PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
1. 11. 2005

Blago moga zavičaja - Svi Sveti i Dan Mrtvih 2005. (1)

Za Sve Svete i Dan Mrtvih 2005. pošli smo na prostor na kome naša duša lako doseže duše naših predaka. Pogađate, bili smo na Gornjem Hrasnu. Tamo je čovjek ostavio nebrisivi biljeg na kamenu. Od kolijevke u kojoj se rodio do kamenog groba u kome čeka Uskrsnuće. I koliko god čovjek tamo bio uvijek je to prvi puta u dobar čas. Pitanje koje nas stalno prati: je li još živ umjetnik u kamenu ili vidimo njegovu kamenu dušu?
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Pučka Sveta Misa.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Sveta Misa.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Sveta Misa i Gospin kip.
5. 10. 2005

Blago moga zavičaja - župna crkva Prenj

Velika Gospa 2005. Prenj (općina Stolac).
30. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (10)

Podjetinjila je i stara, dobra drača. Ona što vas bodljikama nemilosrdno para. U proljeće je rodila svoju djecu, sočnu dinariku, kako je kod nas red već tisućama godina. Ali eto, nije mogla odoljeti zovu Miholjeg ljeta i na svijet je opet donijela novu djecu.
30. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (9)

... a ovo je naša livada danas (28. 9. 2005.). Svetost hercegovačkog kamena zaodjenuta oreolom cvijeća! I dok mnogi, diljem svijeta, na našu iskrenu tugu i žalost, drhte pred tom istom prirodom, ona svojom majčinskom blagošću miluje Hercegovinu. Evo pogledajte; sada će na livadu dotrčati susjedova dvogodišnja djevojčica. Nabrati će cvijeća i vikati iz svega glasa: - Pogledaj, mama, mamise!
30. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (8)

... i šipurci (šipci). Samo valja paziti da ostanu netaknuti na biljci. Skoro cijelu zimu. Ubere ih se jedna šaka, propere u čistoj vodi, pa kuha čaj i do pet puta. Svaki puta su sve bolje. Kažu, vitamina C imaju i do 30 puta više od limuna! Oni su seoska zimna ljekarna. Najljući su neprijatelj dječijoj prehladi zimi.
29. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (7)

... i maslina, ta tradicionalna stanovnica Hercegovine. Uvijek je negdje ispred kuće. Ali kućanica nju gleda ko neku gospođu što iz grada dolazi. Znate li zašto? Ovako; hoćete li ubrati, primjer, list smokve, ma koliko je voljeli, pa odnijeti u crkvu i blagosloviti? Nećete. A maslinu? Ona je sveta biljka. Grančica se blagoslovi pa zatakne za svetu sliku. I tada je kuća kuća.
29. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (6)

... i slatko, preslatko grožđe. Samo valja paziti na unuke. Da se ne uvale u grožđe i natrpaju puna usta. Jer s grožđem zna i osa ući tamo odakle povazdan izlazi ono: mama, mamice... A ako osa uđe, ne volim o tome ni pričati.
29. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (5)

... i tikve. Ne, nije Slavonija u pitanju. Slika je iz Hercegovine. Samo valja paziti da se ona slatka derišta ne dosjete pa se na tikvama ne provozaju po dvorištu. Zato baka nosi tanku šipku (batinu) i vije njome po zraku. Da se fijuk čuje. Bože sačuvaj, unuke neće udariti ali neka čuju. Za svaki slučaj.
28. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (4)

... i paprike. E to nije vaš poso. Nemate što paziti. Do njih, utabanom tajnom stazom stiže samo kućanica. To je njen svijet. Vi svoja posla pazite.
28. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto(3)

... i orasi. Samo valja paziti da djeca ne smalte grane kada bace kamen da ih umlate.
28. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto(2)

... i smokve. Samo valja paziti da ih se, kada ih vjetar otrese, pokupi da se ne gaze. Daju se stoki ko pića. Jednostavno se bace u spirine ili splačine i eto ti.
28. 9. 2005

Priča o našoj jeseni - Miholje ljeto (1)

Došlo je Miholje ljeto u Hercegovinu. Vrijeme je ko mlijeko. Čini se i mrtvi ustaju. Jabuke, one kasne, zriju.
9. 9. 2005

Blago moga kamenjara - Poučne legende koje su sačuvali Marići s Goranaca

Marići sa Goranaca sačuvali su više predanja. Naročito je zanimljivo ono vezano za vrijeme dok je harala kuga, vjerojatno početak devetnaestog vijeka. Jednog dana iz šume, u Gorance, banula je ljepotica Jela. Bijaše gladna i žedna, molila je hljeba i vode. Kako joj je ko, sve redom s početka sela, davao hrane i vode tako je i umirao. Jela osta poduže u selu, pa seljani počeše bježati iz njega. Jela tako navrati i u kuću Aničića, osmjehnu se čeljadima, napi se vode te posavjetova: "Ovu bukaru nataknite na kolac, nek tu stoji 40 dana, pa nećete biti pomoreni". Odmah iza toga Jela se izgubila, i umiranje se prekinulo. Priča je mogla imati poruku: čuvati se prelaznih bolesti ne upotrebljavajući 40 dana zaražene posude. (Priredio: Dr. Mladen Glibić)
9. 9. 2005

Blago moga kamenjara - Neka se zapamti

Pražnjenjem jezera HE Grabovica, na mjestu zvanom Aleksin han, na svjetlo dana je izronio nekadašnji ćirin most. Koliko li je ljudi zapamtilo s ushićenjem njegovu veličanstvenu konstrukciju dok je ćiro huktao preko njega i nadimao se da zasvira i zadivi Jablanicu u koju je uskoro trebao stići? Samo, došli su bolji i on je morao pod vodu. (Prilog pripremio Dr. Mlade Glibić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru)
7. 9. 2005

Blago moga kamenjara: HUMAN “STONE HEAVEN” ON THE EARTH (ČOVJEKOVO KAMENO NEBO NA ZEMLJI)

Ph.D. Pero Marijanović University of Mostar HUMAN “STONE HEAVEN” ON THE EARTH U našoj rubrici "Blago moga kamenjara" donosimo tekst "Čovjekovo kameno nebo na zemlji", autora Pere Marijanovića, na engleskom jeziku. Hrvatsku verziju smo ranije objavili. To činimo budući smo uvjerenja kako naš kameni svijet ima dubokog, često skrivenog, značenja te nam je dužnost posvetiti mu znanstvenu pozornost i poštovanje. Tim prije što su prisutna namjerna i nenamjerna iskrivljenja toga pojma, a vrlo često, nažalost, i u najopakijoj verziji specijalnog rata te prisvajanja tuđeg teritorija. Poslanje naše zaklade je boriti se za istinu našega kamena te pokazivati njegovu toplu dušu svijetu kao blago moga kamenjara. Ustrajati u tvrdnji kako je život na njemu moguć, dapače kako su naši odlasci vrlo često u izravnoj ili neizravnoj vezi s podmuklim etničkim čišćenjem prostora na prilazu moru. Blagost i toplina njegove kamene duše danas naročito dolazi do izražaja, u vremenu kada je svijet zahvaćen kataklizmatičnim krizama u režiji prirodne osvete ljudskoj nezajažljivosti. On ostaje blag i topao čak i u samo sjećanju na njega. Naš krš sve više postaje i ostaje velika Noeva lađa u borbi za opstanak na ovom svijetu. Zato mu moramo istraživati dušu a tijelo s ponosom pokazivati svijetu. Na koncu, ljepote koje krije baština su cijelom čovječanstvu. Engleski tekst ne sadrži slike i nije lektoriran pa se ispričavamo za moguće pogreške ili jezične nedorečenosti. Ispravke u tom smislu bi rado primili.
PrvaPrethodna 13  14  15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27  28 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)