage za život. Molila se i za drug ljude potrebne božije pomoći. Molila se u Domovinskom ratu za hrvatsku vojsku i poginule branitelji i ne prestaje za njih moliti. Janja nam priča: „Nisam puno naplaćivala zato da imam toga više radit. Bilo ih je koji nijesu mogli platit, pa bi pokojna mama rekla: Nemoj mu naplaćivat pođi od sebe, pa nema ni on. Tako ti i jes. Dosta sam ih naoputila bes plaće, pa opet bi se ostalo živo. Majka Anica mi je bila s Previši od Previšića, otac Ilija, imam dvije sestre Dragicu živi sa mnom i Cviju udatu i braća pok. Vidu i Šćepana. Rodila sam se koncem četvrtog mjeseca 1934. godine u Bajovcima. Eto tako ti je to bilo, nijesam na nogam mogla hodat nego na koljenima i rukam, eto tako puzala, a ha. Kad sam odrasla onda sam sve radila, duhan nizala, listala, ovce strigla, krumpiru vadila sve sjedi polako se pomiči i vadi pa onda dođi ćaća pa pokupi i odnesi. Sve sam radila. Kad sam počela opanke oputit(izrađivati) bilo mi je 18 godina, sve po malo, pomalo, bilo mi je potreba, a toliko mi je i želja bila, jerbo smo mi od toga mog rada živjeli. Prestala sam oputit kad mi je majka umrla 1984. jer mi je trebalo u kući nešto sigurat, očistit i tako. Nijesam mogla oputit.“ Janja živi sa sestrom Dragicom takođe invalidom, žive od minimalne neredovne socijalne pomoći. Žive u Bajovcima, u općini Čapljini. Janjina kuća je stotinjak metara dalje od vrela Desila, gdje su arheolozi nedavno pronašli ilirski brod. Janjinu priču kako je izrađivala opanke i hranila obitelj objavit ćemo u sljedećem broju Vrutka.
14. 4. 2007

Tako rade životinje, a ljudi?

Za kraj tjedna ovu fotografiju poklanja nam Tomo Raič. Tako rade životinje, a ljudi? Ugodan vikend.
13. 4. 2007

Blago moga kamenjara: Nekropola stećaka u Knešpolju; vrijeme ili čovjek, kamen i jasen

Čovjek, kamen i jasen. I pitanje: tko je zapravo ovdje tko? Who's Who iz Srednjeg vijeka. Možda su sva trojica zapravo samo jedan, naš pokojni predak iz davnine. To što vidite samo su njegovi različiti pojavni oblici. Posjetimo ih ili posjetimo ga! Jedna svijeća i tiha molitva mogla bi im biti nagrada za poruke na kamenu koje su nam ostavili!
13. 4. 2007

Blago moga kamenjara: Nekropola stećaka u Knešpolju, blagost zaspalog križa

Čini se kako je pokojnik, očito neki naš prosječni, tihi i samozatajni predak, zaspao zajedno sa svojim križem. Čekaju Uskrsuće života.
13. 4. 2007

Blago moga kamenjara: Tajna koju čuva nekropola stećaka u Knežpolju (općina Široki Brijeg)

Prolazeći kroz Knešpolje, na putu Mostar - Široki Brijeg, iznenada vas dočekaju tri stvari: oštra dvostruka krivina, pitomi lug i tajnovita nekropola stećaka u njemu. Vlasnik šume, za sve nas, sam je očistio nekropolu zaraslu u raslinje. To je kao kada pronađete vrlo vrijednu zaboravljenu staru knjigu pa joj otvorite jednu stranicu. Punu slika iz života naših davnih predaka. Učinio je to, vrlo vjerojatno, jer je bio svjestan svojih korijena zaraslih u žbunje. Što pokazuje prva slika? Tko je bio pokojnik? Čime se je bavio? U šali bi rekli: bio je automehaničar! Ili...?
10. 4. 2007

Hrvati u carstvu Kraljeva, povijesne crtice za razmišljanje

Sada kada smo tijelo odmorili a duh ojačali prateći našega nebeskog Gospodina na putu pobjede i slave, evo nekoliko crtica za razmišljanje. I zaključivanje po svačijoj osobnoj volji i savjesti. Jer nas je Bog takve stvorio. Mi dajemo samo predložak za razmišljanje a nikako zaključke.
8. 4. 2007

Moja Tanzanija; posvećeno svecu našega vremena

Mama, mene je strah! Hvala Bogu što si ti sa mnom. (Snimio don Vinko Puljić)
5. 4. 2007

Kamen u Križu Gospodinovu; posvećeno Velikom tjednu 2007.

Povodom Velikog tjedna 2007. godine otvaramo stalnu izložbu pod nazivom " Kamen u Križu Gospodinovu". Sretan vam Uskrs! Ma gdje bili, od Anda do Urala. I šire i dalje!
3. 4. 2007

Hrvatski oltar mučeništva; mučeništvo Mare Buconjić, Zore Vrljić i Ljubice Čuljak; posvećeno Velikom tjednu 2007. godine

(Pozor: tekst koji slijedi je istinit prikaz mučenja i smrti nevinih djevojaka. Tekst obiluje teškim scenama te sami odlučite o vremenu kada ćete pokrenuti opciju više i pročitati ga!) Izvor podataka: Humski zbornik V, Stradanje Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata i poraća u istočnoj Hercegovini, 2007. godina, (priredili: Ivica Puljić, Stanislav Vukorep i Đuro Bender), stranice 655, 668 i 670. Naša istraživanja. Rekonstrukcija događaja temeljena na iskazu Nikole Pandžića, rođenog 1934. godine, danom tijekom mjeseca ožujka 2007. godine. Djevojka Mara Buconjić (Nikole i Janje r. Bošković – Budaković) rodila se 1925. godine u Bojištima. 1945. godine partizani su je strijeljali na Grepku, te je bacili u jamu u Bišini. Imala je 20 godina (stranica 655 citiranog izvora). Zora Vrljić (Marijana i Šime r. Ćavar) rodila se 12. ožujka 1913. godine u Pridvorcima. 1945. godine partizani su je strijeljali na Grepku, te je bacili u jamu u Bišini. Imala je 32 godine (stranica 668 citiranog izvora). Zora je, po priči gospodina Nikole Pandžića, imala mladića po imenu Mirko Čuljak. Ljubica Čuljak (Martina i Kate r. Pandžić) rodila se 15. ožujka 1921. godine u Sopiljima. 1945. godine partizani su je strijeljali na Grepku, te je bacili u jamu u Bišini. Imala je 24 godine (stranica 670 citiranog izvora). Nikola Pandžić, rođen 1934. godine, sjeća se očeve priče o događaju. Rodbinski je vezan s Ljubicom Čuljak; ona je dijete od sestre a on od
3. 4. 2007

U čast Velikog tjedna 2007. otvaramo stalnu izložbu pod nazivom: "Kamen u staroj crkvi Sv. Ante na Humcu", autor fotografija fra Žarko Ilić

U čast Velikog tjedna 2007. postavljamo ovu izložbu. Vjerujemo kako će se mnogi u svijetu podsjetiti svoje zavjetne crkve. Kamen u njenom zidu možete zamisliti kao skup svih naših molitava upućenih ovom svecu. Ili zajednicom svih onih koji su ga, tijekom stoljeća, molili. Ili, jednostavno kako vi to želite! Autor fotografija i potpisa ispod slika je fra Žarko Ilić.
2. 4. 2007

Obavijest

Probleme pristupa našoj stranici rješavamo. Molimo za strpljenje. U Velikom tjednu nećemo objavljivati nikakve priloge osim one tematski vezane za to sveto vrijeme. Za naše posjetitelje pripremamo dvije izuzetne izložbe: "Kamen u staroj crkvi Sv. Ante na Humcu", autora fra Žarka Ilića (za sve nas rasute po svijetu koji se te crkve sjećamo) i "Kamen u Križu Gospodinovu". Uz to ćemo u ovom tjednu objaviti i jedan kratki komentar. Hvala.
1. 4. 2007

PULJIĆI SA GORNJEG BRŠTANIKA, piše Anđelko Puljić dipl.oec. iz Donjeg Miholjca

Evo nekoliko podataka o Vinku Puljiću, njegovoj braći i sestrama i roditeljima. Vinko Puljić rođen je 18.08.1930 godine u Nevesinju, crkveni dokumenti vode mu se u Mostaru u samostanu. Otac mu je dao krivu godinu rođenja 1932 godinu da ne ide na omladinske radne akcije, pa mu je u svjetovnim dokumentima i osobnoj karti upisan datum rođenje 15.08.1932 godine. Vinko se oženio 1956 godine sa Danicom Krnjić i od
1. 4. 2007

"Krv nije voda", piše Marinko Marić

U istinitost stare poslovice da "krv nije voda" mogli smo se uvjeriti ovih kada smo na Donjem Brštaniku zatekli dvije neobične gošće iz daleke Australije. Anđelka Obradović, čiji je otac Slavko rođen na Donjem Brštaniku, zaželjela je
29. 3. 2007

Kočak (tor) za Hercegovinu ili što to FONDEKO krije od nas?

FONDEKO je udruženje za poticanje održivog razvoja i kvalitetu života iz Sarajeva. Dokument koji držimo u ruci je njihov doprinos javnoj raspravi o Studiji utjecaja na okoliš autoceste na koridoru Vc. U tekstu sve vrvi od zauzetosti autora za boljitkom, stručnim i znanstvenim izražavanjem, te prenaglašene ljubavi za „stare Hercegovačke planine“. Čitamo pažljivo i pitamo se: ima li u tekstu gdje skrivena mina, koja je u BiH danas gotovo pravilo ako netko pred vama plače od pretjerane ljubavi? I zaista
28. 3. 2007

Obavijest

Uveli smo novu rubriku: korisni linkovi.
27. 3. 2007

Zaklada "Ruđer Bošković" predlaže: PRVA OTVORENA KAMENA PRIRODNA KUHINJA NA SVIJETU

U vremenu pogibeljnom za nacionalne prostore malih naroda, a u kojima je skriven ključ spasonosne raznolikosti našega planeta, zadaća je svih nas spasiti ih od ružne pohlepe moćnika i skrivenog hegemonijskog nasrtaja vječitih širitelja svoga nacionalnog carstva. To je naša sveta zadaća poradi generacije koja
24. 3. 2007

Epska unija ponovo protestira zbog Crkvenih tekstova o rasipnom sinu, ovo je samo šala

Čini se kako je voda došla do grla našem Premilosnom, budući je jučer izjutra rano odaslao protestnu notu Crkvenim vlastima, u povodu ponovnog čitanja zabranjenih tekstova o rasipnom sinu. Tekst donosimo u cijelosti. Pokrenite opciju više.
22. 3. 2007

Molim krova za samar; velika djela velikog Bijelke Kudrića

Kako je bilo Bijelki toga zimnog dana kada je ušao u Mostar da pogleda neke dućane, možemo samo slutiti. Tele i šarena vrata, rekli bi građani za seljaka. Iako se sve događalo u Jugoslaviji u poraće krvavog rata, ipak je dah civilizacije već ulazio u gradove. U one veće ponajviše. Tamo se sve nije moglo staviti pod
21. 3. 2007

Spasimo sjećanje na naše staro selo: Nekoliko rječi o starim Golužama na Pješivcu; piše Luka Goluža Vancouver Canada

Tekst koji slijedi je jedno izvanredno sjećanje na naše staro selo, njegove običaje i ljude. Samo ako ta sjećanja zapišemo, sačuvati će se. To Luka Goluža iz Vancouvera i čini a mi mu se iskreno zahvaljujemo.
PrvaPrethodna 28  29  30  31  32  33  34  35  36  37  38  39  40  41  42  43 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)