PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
23. 5. 2006

Povodom zločina nad nacionalnim spomenikom Vranjevo selo (1)

Ljudi su se, ovih kobnih dana, počeli hrvati s bagerima i utovarivačima, pod čijim kotačima su nestajale vrednote i svetinje Vranjeva sela. Još vrlo davno, Austrougarska nije dopustila gradnju ceste preko ovih naših korijena. 2006. godine Povjerenstvo iz Sarajeva, koje bi ga trebalo štititi, namjerno ga je ostavilo bez zaštitne zone, kako bi se, preko njega, gradila cesta. Muk i strah zavladao je srcima ljudi. Svašta su ti ljudi vidjeli, ali da bageri ruše naše svetinje, nisu nikada! I to u po bijela dana. Agresija "Bosne" na biće Hercegovine pomahnitala je i poprimila neslućene razmjere, već danas. Nasilno se krči koridor na more. Miris toplog mora izludio je hegemoniste u Sarajevu i svi kompasi su pogubljeni. Nekako u isto vrijeme s proglašenjem Vranjeva sela nacionalnim spomenikom, istom takvom lokalitetu na Radimlji velikodušno je poklonjena zaštitna zona, ne od 60 metara, ne od 200, već od 2000 m! Tada je Radimlja proglašena "napadnutom zemljom". Sjećamo se borbenih vozila strane vojne sile koja su, očito prema krivim informacijama, dežurale na Radimlji. Sada se, u po bijela dana, razara svetinja pod zemljom, i nikom ništa! Prljavi, najprljaviji specijalni rat je na djelu! Ima li koga...?
18. 5. 2006

Zaključci Prvog međunarodnog znanstvenog simpozija "Blidinje 2005."

Pokrenite opciju više i pročitajte zaključke Prvog međunarodnog znanstvenog simpozija "Blidinje 2005."
9. 5. 2006

Blago moga zavičaja - Franjevačka kuća u Čeringaju (Široki Brijeg), javlja Prof. Mladen Glibić

Pokrenite opciju više i nađite se u srcu Hercegovačkog blaga, onako kako ga je zabilježio Prof. dr. sc. Mladen Glibić, sa Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Ovaj prilog će biti i dio našega Virtualnog muzeja. Uživajte!
3. 5. 2006

Redovita autobusna linija Čapljina - Imotski, oko 1930. godine

Ovu vrijednu staru fotografiju poslao nam je Ivo Mikulić, iz Širokog Brijega, urednik na stranici www.siroki.com. Slika je iz tridesetih godina proteklog stoljeća. Sačuvali su je franjevci, kao negativ (negativi su bili uzidani u zid stare kuće u Širokom Brijegu). Riječ je o redovitoj liniji autobusa na relaciji Čapljina Imotski. Slika je snimljena, vjerojatno, negdje oko Širokog Brijega. Dva su vlasnika autobusa, a jedan od njih je Šutalo, tako na njemu piše. Molimo sve koji nešto znaju o ovome da nam to jave, kako bi opis slike mogli dopuniti i postaviti je u naš muzej. Zna li, možda, netko tko su ovi ljudi na slici? Mikuliću iskrena hvala!
28. 4. 2006

ZLATNI PIROVI U HUTOVU

U Hutovu, su u nedjelju 23. travnja, četri bračna para, proslavila svoj zlatni pir. U župnoj crkvi Krista Kralja u Hutovu misno slavlje predvodio je mjesni župnik don Pero Marić. Slavljenici: Mato i Ruža Bogdan (petero djece i trinaestero unučadi), Anđelko i Luca Konjevod (četvero djece i devetero unučadi), Nikola i Stojka Bogdanović (četvero djece i jedanaestero unučadi), Stojan i Danica Marčinko (petero djece i trinaestero unučadi) bili su na počasnim mjestima u crkvi, okruženi svojom djecom, rodbinom i prijateljima. Župnik je održao prigodnu propovijed, spomenuvši teška vremena kroz koja su prošli, ljubav koja je godinama jačala. A svi oni su se složili da su sa svojim bračnim drugovima, djecom i unučadima, proživjeli puno lijepih trenutaka i Bogu zahvalili što su ih dočekali. Na kraju misnog slavlja jedna unuka se zahvalila djedu i baki za svoje lijepo i sretno djetinstvo. Župnik im je na samom kraju čestitao u ime župne zajednice i poželio božji blagosov u povodu zlatnog pira. Zaklada im od srca čestita!
21. 4. 2006

To su moji korijeni - piše Tomo Raič

Ovo nisu grčka groblja, kako su mi kazivali, ni vlaška; nisu to ostaci bošnjačke kulture, već su to groblja mojih djedova. To su moji korijeni. A učili su me da sam tuđin na očevom pragu! Pokrenite opciju više i pogledajte groblje mojih djedova u Doljanima i moje korijene.
10. 4. 2006

Blago moga kamenjara - naše najljepše, ali istinite, predaje

Kada iz polja sela Gradac (Neum) krenete asfaltiranom cestom prema Radetićima, čeka vas s desne strane ceste zavjetna kapelica. Ona je vrlo stara. Zapravo, nitko i ne zna točno kada je građena. Govori se samo kako je obnovljena za vrijeme gradnje sueskog kanala. Naime, tada su dva brata Krmeka otišla graditi kanal. Tamo je zavladala malarija i od nje se umiralo. Dva se brata zavjetuju Bogu da će, ako se živi i zdravi vrate doma, obnoviti ovu kapelicu. Tako i bi. Braća su se sretno vratila kući. Zato vas ona danas čeka kraj puta. Ali, nije njena poruka da smo mi samo domišljat i Bogu odan narod, već i svjetski narod, te kako smo uvijek bili tamo gdje se povijest stvarala. (Zavjetnu kapelicu ćemo uvrstiti u naš Virtualni muzej).
7. 4. 2006

Našalimo se malo na kraju tjedna - za šalu su izabrani ozbiljni razgovori našeg sela (autor Tomo Raič): Eropa i Svit

Ozbiljni politički svakodnevni razgovori na kraju dođu i do našega sela. Tamo se, na svoj način, rasprave i stavovi sami iscure na bijeli dan. Svi govore "idemo u Europu". Upravo je ta fraza predmetom vrlo ozbiljne seoske rasprave. Međutim, seoska pažnja se na takvim, za njega, nebitnim temama malo zadrži, te odmah instinktivno prelazi na one puno važnije, svakodnevnije i praktičnije. Primjerice: mogu li sačekati Dubrovnik na mojoj trešnji? Naravno, pod uvjetom da se zemlja zaista okreće. Pokrenite opciju više i uživajte u biserima našega sela iz pera Tome Raiča.
4. 4. 2006

Predstavljamo vam Šatorovu gomilu, selo Lokve, općina Čapljina jedno od ključnih povjesnih mjesta u Hercegovini

Povijesni i kulturološki fenomen Šatorova gomila zapravo je bila gradina, a tek potom grobna gomila. Na koti je s koje puca pogled na gotovo cijelu Hercegovinu. Posebno nas zanima otkriće jedne cigle u zidu jednog groba (pokrenite opciju više)?! Gomila - gradina zapravo čeka svoje istraživanje. Zamjetili smo mnogo kamenih grobova okolo gradine, te lokalitete stećaka. Sve to svjedoči o trajanju ovoga mjesta i kontinuitetu povijesnih događanja na njemu. Ovi podaci su uneseni i u naš IS.
28. 3. 2006

Pođimo danas u Prirodni park kamenih skulptura - tema: Život na kamenu; njegovi prošli i sadašnji oblici

Avantura. Pokrenite opciju više i posjetite naš virtualni Prirodni park kamenih skulptura. Na rediu je život na kamenu u svojim prošlim oblicima. Uživajte. Obavijestite i druge.
24. 3. 2006

Pođimo danas u Prirodni park kamenih skulptura

Izazov. Pokrenite opciju više i uđite u naš speleološki park prirode.
24. 3. 2006

Pođimo danas u Prirodni park kamenih skulptura

Pokrenite opciju više i uđite u Prirodni park kamenih skulptura.
23. 3. 2006

Pođimo danas u Prirodni park kamenih skulptura

Danas vas vodimo u Prirodni park kamenih skulptura. Već smo objavili nekoliko takvih parkova. Zadnji je bio onaj s Vučipolja u Posušju. Današnji je u širem okružju sela Radetići. Parkove prirodnih skulptura uvrštavamo u blago moga zavičaja i naš projekt Speleološkog parka. Na slici: okamenjeni vepar na Putu soli ili Putu Blažene Kraljice Katarine. Pokrenite opciju više i uživajte. Nazovite prijatelja neka i on posjeti ovaj zagonetni svijet prirodne umjetnosti u kamenu.
8. 3. 2006

Učimo Hercegovinu - mašina (avan) za križanje duhana

Ako je magarcu trebalo podići spomenik u Hercegovini, a jeste (to je i učinio vrsni agronom, znanstvenik i profesor Pirija na mostarskoj tržnici), tada avan i mašina za križanje duhana s njim dijele prvo mjesto. Za razliku bezopasnog magarca, avan i mašina bili su nešto od čega se ledio dah, ne samo onima koji su ga posjedovali, već imali i samo neku vezu s njim. Čuvao se stoga negdje u podrumu ili, bolje, u skrivenoj pećini, pa često ni ukućani nisu znali za nj. Govorilo se "mašina za travu" i "imaš li bolana malo trave za prodat?". Duhan se nije smio imenom zvati. Svugdje su bile uši, zavist ili je netko, jednostavno, bio ucjenjen pa je morao prošaptat ime mjesta gdje se on, u polutami, krije. Duhan se "križo" po cijelu noć, ili dulje. Milicija bi u selu diskretno pitala: "gdje ti je, bolan, Ivan. Nešto se ovih dana ne viđa". A Ivan je muku mučio da ga ne otkriju. I straža se postavljala, da na vrijeme dojavi raciju. Ali je od toga bila mala korist. Onaj koji križa duhan toliko se znojio i mirisao duhanom da ste ga mogli otkriti među desetinom, pa čak i da se imao gdje okupati. Milicija je opet imala svoje načine. Nož na avanu se morao oštriti i kovati povremeno kod majstora kovača. Majstori kovači uvijek su bili za nešto krivi i dugovali su drugovima milicionerima nadoknadu za neku njihovu blagost, te su, čim bi otkovali nož, sve njima prijavljivali. Imati avan u kući značilo je računati na koju godinu zatvora ili, u suprotnom, suradnju. Tako bi bilo negdje drugdje. Hercegovci su pronašli jedno drugo rješenje: podmitili bi nadređenog drugu milicioneru i sve bi se uredilo. Bilo je milicionera kivnih na svoje drugove jer su računali da bi, po pravdi, mito trebalo u njihove ruke doći. Drug je i tako imao veću plaću. Za to su pojačavali strogoću a često su se i na partijskim sastancima žalili. Naravno, nisu navodili da su ljuti zbog mita već su navodili drugarsku kritiku i samokritiku. Poput današnjih banaka koje se nekoliko puta reosiguravaju, i nadređeni drug se na vrijeme reosiguravao kod svog nadređenog. I tako u nedogled. Razlika mašine i avana je u tome što je mašina (na slici) sama vukla duhan žlijebom, a kod avana to ste morali sami raditi. Na slici: mašina za križanje duhana u podrumu Drage Buluma, selo Dobranje).
6. 3. 2006

Hrvatski narodni preporod u BiH - "Graditeljsko nasljeđe u kamenu, Starokršćanska bazilika u Mostaru"

Plodovi školovanja mladeži na Sveučilištu u Mostaru već su tu! Znanje stječu radom na terenu, kopajući po sadašnjosti i prošlosti BiH, te posebice kulturne i duhovne baštine Hrvata. One baštine koja je sustavno potiskivana a danas još sustavnije i perfidnije prepravljana u imaginarnu povijest jednog drugog naroda. Taj drugi narod bi, jašući na prepravljenoj povijesti hrvata, da dojaše Jadranu, "povijesnom bosanskom moru" i "najljepšem bosanskom gradu Neumu", možda čak, barem dijelom, ploveći glavnom "bosanskom rijekom u Hercegovini, Neretvom". Snaga istine, te entuzijazam mladih školovanih kadrova, nepremostiva je brana takvim krivotvorevinama koje bi, u suprotnom, mogle glave koštati jedan narod. Uostalom, valja naglasiti kako je Cimska bazilika imala daleko veći utjecaj na kasnija kulturna zbivanja u Hercegovini, mnogo više od kasnijeg dubrovačkog mosta na Neretvi i, još poslije, lučnog mosta iz turskog doba. Cimska bazilika je posijala trajno sjeme kršćanskog nauka u regiju te tako duboko zakopala temelje Humu i svemu poslije njega. Nepravedno je da se ona zaboravi i ne postane simbolom današnjeg Mostara. Pokrenite opciju više i pročitajte njihov rad, koga su također izložili na računalnoj stranici Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru. Mi im od srca čestitamo.
3. 3. 2006

Jutros vas vodimo u ekološku tvornicu hrane Drage Buluma u selu Dobranje

Već dugo je čovjek odvojen od svoje njive i bašče, svoje tradicijske kuhinje koja je ovdje, u Hercegovini, odgojila tolike stotinu godišnjake (najstariji je imao 120 godina, a nisu bila rijetka sela sa po desetine stotinu godišnjaka). Tajna je bila u njivi, bašči i kuhinji. Sada smo svi vezani za genetski modificirani slatkiš iz, nitko ne zna čijih, trgovačkih lanaca koji, poput gljive poslije kiše, niču svijetom. Uz njih i globalni projekti vezani uz demografiju, hranu i vodu. Naši bi stari rekli: pomor čovjeka. Vrijeme je zaviriti u tu tradicijsku ekološku kuhinju koja, kod nas, seže još iz srednjeg vijeka. Od tada malo se čega promijenilo. Ovo je podrum gospodina Drage Buluma iz sela Dobranje (RH/BiH, granica je po sred sela). Svake godine pobere najbolje sjeme sa svoje njive i polja te ga čuva, zaviješena o strop, idealno izoliranog podruma ispod kamene kuće. Tu su korijene vitalnosti, dugovječnosti i zdravlju njegovih ukućana. Kada zazori proljeće ili sazrije jesen pa se njive pooru, u podrumu se bira ono što će se jesti tijekom cijele godine. Uživajte!
2. 3. 2006

NEMOJ ZORO DA NAS BUDIŠ Srećko Marijanović

Odrasli smo i otišli u svijet. S nama naš kamen i naš duhan. Zora je, možda tri ili četiri sata iz jutra. Mama budi: treba brati duhan pa se danas naspavajte. Polu budni u nepreglednim i beskrajnim redovima duhana. Kao da se kote u izmaglici prema kraju njive. Ili kao da se odmotavaju na nekoj beskrajnoj traci... Nemoj zoro da nas budiš! Pokrenite opciju više i pročitajte pjesmu o duhanu Srećka Marijanovića. (izvor: zbirka pjesama "Dvije trećine" Srećka i Bernarda Marijanovića)
24. 2. 2006

Učimo Hercegovinu - Ovo su kulturni temelji Europe

Tvrdo zidana, kamena obiteljska kuća. Zid dvoredan, naročito onaj od sjevera, s malterom i kamenim sitnišem u njegovoj jezgri. Širina zida zna biti i do jedan metar, radi čuvanja energije. Otvora na zidu vrlo malo, opet iz razloga štednje energije i sigurnosti obitelji. Neki otvori su s puškarnicama, ako je kuća pripadala bogatijoj i uglednijoj obitelji. Visoki kameni suhozid štiti dvorište. Veza tako izolirane obiteljske kuće sa vanjskim svijetom je ono na ovoj slici. Taj "kućni uređaj" preteča je suvremene kulture stanovanja u Europi; telefonije, interfona, kućne nadzorne kamere, klima uređaja... Kod nas su se ti "uređaji" gradili još od srednjeg vijeka, a mnogo poslije, prihvatila ih je cijela Europa. Gost kuće bi, obično, dojurio na konju, sjahao te vezao konja za ovaj žlijeb u kamenu, obično ugrađenom u zid kuće do „fona“. Zatim bi se „fonom“ (ovaj otvor u zidu s malterom) prijavio domaćinu, bio provjeren, obično po glasu, jer izravne vidljivosti nema. Naime, otvor u zidu koga vidite je, najmanje jedanput, lomljen pod pravim kutom (rijetko i oštrim) kako se iz van unutra ne bi mogao prenijeti plamen ili izravno pucati. Uostalom, jedna puškarnica na zidu nadzirala je ovaj "uređaj". Kada se identifikacija obavi, domaćin srdačno susreće gosta na kapiji. Osim te uloge, ovaj otvor je doprinosio zračenju kuće. I danas se prave slični otvori na skladištima nekih osjetljivih kemijskih komponenti, primjerice baruta i eksploziva, s tim što se otvori u zidu lome najmanje dva puta pod pravim kutom. Na ostacima barutane grada Koštuna u Dabrici, vidi se nekoliko takvih zračnih otvora, lomljenih pod kutom od 90 stupnjeva, svaki najmanje po dva puta. (Slika je načinjena u zaseoku Sankovići sela Dobranje, općina Metković, RH. Priključili smo je prikazu sela i Virtualnom muzeju).
20. 2. 2006

Daorson - ponos današnjih stočana!

Ostaci prohujalih stoljeća burne povijesti. Pokrenite opciju više, i bar nakratko, vratite se u povijest.
PrvaPrethodna 10  11  12  13  14  15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)