PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
23. 8. 2005

Blago moga kamenjara: Park prirodnih kamenih skulptura Tribistovo (Posušje) (1)

Vodimo vas u park prirodnih kamenih skulptura Tribistovo (općina Posušje). Prije više milijuna godina priroda je postavila ovu izložbu. Svoja umjetnička djela skamenila je u ravnini našega prostora i vremena a njihovu dušu i osjećaje u nekoj drugoj ravnini, nama teško dokučivoj. Iz te druge ravnine, do nas dopire tek slutnja koja u nama džara maštu i radoznalost. Svatko će otkriti neku drugu sliku u kamenu ali i jasno osjetiti neku drugu emociju koja izbija iz njega ... Ali oko navratite opet možda u istom kamenu vidite drugo priviđenje i ozare vas drugi osjećaji koji izbijaju iz njega. Vi ste u začaranom svijetu, svijetu užurbanih likova koji miruju. Svijetu vječitih putnika i vječitih spavača u isto vrijeme. Riječju: vi ste u neponovljivom parku prirodnih skulptura Tribistovo. Dobro nam došli.
6. 6. 2005

Blago moga kamenjara - trešnje (trišnje)

Rastu i u ljuti. I pored teških, težačkih poslova u proljeće, mama je dovela svoje najslađe čedo pod trešnju. I, ko vila, vinula se na nju. Dijete je nestrpljivo: - Mamice, baci jednu! (Spasimo sjećanje na naše staro selo!)
3. 6. 2005

Blago moga zavičaja - za kraj ovog radnog tjedna

Slikano u Kiseljaku. Ili bilo gdje drugo. Autor fotografije: dr. sc. Mladen Glibić
31. 5. 2005

Posvećeno zadnjem danu Svibnja

Autor priloga: Tomo Raič
27. 5. 2005

Blago moga kamenjara - Fratarska čatrnja (priredio Ivan Dugandžić)

Osim zdenaca i bunara za koje se ne zna kad su građeni, na području župe Rasna ima desetine čatrnje koje su mještani s velikim trudom, u živcu kamenu, iskopali i utvrdili prije 100 i više godina. Jedna od nakapnica za vodu (čatrnja), koja je građena blizu groblja, za vrijeme župnikovanja fra Ilije Skoko (1875.-1881.), obnovljena je početkom 2004.zahvaljujući župniku fra Ivanu Kvesiću. Na tomu znamenitu mjestu, središtu života sela prije i poslije mise, znaku prošlosti i postojanja, Rašnjani su sačuvali starinu i izvornost. Tu je nekada, kada je župa obuhvaćala više sela, bilo središte kraja. Običaj je bio da se ljudi nakon mise nađu zajedno uz čašu rakije ili vina. Mladi su igrali kolo i pjevali, „šetali“ a momci cure zamjerali. Nerijetko bi se priređivala prava nadmetanja u bacanju „kamena s ramena“.
25. 5. 2005

Blago moga kamenjara (sačuvajmo sjećanje na naše selo): izlazno - ulazne jedinice naših njiva i ograda (i/o stream naših njiva)

Izlazno - ulazne jedinice naših njiva i ograda (i/o stream) su: laze (šugare, kotorače), stube, letve i klanci. Kroz njih se dnevno regulirao promet. Tako su kroz lazu puštani janjci, rjeđe ovce, preko stube su preskakale ovce, koze i ljudi a kroz klanac sve ostalo. Letve su rjeđi i/o elementi i smatraju se civilizacijskim napretkom ali i nepotrebnim luksuzom. Tek pojavom traktora i freza postali su i nužni. Glavni dispečer koji upravlja prometom je baka sa štapom i energičnim nastupom. -Pusti janjce kroz lazu! - Ugoni ovce kroz klanac. Pri tom se klanac odgarđuje potom zagrađuje naviljkom drače. U proljeće se klanac normalno klanča ko i ostalo. - Ne daj ovcama preko stube, bolan, sjanjene su! Osim što se ovim građevinama vrši nutarnji obiteljski promet, one su i kontrolno - nadzorne točke. -Prebroj janjce na lazi, mora ih biti peteronjestero! Katkada promet na klancu nadzire i domaćin. On lukavo motri ovce koje prolaze klancom, pošto se prethodno u dva ili tri navrata dogovarao s čobanicom i nekoliko puta se glasno prepirao, zaleti se i ... ode Ranka u zaoblicu za svatove. Izuzetno, taj događaj čobanica ne promatra. Što više, nekoliko dana samo šuti i gleda u zemlju držeći štap. Izgubila je dragu ovcu, ko čeljade. Najčešće promet na lazi nadziru djeca, tapkajući po zemlji od nestrpljivosti. Sada će kroz lazu proturiti glavu njegovo janje. I opa. Uhvatio ga je. Ne zna se pouzdano tko više ciči: dijete ili janje. Javlja se i mama ovca uznemireno. Ali kada vidi tko drži njeno najdraže mirno se vraća paši. Kozlad ne treba čekati na lazi. Ona sama jure za djecom pa i kada očevidno idu u školu noseći torbak s knjigama koje samo što nisu ispale. Izuzetno, kada se promet kroz lazu dnevno smiri, baka daje nalog da se kroz nju pažljivo pusti i bona ovca, kojoj je prethodno narezala uši i dala da pije mlijeko s nastruganim ubojitim kamenom. Kamen je kupila na pijaci a on je s groba nekog velikog junaka (zapravo komad hematita, željezne rude, Fe2O3). Na slici: laza, šugara ili kotorača u selu Češljari. (Posvećeno našim majkama i bakama u mjesecu svibnju)
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (2) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Možda mislite kako je ovo krtičnjak ili dvori za mrave. Ne, nije. To je puhaljka ispuhala iz utrobe zemlje i uredno odložila pored sebe. Poslije, voda će to vratiti u utrobu zemlje a, opet poslije, puhaljka ispuhati na isto mjesto. Ti meni ja tebi. Tako napušteno polje sela Češljari uvijek netko obrađuje.
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (3) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Bili smo u puhaljki i pogledali gore.
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (4) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Puhaljka sela Češljari, jedna od bezbroj u polju. Kako kažu: sve jedna nestane a pojavi se pet novih. U geološkom i hidrogeološkom pogledu jedinstveni su prirodni fenomeni na svijetu. Za nas polje sela Češljari je jedinstvena učionica o prirodi speleološke staze Zavala - Slano (Češljari, Orahov do) našeg budućeg speleološkog parka prirode.
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (1) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Prirodni hladnjak u polju sela Češljari - puhaljka hladnjak. Svatko ima svoju puhaljku uredno podzidanu i osiguranu kamenom. Kada se u polje dođe na težački posao, bevanda se ostavi u puhaljki. Dok težaci teško rade, i češljarsko podzemlje radi; puše hladni zrak vani i - hladi bevandu. Žedna usta vade bevandu iz hladnjaka pa Bože pomozi, U ime Isusovo.
18. 5. 2005

Blago moga kamenjara - bakin baun

U selu Češljari pronašli smo dio bakina bauna. Pribrojali smo ga blagu sela Češljari. Pokrenite opciju više i uživajte u prizoru bakina čudotvornog bauna, izvora tolike dječje radosti, radoznalosti i čežnje. Bakin baun odisao je svježinom i čistoćom bakine duše. Bio je čudotvoran, jer su dječje oči mogle gledati kroz njega ko kroz caklo. Vidjele su: mirisave jabuke, funje, suhe smokve slatke ko šećer, bombone... Pa čak kada ih tamo uopće nije ni bilo.
18. 5. 2005

Blago našeg speleološkog parka prirode - Znadete li što je djedova brada?

Znadete li što je djedova brada? Pitamo vas još jedanput. Pravo bakino blago, naročito zimi. Turi komadićak u šporet ili na ognjište pa zapali. Da vidiš kako gori. Baka češlja kosu ili moli krunicu a vatra gori li gori. Ali da počnemo iz početka. Opisati ćemo vam tehnologiju dobivanja djedove brade do u detalje. Tehnologija počinje nedjeljom, na sveti dan. Stariji su otišli u crkvu a nejačad, maksumi kako bi naši Muslimani rekli, doma su s bakom. Dave i gnjave baku. Već je deset sati i baka je prokušala sve do sada poznate metode: - Idite u ligu pa se igrajte! – U ganjak pa se gombaj! – U janjelu se igra! – Ja ću vas u kotac krmetu pa ćete se smiriti! – U gombaoni se gomba a ne u kući! -Eno vam izbe pa se igrajte! Ali, sve zalud. Ne pomaže ništa. Zato se baka služi tehnologijom djedove brade. U povijesti našega naroda nije zabilježen slučaj da ova tehnologija nije pomogla. Baka gura ključ u svoj djevojački baun. Uredno složen još djevojačkim ruhom. Naprijed je čisto bijelo platno u kome će se baka sahraniti. Na njemu je križ i krunica. Okolo bauna su unučići, gotovo sleđena pogleda prate svaki bakin pokret. Kao nešto traži baka, prevrće po baunu. Evo jabuke, funje mirisave kao raj, suhe smokve tamo, šipak amo, vrećica kostjela u dnu, nekolike kremenice šećera i šačica najslađih bonbona… -Bako, bakice, viču unučići. –A ne, ne, nema ništa. Prvo naberite djedove brade! Vrisak, cika, grabe se vreće, harari, krtoli, užad, tko što stigne. Jurnjava. Tehnologija djedove brade počinje. Evo jednog busena, još jednog. Potegni, on se čupa. Djevojčica, Anđela, dvije su joj i pol godina, bakin šećer, čupa jedan bus. Ali on se ne da. Plače. Svi se smiju. Anđela je izgubljena za jabuku ili funju, možda dobije koju kostjelu. Ona, bez nade, sjedi i plače. Gleda braću kako čupaju djedovu bradu. I igra započinje. Klisa i palje, škole, stonoge, piljaka, lilića, između dvije vatre… Baka se već naplakala za djedom i djecom rasutom po svim križnim putovima, pečalbama, radnim akcijama, emigracijama, imigracijama… Olakšala je dušu za ova dva sata samoće koju su joj dragi unuci podarili. Izmolila je krunicu, poljubila slike, rasplela i očešljala dugu sijedu kosu, izmila lice. Treba dozvati unuke. Zna baka kako. Opet vadi ključ od bauna pa škljoc. Znanost još nije istražila kako unuci čuju bakin ključ u baunu pa i kada su kilometrima daleko. Ali čuju. To je neodoljiv zov. Opet paklena trka nazad. Samo je ostala Anđela zadnja, plače. Izgubila je nadu. – Evo nas bakice, vidi koliko sam načupao! –Dobro, dobro, srećo moja. Tebi jabuka, bombona … Anđela tužno sjedi na stepenici. Ne gleda baku. Nije učupala ništa. Ne nada se ničem. Ručice su joj preslabe. – A tebi srećo moja funja! – Bako, njoj funja a nije učupala ništa. –E djeco moja, bi ona da je mogla. Ona bi baki načupala cijelo brdo ali su joj ruke slabe. Djedova brada je složena pod stepenice. Djeca mljackaju bakine darove. Anđela osvetnički gleda braću. Funju drži na vidnom mjestu. Poslije podne je. Misari se vraćaju kući. Sveta Misa je odavno završila. Tehnologija djedove brade također.
14. 5. 2005

Povodom 60 obljetnice Blajburga - Plodovi Žrtve na Radimlji (4)

Plodovi Žrtve na Radimlji (11. 5. 2005.)
13. 5. 2005

Povodom 60 obljetnice Blajburga - Plodovi Žrtve na Radimlji (4)

Plodovi Žrtve na Radimlji. (11. 5. 2005.)
13. 5. 2005

Povodom 60 obljetnice Blajburga - Plodovi Žrtve na Radimlji (3)

Plodovi Žrtve na Radimlji. (11. 5. 2005.)
13. 5. 2005

Povodom 60 obljetnice Blajburga - Plodovi Žrtve na Radimlji (2)

Plodovi Žrtve na Radimlji. (11. 5. 2005.)
PrvaPrethodna 14  15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27  28  29 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)