PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
2. 8. 2004

NAŠA ISTRAŽIVANJA - KAKVU TAJNU KRIJE TREBINJA?

Prisustvo u gotovo nevjerojatnom broju, tragova života iz najstarijih vremena na prostoru Trebinje (gomile, gradine, legende ...) otvara mnoga pitanja koja tek čekaju odgovore. Bez obilja pitke vode teško se mogu naći odgovori na takva pitanja pogotovo kada je riječ o rimskom dobu s vrlo razvijenim životnim standardom i civilizacijskim navikama njegovih stanovnika. Očito, tada Trebinja nije bila ono što je danas. Bilo je to plodno, pošumljeno krško polje s kontrasmjerom tečenja vode u odnosu na Popovo polje. S njim je tvorila jedan zatvoren ciklus tečenja podzemne vode. Tadašnje polje je imalo svoju vodu tekućici i ponornicu. Ostatak tog hidrološkog sustava današnja je lokva u blizini župne crkve. Tu je bila razvijena i močvara čiji bi se tragovi mogli i dokazati. Močvara se hranila iz mnoštva izvora koji su se javljali zahvaljujući dolomitičnoj barijeri koja je stvorila viseći hidrogeološki kolektor. Voda je, iz močvare, šumarcima tekla prema dubljim dijelovima pitomog polja, na istok, i tu ponirala. Vjerojatno bi se takva hidrogeološka i hidrološka slika mogla i danas bar dijelom obnoviti. Na slici: pronađen konusni kamen u jednoj od gomila u blizini župne crkve. Još i danas kruže priče o postojanju vodovoda na Trebinji. Priča se i legenda kako se dvoje djece utopilo na jednom od izvora u Trebinji.
28. 7. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA

Kamena guvna u Trebinji - Cicrina. Predstavljala su završnu fazu u tehnologiji žita našeg sela. Pod udarom kopita konja u trku zrno žita se odvajalo od klasa na kamenim guvnima. Potom se zrno prikupljalo na hrpu i prebacivalo na vjetru da se konačno pljeva odvoji i dobije čisto zrno za mlinicu. Kamena guvna su bila najznačajniji i obvezan detalj ruralne arhitekture svakog sela. Služila su i za igrati kolo u svečanim prigodama, okupljanje mladih i razgovor starijih u selu.
14. 7. 2004

KAMENO GROBLJE RASNO - DUŽICE: KONTINUITET U TEHNICI SAHRANJIVANJA KROZ STOLJEĆA

Ovo groblje dokazuje kontinuitet u tehnici kršćanskog, hrvatskog sahranjivanja pokojnika kroz stoljeća. U tom kontinuitetu stećci su samo epizoda, naravno originalna i neponovljiva epizoda.
7. 7. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA: KAMENICA U CRKVI SV. PETRA I PAVLA U KOČERINU

Kamenica za posvećenu vodu u crkvi sv. Petra i Pavla u Kočerinu. Prema kazivanju zavjetni je dar samoukog klesara iz ovog kraja. Isklesana je iz vrlo dekorativne breče pronađene u blizini crkve.
29. 6. 2004

«AJVATOVICA, NADAHNUĆE BOSANSKOG VITEŠTVA»

U povodu vijesti u dnevnim novinama kako je mnoštvo muslimanskih vjernika ovih dana pohodilo Ajvatovicu (mjesto Prusac blizu Donjeg Vakufa), donosimo ovu vrlo vrijednu i zanimljivu legendu o postanku izvora, onakvu kakvu smo je našli u literaturi: «Zapravo, nitko točno ne zna kada je prvi put Ajvatovica ¨održana¨. Poznato je kako je i zašto sve počelo… Prema predaji, sredinom 15. stoljeća sufija Ajvaz-dedo išao je svako jutro klanjati sabah-namaz potkraj kamene gromade duboko u crnogoričnoj šumi iznad Prusca, moleći Allaha (dž.š.) da se ona raspukne, kako bi Pruscu mogla proteći voda s obližnjeg izvora. Nakon četrdeset dana klanjanja, Ajvaz-dedo je u snu vidio kako su se dva ovna sudarila i stijena se raspukla. Kada se iz sna prenuo, kaže legenda, Ajvaz-dedo je ugledao raspuknutu stijenu, a iz klanca je zajazila pitka i bistra voda. Pruščani dobiše svoj prvi vodovod, a iz zahvalnosti bogobojaznom Ajvaz-dedi, otpočeše svake godine, u isti dan, sedmog ponedjeljka po Jurjevu, posjećivati rascijepljenu kamenu gromadu, kojoj dadoše ime Ajvaz-dedina stijena, a običaj u narodu ponese ime Ajvatovica.» Izvor: Islamska tradicija u BiH, Ajvatovica: Refija Kulašin i Đemal Kulašin, «LJILJAN», «AJVATOVICA, NADAHNUĆE BOSANSKOG VITEŠTVA» (Molimo one koji bi mogli i htjeli napraviti fotodokumentaciju ove stijene da nam takav materijal pošalju)
28. 6. 2004

KOČERINSKA PLOČA 1404. - 2004.: VELIKI SVJEDOK NAŠE POVIJESTI

Kliknite na više radi pregledavanja teksta Kočerinske ploče.
24. 6. 2004

NEOBIČNOSTI KOJE KRIJE RAGUŽEVO GROBLJE U BIVOLJEM BRDU

Dovršen je prikaz grobova AustroUgarskih vojnika u Raguževu groblju na Bivoljem Brdu. Groblje se nalazi tik uz asfaltiranu cestu Domanovići - Buna, u mjestu Bivolje Brdo. Vidjeti naš IS, kvadrant 2B, marker tipa H u mjestu Bivolje Brdo, ili koristiti pretraživač pojma Bivolje Brdo. grobovi AustroUgarskih vojnika
15. 6. 2004

NAŠA ISTRAŽIVANJA: OSTATCI KARAVANSKOG PUTA U BIVOLJEM BRDU

Dobro očuvani dijelovi karavanskog puta - kaldrme, koji je vodio pored nekropole stećaka u Bivoljem Brdu. Nekropola se, vjerojatno, i razvila pored njega. Bivolje Brdo
7. 6. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA

Bunar - zdenac u dvorištu hercegovačke kamene kuće. Kada je kućanica s bukom otvarala njegove vratnike, u dvorištu bi zavladala bučna tišina i iščekivanje. Svi su se radovali: i žedna djeca čekajući da se napiju hladne vode iz kante na ljetnoj žegi, i pilići okupljaju ći se oko svoje kamenice čekajući da u nju naliju vodu, i krave koje su tek izlazile iz štale ili su se vraćale s paše i sada guraju nestrpljivo glavu u škaf čekajući opet svoju vodu ... U najsvečanije vrijeme na njemu se sjedilo, naročito mladi. U vrijeme velikih, sudbinskih odluka na njemu su sjedili stari, govoreći tiho da ih nitko ne čuje. Na slici: bunar - zdenac u dvorištu obiteljske kuće Bivolje Brdo.
3. 6. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA

Obrenovac, Klis (općina Konjic): kapelica sv. Ane. Snimila M. Anđelić.
3. 6. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA

Obrenovac,Klis (općina Konjic): česma od kestenovine. Snimila M. Anđelić.
31. 5. 2004

VRŠIDBA ŽITA U HERCEGOVINI NA NAŠEM FORUMU

Na forumu "Kulturna baština" postavljen je tekst koji se odnosi na vršidbu žita u Hercegovini. Dio tekst objavljujemo i na ovom mjestu: "Pošto se o Petrovdanju žito poženje, slijedi vršidba. Ona je u nešto opuštenijoj atmosferi i mnogo svečanijoj. Grč je prošao, tu je što je. Iz ove se kože ne može. Valja se čuvati za vagu duhana, to su prave drame. Rano se hvaćaju konji, može bit oko 3 sata izjutra. Treba glavninu vrijeći po hladu. I tako će dosta posla ostati za jaru. Žito se nanese na guvno zatim vještiji navede konje, polako da trče jer je dosta slame. Konji će se potjerati brže kada se žito stuče. "Amo, amo, šta čekaš" viče glas koji ne trpi pogovora. "Oćopeta" nastavlja dalje. "Podbaci žito, prikupi" zapovjeda domaćin. Još nitko ne dolazi na guvno, rano je. Izjutra, djeca viču, konji trče. Netko nešto zapovijeda a netko nešto doziva. Stariji oko omanje boce rakije i pričaju: "Uno vrijeme davno nije ti vako bilo, a jok! Moro si ranije konje uhvatiti. Pričali stariji ljudi ...". Kliknite na više za pregledati sliku.
28. 5. 2004

RIMSKI MILJOKAZ NA BEGINU BRDU

Stanislav Vukorep nam je poslao tekst u svezi objavljenog miljokaza na Beginu brdu (vijest od 25. 5. 2004. "Miljokaz na putu Pješivac - Borojevići"): "Miljokaz na Beginu brdu (zaseok Operša) nalazi se na trasi rimske ceste. Miljokaz je visok 1,98 m, a promjera 39 cm. Miljokaz stoji uz seoski put na kojem se primjećuju i tragovi stare kaldrme. Miljokaz je dobro obrađen, ali slabi tragovi slova ne dozvoljavaju da se pročita. Iako se miljokaz nalazi na granici sela Pješevca i Borojevića, čini se da je in situ. Otkad se pamti miljokaz je stajao na istome mjestu, ali je 1965.g. bio oboren, pa je ponovno postavljen 1969.g. Tom prilikom je podzemni dio (66 cm) dobro zabetoniran, pa sadašnja visina miljokaza iznosi 1,32m." (izvor: Ivo Bojanovski, Rimska cesta Narona – Leusinium kao primjer saobraćajnog kontinuiteta, Sarajevo 1973., Akademija nauka i umjetnosti BiH, GODIŠNJAK – X, centar za balkanološka ispitivanja, knjiga 8 (poseban otisak))
25. 5. 2004

MILJOKAZ NA PUTU PJEŠIVAC - BOROJEVIĆI

Miljokaz u mjestu Borojevići, u zaseoku Kremenac, kraj puta Pješivac-Borojevići. Bilo bi zanimljivo prikupiti predaje i priče vezane uz njega koje sigurno postoje. Profesor Mirko Bošković (razgledajte sliku pokretanjem opcije više)
15. 5. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - PONOR ŽIRA U POPOVU POLJU

Ponor Žira u Popovu Polju. Prirodni vrhunski i veličanstveni hidrotehnički objekt. Nažalost vrlo malo poznat čak i ljubiteljima prirode. Jedan je od temeljnih speleoloških objekata našeg prijedloga speleološkog Parka prirode. Kliknite na više radi uživanja u prizoru.
13. 5. 2004

DA SU KLETE TE RUKE KOJE BI OVAJ PRITORILE

Križ na Maslinama danas je predstavljen na našem IS-u. Posredstvom foruma Mirko Bošković nam je poslao slijedeći tekst vezan za ovaj križ: "U mjestu Masline, kraj samoga puta, nalazi se spomenik u obliku križa na kome je zapisano: «A se neka se zna, jere ubi puška Brešku Borovicica, a da su klete te ruke koje bi ovaj pritorile» (Dr. Ljubo Mihic, Turisticki motivi i objekti Stoca i okoline, preuzeo od M. Vego, Zbornik srednjovjekovnih natpisa BiH.). Ovaj spomenik autori smještaju u XV stoljece. Ovaj primjer govori o nesretnom slucaju kada od puške poginu neki Breško, i tu ga pokopaše. Stradanja iz drugog svjetskog rata nisu obilježena u ranijem periodu jer su to tadašnje vlasti zabranjivale (ima primjera tajnog oznacavanja mjesta stradanja). Uglavnom su posljednjih godina kolektivno obilježena po pojedinim grobljima i drugim mjestima. Mjesta stradanja vojnika iz posljednjeg rata, te stradanja pod drugim okolnostima su uglavnom obilježena, ali su stradalnici pokopani u grobljima. Dakle obicaji pokapanja stradalnika na mjestu stradanja, kasnije samo obilježavanja tih mjesta, imaju kontinuitet od starih vremena. Interesantno je da su u svim ratovima i previranjima najmanje, skoro nikako, stradala groblja. Rijeci pokojnog Breške se ipak poštivaju: «...da su klete te ruke koje bi ovaj pritorile.»" Vidjeti IS, kvadrant 2B, marker tipa H pokraj riječi Borojevići, ili koristiti pretraživač pojma "križ na Maslinama".
10. 5. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - POVODOM PREDSTAVLJANJA NEKROPOLE PODGRADINJE

Možda baš ovdje leži sin što ga pokamenova mati. Natpisima na ovim stećcima, danas već uništenim do nečitljivosti, progovara tajanstvena povijest. Ima u tim zapisima neobičnosti u kazivanju, boli za onima koji su vrlo često rano zauvijek odlazili ali i ponosa i prkosa prema svemu što je, najčešće kobno, zalazilo u ove šume i odnosilo sinove majkama. Dugo, predugo je baš takva povijest bila usudom ovih prostora. Što je majka drugo mogla osim pokamenovati ono što je najviše voljela? Do danas je ostala samo gorčina tih zapisa i neobična ljepota stećaka. S prvaom se pitamo: kada će suvremeni čovjek, zagušen trkom svakodnevice, na njih svratiti pozornost?
8. 5. 2004

LJUBAV POKAMENJENIH SUPRUŽNIKA

Još jedna neobična simbolika kojoj fotoaparat jednostavno ne odoljeva: ljubav pokamenjenih supružnika - igra prirode. Nekropola stećaka Podgradinje, Gornje Hrasno.
8. 5. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA

BLINJA, Teskera, Ljubuški. Stela (nadgrobni spomenik) konjanika Alburija prve kohorte, koja je dobila ime po gradu BRAČARA AUGUSTA. Uvršteno u Virtualni muzej - kulturna baština. (fotografije Spomenika muzeja franjevačkog samostana Humac).
8. 5. 2004

SUŽIVOT KAMENA I GRABA

Iako ste pošli dokumentirati nešto sasvim drugo, ovakve scene se same nameću. Svoj egzistencijalni problem kamen i grab su riješili na ovaj način. Važno je preživjeti a za to je na kršu potrebita domišljatost i odlučnost. Grabu toga ne nedostaje. Kliknite na više radi pregledavanja slike. (snimljeno na Gornjem Hrasnu, pored stare župne crkve).
PrvaPrethodna 16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27  28  29  30  31 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)