PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
13. 5. 2005

Povodom 60 obljetnice Blajburga - Plodovi Žrtve na Radimlji (1)

Plodovi Žrtve na Radimlji (11. 5. 2005.)
6. 5. 2005

Prema nepisanom propisu ... (2)

Prema nepisanom propisu, kraj ove čatrnje (cisterne), kraj koje je dub, u kome je rupa, u kojoj je limenka ili kanta za putnika namjernika, stoljećima je stajala kamenica, vrhunsko djelo klesara. Sada je nema. Oni što su otišli potovarili je i odnijeli sa sobom. Znano je kako Hrvati sjevernije od očeve kuće bacaju smeće a južnije grade novu kuću. Tako stoljećima odlaze u Europu. Rijetki u selu se tuže: "Dolaze čak iz Dalmacije s kamionim pa kupe po kućama i odgone. Kupe kamenice. Ruše i kuće i odgone kamen." Hrvati odlaze... Jedan stari preostali stanovnik sela se dosjetio pa dovuko kadu umjesto kamenice. U kući i tako ničem ne služi...
6. 5. 2005

Prema nepisanom propisu... (1)

Prema nepisanom propisu u ovu rupu na dubu stavlja se ili limenka, ili kanta ili čobanska torba... jerbo je čatrnja blizu i putniku namjerniku valja se vodom okrijepiti. Kako je došlo novo vrijeme, netko je u rupu stavio plastičnu kantu. Neka se zna da i selo prati promjene. (selo Podkula, Gornje Hrasno)
4. 5. 2005

Ljubav ili tajne naših grobalja (da se ne zaboravi)

Priča koju čuva ovaj kameni križ u groblju sela Češljari mogla bi inspirirati i najprobirljivijeg pjesnika ili pisca. Grob pripada djevojci koja je živjela u obitelji s braćom i roditeljima. Kako se to kod nas kaže bila je jedinica, dakle imala je braću ali ne i sestru. Braća su zato još više voljela sestru. Jednog jesenjeg dana otišla je u ogradu donijeti drva, brstina za potpalu vatre. Uprtila je breme te uskom stazom, usječenom u kamenu, krenula kući. Pokliznula se te pala na stijenu udarivši čelom i grudima od stijenu. Tu su je braća i pronašla. Seka je, veli pripovjedač, ležala mrtva zagrlivši kamen, poput svoga dragoga koga još, zbog mladosti, nije ni upoznala. Smrt je bila za braću bolna, prebolna, ali zbog okolnosti kako su sestru pronašli još i teža. Svoju ljubav pretočili su u ovaj kameni križ.
27. 4. 2005

Blago sela Češljari - Burilo za vodu

Odavno smo o burilu željeli pisati. Ali znano nam je kako to nama običnim ljudima nije dopušteno. Tek pjesnici i književnici to smiju. Burilo je presložen i svet predmet seoskog života u vječnoj borbi za preživljavanje, da bi o njemu svatko mogao pisati. Mi zato samo izlažemo njegovu sliku, s dubokim poštovanjem naravno. Vi, poštovani posjetitelju, sami zamislite brižnu majčinu ruku na burilu kako ga nakreće da napoji žedno čedo. Ono isto koje danas negdje u svijetu živi uspješnim životom. I čita ove skromne retke. I sjeća se svoga sela, svoje majke i svoga burila. Burilo je četvrti prilog naše stalne rubrike "Blago moga kamenjara".
27. 4. 2005

Blago sela Češljari - Kamenice zadnje umiru

Kada selo umre, ili kada ga ljudi napuste, kao da kamenice ožive, u želji da selo spase ili barem sjećanje na njega. Kao da postaju žive, da se kreću selom, da zamjenjuju ljude... Nekada su imale zadaću pojiti ljude vodom i vinom, prati im ruke, pojiti kokoške i piliće ali i dati vodu onim najmanjima, djeci, da koji put prsnu starije ili one jednake sebi. Kada selo umre duša mu se preseli u kamenice. Kamenice zadnje umiru. U našoj stalnoj rubrici "Blago moga kamenjara" priredili smo tri prikaza kamenica u selu Češljari. Pokrenite opciju "Blago moga kamenjara" iz našeg tematskog izbornika i uživajte. Kamenice su uvrštene u naš IS, "Blago sela Češljari".
26. 4. 2005

Blago sela Češljari (4) - Burilo za vodu

... koje nekoga čeka.
26. 4. 2005

Blago sela Češljari (3) - Kamenica za vodu

Kamenica za vodu, otvorena za javnost.
26. 4. 2005

Blago sela Češljari (2) - Kamenica za vodu

Kamenica za vodu u simbiozi s bršljanom.
26. 4. 2005

Blago sela Češljari (1) - Kamenica za vodu

Kada selo umre, ili kada ga ljudi napuste, kao da kamenice ožive, u želji da selo spase ili barem sjećanje na njega. Kao da postaju žive, da se kreću selom, da zamjenjuju ljude... Nekada su imale zadaću pojiti ljude vodom i vinom, prati im ruke, pojiti kokoške i piliće ali i dati vodu onim najmanjima, djeci, da koji put prsnu starije ili one jednake sebi. Kada selo umre duša mu se preseli u kamenice. Kamenice zadnje umiru.
26. 4. 2005

Blago moga kamenjara (2) - Toplina hercegovačkog kamena

Asocijacije na sliku: toplina, dom, sklad, sigurnost i majka.
26. 4. 2005

Blago moga kamenjara (1) - Toplina hercegovačkog kamena

Dom hercegovačke obitelji nije zamisliv bez kamena. Unutarnja toplina obitelji zrači kroz kamen i kao da on govori: ovo je moj dom. Toplina hercegovačkog kamena kao da je iznutra grijana toplinom zdrave obitelji. Nije zato čudo što mnogi od nas, rasuti po cijelom svijetu, čitav život sanjaju skromni kameni dom i majku na njegovom pragu. Tradicionalna toplina obiteljskog doma stvorila je u kamenu jedinstvenu umjetnost samoukih majstora i najmanje dvije takve kamenoklesarske škole: ona iz Popova Polja i Posušja. Često se pitamo: krije li naš kamen neku šansu za "bolji život"? Kao da to blago oko sebe ne vidimo! Ono nije samo šansa za gospodarstvo, već izazov za stvaralaštvo, jedinstveno stvaralaštvo koje se može realizirati samo na toplini kamena u neponovljivom ambijent krša, jedinstvenog na svijetu. Treba samo naglasiti kako Japan sve više otkriva blago i neponovljivost kamena, primjerice fenomena "kamenih vrtova". Pozivamo sve koji to žele i mogu da ovoga ljeta organiziramo malu školu kamena u prirodnom ambijentu Hrasna.
25. 4. 2005

Blago moga zavičaja - GALERIJA U HRASNU (2)

Slika iz galerije u Hrasnu. Isus na raspelu! (autor priloga: Ivan Vukorep)
25. 4. 2005

Blago moga zavičaja -GALERIJA SLIKA U HRASNU (1)

Slike iz djela galerije u Hrasnu. U drugom redu na četvrtoj slici je Ruđer Bošković, po kome je naša zaklada dobila ime!
20. 4. 2005

Umjetnost u kamenu

Na putu: Zavala selo Češljari.
19. 4. 2005

Pogled na Doljane (2) - i kruške koje nestaju!

Nekada čuvene kruške u Doljanima koje nestaju. To su iste one kruške za čiji plod, čim ga pojedete, počinjete razmišljati: kakav im je ono okus? Kao da naš mozak ne može upamtiti svu silinu mirisa i slasti koju kruška ima. Tek kada je opet jedete velite: a, da, to je to! Autor ove slike piše: "Mislim da su kruške zaslužile možda i prvo i zadnje fotografiranje u životu." (autor slike: Tomo Raič)
17. 4. 2005

Blago moga kamenjara - najstarija ekološka tvornica hrane na svijetu

Prostori našega krša se mogu pohvaliti najstarijom ekološkom tvornicom hrane na svijetu. Gotovo tisuću godina poslije, zapadne civilizacije otkrivaju ekološku mudrost naše prastare tehnologije mlijeka i prerađevina od njega. Bile su to tehnološke linije proizvodnje mlijeka, maslaca, sira, (h)urde, mlaćanice i surutke. Čitava tehnologija se odvijala u drvenim posudama; s jedne strane čistim da se proizvod dugo održavao svježim u normalnim prirodnim uvjetima, a s druge strane da se uvijek podržavao proces prirodnog vrenja u njima. Stomačne bolesti, te bolesti krvnih putova i srca, bile su gotovo nepoznate. Mnoge tehnološke postupke, u ovom inače složenom procesu, pojedine obitelji su ljubomorno čuvale kao tajnu i prenosile s koljena na koljeno. Posebna vještina se tražila u čuvanju čistoće drvenog posuđa s isključivo prirodnim sredstvima. Zanimljivo je kako se okoliš nikada nije opterećivao otpadima ove industrije. Sve, do najsitnijeg detalja, se ponovo recikliralo ili je završavalo u posebno pripremljenoj jami za truljenje. To jednako vrijedi i za mirise. Kućanica je smatrala osobnim ponosom da se u okolini osjete samo ugodni ali karakteristični mirisi vrenja mlijeka. Sve se temeljilo isključivo na prirodnim procesima i izvanrednoj čistoći. Nažalost, trebati će proći još puno vremena kako bi suvremene tehnologije otkrile sve tajne naše ekološke tvornice mlijeka i prerađevina od njega. Do tada, mnogi će zablude i nezasitost suvremenih tehnologija platiti vlastitim zdravljem. Velika je šansa našega krša reaktivirati ove tehnologije i turističkim destinacijama ponuditi zdravu hranu starih, mudrih kuhinja. Na slici: dio kolekcije drvenog posuđa iz Zavičajnog muzeja u Hrasnu.
17. 4. 2005

Blago moga kamenjara - Fratarska čatrnja (Rasno, općina Široki Brijeg)

Osim zdenaca i bunara za koje se ne zna kad su građeni, na području župe Rasna ima desetine čatrnje koje su mještani s velikim trudom, u živcu kamenu, iskopali i utvrdili prije 100 i više godina. Jedna od nakapnica za vodu (čatrnja), koja je građena blizu groblja, za vrijeme župnikovanja fra Ilije Skoko (1875.-1881.), obnovljena je početkom 2004.zahvaljujući župniku fra Ivanu Kvesiću. Na tomu znamenitu mjestu, središtu života sela prije i poslije mise, znaku prošlosti i postojanja, Rašnjani su sačuvali starinu i izvornost. Tu je nekada, kada je župa obuhvaćala više sela, bilo središte kraja. Običaj je bio da se ljudi nakon mise nađu zajedno uz čašu rakije ili vina. Mladi su igrali kolo i pjevali, „šetali“ a momci cure zamjerali. Nerijetko bi se priređivala prava nadmetanja u bacanju „kamena s ramena“. (autor priloga: Ivan Dugandžić)
PrvaPrethodna 15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27  28  29  30 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)