PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
4. 3. 2005

Poludivlje krdo konja na Donjem Brštaniku

Ljudi već dugo ne stanuju na Donjem Brštaniku. U zadnjem ratu oni su protjerani a kuće spaljene. Mnogi ubijeni. Ostali su samo konji. Udružili su se u krda i žive u potpunoj slobodi. Međutim, očevidno je da je dorat glavni. Cijelo vrijeme dok smo bili blizu nije pasao, već nas je podozrivo i gotovo neprijateljski promatrao. Za to vrijeme drugi su mirno pasli.
3. 3. 2005

DON RAJKO MARKOVIĆ POZDRAVLJA SVOJE ISELJENE ŽUPLJANE

Dumo Rajko, stolački župnik, pozdravlja sve svoje župljane iseljene po čitavom svijetu i želi im svima dobro zdravlje i blagosov u obitelji. I da ostanu vjerni svojoj pradjedovskoj vjeri, svojim pradjedovskim korjenima. I kad im se god pruži prilika rado bi dočekao, pozdravio i ugostio u stolačkoj župi.
3. 3. 2005

NEKROPOLA STEĆAKA MEĐUGORJE-GLUMINA

Nekropola stećaka sa najlijepšim motivima lova i čuvenim zmajevima. Nekropola kao i sve ostale prepuštena je vremenu i utjecaju prirodni čimbenika, zahtjeva žurnu zaštitu i trajnu brigu.
3. 3. 2005

Hercegovačka ljuta zima 2005.

Hercegovačka ljuta zima 2005. godine. Motiv s Blidinja. Autor Tomo Raič.
1. 3. 2005

POZDRAV ĆERKI I ZETU U AMERICI

Posjetili smo selo Koteze (Republika Srpska) u Popovu gdje živi nekoliko starih stanovnika Hrvata. Razgovarali smo sa Luciom Ćorak, udov. Boke. Rekla nam je da joj je najlijepše tu, u svome domu, koji nije napuštala ni za vrijeme rata. Poslije je jedno vrijeme bila kod sina Vidana u Dubrovniku i kaže da joj je bilo lijepo, ali: "Najlijepše mi je u mojoj kući i u mome mjestu!". Sin, snaja i unuci me obilaze, a i kćerke Marija i Kalorina sa svojim obiteljima. Baka Lucija nas je zamolila da prenesemo pozdrave ćerki Ankici i zetu Luji Moretić, koji žive u Santa Maria, Kalifornia, Amerika.
1. 3. 2005

Novi dnevni i mjesečni rekordi

Dobili smo novi dnevni rekord broja otvaranja naše stranice. Iznosi 163 otvaranja u jednom danu. Novi apsolutni mjesečni rekord iznosi 2472 otvaranja i postignut je u mjesecu veljači koji je za 3 dana kraći.
28. 2. 2005

Moja Tanzanija

Quo vadis, Domine?
28. 2. 2005

Moja Tanzanija

Zemlja rodila vodom.
27. 2. 2005

NAJSTARIJI ČOVJEK U HERCEGOVINI, 102 GODINE

Danas smo posjetili Spasoja Raiča iz Mađuljuća – Donje Hrasno, najstarijeg čovjeka u Hercegovini. Spasoje je rođen 19. svibnja 1903. godine. Roditelji su mu bili Grgo i Ruža rođ. Prkačin. Oženjen je bio Jelom rođ. Njavro, u braku su živjeli 70 godina i 3 mjeseca. Jela je umrla 1996. godine. Imali su osmero djece. Živi sa sinovima Lovrom i Jozom, kćeri Cvijetom, nevjestom Anicom rođ. Previšić i unukom Mariom. Spasoje slabo čuje i slabo vidi, a zdravlje ga dobro još služi. Kako nam reče nevjesta mu Anica, popije samo ponekad po jedan andol, kada je malo nahlađen. Spasoje je nekada pušio duhan, nije nikada puno pio, jeo je svaku hranu, pa i danas ne probira, jedino niti je jeo niti će ikada, iznutrice i konzerve. «More mi bojsem što nauditi!», reče. Uzet je tek na trećoj viziti u vojsku, u mladosti je imao problema sa srcem. A izliječio ga je narodni liječnik Sadiković iz Ljubuškog. Nekoliko puta u životu bio je teže bolestan. Mirne je naravi i povučen, nikada nije dolazio u sukob ni s kim. Spasoje je godinama kupio lemuzinu u crkvi u Hrasnu. Cijeli život, pa i sada se redovito moli Bogu. Dok je mogao držao je pčele i volio je o njima raditi, a nevjesta Anica kaže: «Možda su mu i one pomogle, pa nema ni išijasa ni reume!». Upamtio je, kaže, najveći snijeg, 65 cm, 1965. godine. A ovogodišnji Spasoje nije mjerio. Dok smo mi razgovarali sa njegovim ukućanima, Spasoje je ručao, a kada je završio s jelom, upitao je: «Jeste li namirili hajvan da se molimo Bogu?». Vrutak, list DPS Hutovo iz Hutova u broju 10 je donio prilog povodom Spasojeva stotog rođendana. U ime Zaklade Spasoju smo zaželjeli da dočeka 103. i još dosta rođendana.
25. 2. 2005

Hercegovački ledeni prizori: borovina na -27 stupnjeva

Borovina na -27 stupnjeva. Prizor s Blidinja. Autor. Tomo Raič.
25. 2. 2005

Četiri protekla tjedna rekorderi u broju otvaranja naše stranice

Četiri protekla tjedna bili su rekorderi u broju otvaranja naše stranice. Broj posjeta je iznosio: 465, 523, 535 i 688. Također je danas po prvi puta izjednačen broj posjeta iz BiH i inozemstva: 50 i 50 %.
24. 2. 2005

NOVA STARA ŠKOLA U STOCU

...Nakon što je biskup dubrovački i uprAvitelj Trebinjske biskupije osnovao župu Stolac i ubrzo uz pomoć lionskog društva sagradio veliku župnu kuću u Stocu 1865., pregovara s mjesnim župnikom don Lazarom Lazarovićem o mogućnosti otvaranja katoličke škole u župi. U tu svrhu šalje mu novčanu pomoć da kupi zemljište i kuću za buduću školu. Don Lazar je 15. svibnja 1870. kupio zemljište i kuću, koja je bez tavana i prozora, pločom pokrivena. (...) Zgrada je stajala 70 dukata. Adaptirana za školske prostorije. (...) Katolička škola u Stocu radi od 1871., a tek je 10. ožujka 1873. bila službeno otvorena. Upravitelj škole bio je sam župnik. Imala je svog zaštitnika sv. Josipa Kalasancija, koji se slavio 26. kolovoza kada je ujedno bio i dan škole. (Mato Puljić, STOLAC - Povijest kraja i župe, Mostar, 1996.) Zbog radova na uređenju trga ispred crkve sv. Ilije ova škola je srušena, a identična, od istog materijala, vijerna svom orginalu u potpunosti, ozidana je sada nova uz južnu stranu crkve. U školi će se opremit etnografski i etnološki muzej Hrvatskog naroda stolačkog kraja, kako nam reče župnik don Rajko Marković. Škola će se opremit eksponatima i ovoga proljeća blagosoviti.
23. 2. 2005

SIN IZ AMERIKE JAVIO OCU KAKVU JE ŠTETU NAPRAVIO SNIJEG PRED NJEGOVOM KUĆOM U HUTOVU

CVITAN I ZLATKO KONJEVOD - MONT CLEMENS (MICIGEN) SAD. HUTOVCI JOZO I IVKA KONJEVOD. Zahvaljujući ovoj stranici naši sinovi su u Mont Clemensu u Micigenu vidjeli Hutovo pod snježnim pokrivačem. Tako je naš Cvitan na stranici vidio crkvu i župnikovu kuću pred kojom je snijeg srušio odrnju. Zovno nas i kazao nam. Eto, crkva nam je udaljena od kuće 100 m, ali nismo mogli do nje doći od snijega i sin nam iz Amerike javio šta nam je pred kućom. Vidio je i Hutovski karneval, prepoznao je i neke naše župljane. Uputite im puno pozdrava i sinovima i snahama, a posebno unucima. Očekujemo ih na ljeto. To nam rekoše Ivka i Jozo.
23. 2. 2005

ŽRVANJ - RUČNI MLIN

U ljetnom dijelu godine, kada u Svitavi i Sopotu ne bi radile vodene mlinice žene (stopanice) bi mljele žito, za kruh, pomoću žrvnja (ručnog mlina). Žrvanj se nalazio u dnu stajaće kuće. Na slici je žrvanj iz Zavičajne-spomen kuće u Hutovu.
22. 2. 2005

HERCEGOVAČKO OGNJIŠTE

Uz ognjište su se ljudi prije grijali i uz vatru pričali svoje dnevne i životne događaje. Tu su se s koljena na koljeno prenosila iskustva i povijest mlađim naraštajima. Na slici je ognjište iz Zavičajne-spomen kuće u Hutovu.
21. 2. 2005

KAKO SE NEKAD ČISTIO SNIJEG NA ŽELJEZNIČKOJ PRUZI

Razgovarali smo sa Ivanom Previšićem r. 1934. godine u Hutovu, željezničkim radnikom u mirovini. Ivan je išao čistiti snijeg na pruzi od Ostrošca do Bradine. Kako nam reče, radnici hutovskog nadzorništva su išli čistiti snijeg na toj dionici pruge da bi normalno mogla prometovat željeznica. Iz svakog nadzorništva su išle «družine», a ostajala bi jedna desetina ljudi kao dežurna. «Vozili smo se», kaže Ivan, «vlakom od Hutova do prve stanice gdje je trebalo čistiti snijeg, a čistili smo od Drežnice do Bradine. Ponijeli bi svoju hranu za 7-8 dana, a gore nam je jedan od naših radnika, obično je to bio pok. Lazo Noković, kuhao čaj. Lazo bi ložio i vatru u baraci gdje bi se došli ogrijat. Neko bi otišao i do Ploča da donese vina. Nekad smo dobivali čaj sa rumom, pa bi se ljudi opijali, pa kasnije smo dobivali samo čaj. Snijeg se čistio ručno lopatama. Na pruzi gdje smo čistili snijeg njihovi bi svi željezničari, bez razlike, bili na pruzi i čistili. Nekad bi se i uz lokomotivu ogrijali. Išli smo skoro svake godine čistiti snijeg na toj dionici, jer bi toliki snijeg napadao da bi se lokomotiva sa vlakom zabila u smet snijega i tu ostane, ohladi se dok se ne bi ručno očistilo do nje. Na lokomotivama su bile i ralice, ali one nisu mogle puno pomoći. Snijeg je bio čovjeku do prsiju, od 1,20 m do 1,50 m, a gdje bi vjetar nanio smetove snijega bilo ga je «brdo». Pa je tako bilo slučajeva, zabiju se po dvije lokomotive u to «brdo» snijega i guraju, guraju i stanu ne mogu dalje. Na toj dionici snijeg se čistio sve dok nije prošla normalna pruga 1966. godine. A kako sam vam rekao neki dan u Hutovo su samo jednom, koliko se ja sjećam, dolazili željeznički radnici iz sekcije Dubrovnik da čiste snijeg, 1964. godine, kada je snijeg bio 65 cm, na stanici u Hutovu. A da je ostala željeznica i ove bi godine sigurno dolazili u Hutovo čistiti, jer je snijeg bio napadao preko metra i nema pamćenika da je nekad ovdje pao veći snijeg.»
19. 2. 2005

PLASTENICI NISU IZDRŽALI

Ovaj snijeg je prouzročio najveće štete na plastenicima u dolini Neretve. Željezne konstrukcije nisu izdržale teret snijega. Komisija za procjenu štete, općine Čapljina još obilazi teren i procjenjuje štete ove elementarne nepogode. Na slici je dio plastenika sela Svitave.
19. 2. 2005

FARMA BROJLERE (PILIĆARA) U HUTOVU

Pod težinom snijega nije izdržao ni ovaj industrijski objekt. Farma pilića nalazi se podno brda Krkarca. U farmi nije bilo pilića, jer farma ne radi, pa je i šteta manja.
16. 2. 2005

Novi dnevni rekord braoja otvaranja naše stranice

Jučer, 15. 2. 2005. godine, postavljen je novi rekord u broju otvaranja naše stranice tijekom jednoga dana. Toga dana našu stranicu su posjetile 162 osobe.
16. 2. 2005

Crkva u Donjem Vakufu uvrštena u naš Virtualni muzej - Sakralna baština

Crkvu posvećenu Svetoj Maloj Tereziji iz Donjeg Vakufa uvrstili smo u naš Virtualni muzej - Sakralna baština. CRKVA U DONJEM VAKUFU
PrvaPrethodna 27  28  29  30  31  32  33  34  35  36  37  38  39  40  41  42 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)