PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
21. 2. 2006

Hrvatski narodni preporod u BiH - OTKRIVANJE SPOMEN OBILJEŽJA (PLOČE) VOJVODI DON IVANU MUSIĆU U NJEGOVU RODNOM SELU ŠILJEVIŠTU – KLOBUK

OTKRIVANJE SPOMEN OBILJEŽJA (PLOČE) VOJVODI DON IVANU MUSIĆU U NJEGOVU RODNOM SELU ŠILJEVIŠTU – KLOBUK Subota 18.02.2006. Prisutne je pozdravio gospodin Ivan Bebek predsjednik udruge „Vojvoda Musić“. …Prije nekoliko mjeseci održana je osnivačka skupština na kojoj su utvrđeni ciljevi udruge. Jedan od prioriteta bilo je i obilježavanje mjesta rođenja vođi Hercegovačkog ustanka, vojvodi don Ivanu Musiću. U dogovoru sa čelnim ljudima općine Ljubuški planirano je da se u prigodi obilježavanja dana općine 562. obljetnice Ljubuškog, podigne i spomen vojvodi Musiću(…) čime će se općina Ljubuški zahvaliti ovome svome sinu. Time će biti ispunjen i jedan od ciljeva udruge „Vojvoda Musić“. Među nama su načelnici, predsjednici Općinskih vjeća, zastupnici u Parlamentu Bosne i Hercegovine, Domu naroda i ministri u vladi. Svima vama se zahvaljujem na dolasku. Drugi govornik je bio gospodin Krešimir Musa, predsjednik incijativnog odbora za utemeljenje udruge „Vojvoda Musić“. – Ja sam neobično uzbuđen što mi je pružena čast da mogu par riječi reći na ovome, meni vrlo dragom događaju. A nadam se da nije samo meni nego i svim klobučanima, hercegovcima i s jedne i s druge strane Neretve. Jer vojvoda Musić je rođen u zapadnoj Hercegovini, ovdje gdje ja stojim. Ali je Ustanak najvećim djelom vodio u istočnoj Hercegovini gdje se zatekao na župi. Bilo je borbi i u zapadnoj Hercegovini, baš u našem Klobuku (…). U sljedećim knjigama
21. 2. 2006

Eko sustav Neuma već danas trpi velika opterećenja ...

Građevinski fakultet Sveučilišta u Mostaru završio studiju neumskog ekosustava za potrebe UNESCA. Voditeljica projekta je Mr. sc. Maja Prskalo a koordinator Prof. dr. sc. Pero Marijanović. U projektu je učestvovalo dvadesetak znanstvenika sa sveučilišta u Mostaru i Splitu. Rezultati su pokazali kako je riječ o jedinstvenom morskom ekosustavu zatvorenog tipa, iznimno prožetim s krškim zaleđem od koga prima vodu i mineralne tvari, ali ga ono čini i vrlo zavisnim. Nije moguća nekontrolirana gradnja nikakvih građevinskih objekata na i u blizini ovoga eko sustava. Gradnja prometnica te morski promet, makar samo u turističke svrhe, mora biti reduciran i stavljen pod poseban nadzor. Pokrenite opciju više i pročitajte jedan zanimljivi tekst iz ove studije.
21. 2. 2006

Obavijest

Informacijski sustav "Daorson-opći podaci" dopunjen pogledom iz 2006. godine.
11. 2. 2006

Zanimljivost: panoramski prikaz zaleđenog Mostarskog blata

Zaleđeno Mostarsko blato i sela na njegovom južnom obodu. Autor fotografije: Prof. dr. Mladen Glibić.
10. 2. 2006

Dan je za darivanje najmlađih

Pred vikendom smo. Vrijeme je darovati ovu prekrasnu sliku našim najmlađima. Autor fotografije malih tornjaka je Tomo Raič. Naziv fotografije je: "Zar ste mogli pomisllti da smo vezani?"
9. 2. 2006

Panoramski prikaz sela i polja Neumskog Graca sa župnom crkvom

Panoramski prikaz sela i polja Neumskog Graca sa župnom crkvom, 1. 2. 2006. u 12 sati.
6. 2. 2006

Vodimo vas na Put soli ili Put Blažene kraljice Katarine

Gospodin Stanislav Vukorep uredno pokazuje putne isprave nevidljivim čuvarima povijesti na graničnoj točci zvanoj Letve kod sela Radetići, općina Neum. Granica Katarinine zemlje i Dubrovačke Republike označena je velikim graničnim kamenim blokovima, a nekada su tu bile i letve. Možemo samo slutiti osjećaje naše Kraljice kada se tu našla bježeći pred Turcima, bez djece, muža i kraljevstva! Mi vam danas pokazujemo komadićak toga puta, koji je život značio, iz vremena pada Bosanske države pod Turke. Tada je zauvijek nestala uzorita Europska katolička država i počelo dugo vrijeme turskog ropstva. Tim putem je, prema sačuvanom sjećanju, posljednji put prošla naša voljena Kraljica. Što je tada osjećala teško je i pomisliti, što je u srcu nosila pouzdano znamo: sve nas i svoju Zemlju koja je dobrim dijelom zauvijek nestala. Odnijela nas je u Rim, tamo zavjetovala Papi, živjela svetačkim životom i tako umrla. Naša najdraža Kraljica. KLIKNITE OVDJE PUT SOLI ILI PUT BLAŽENE KRALJICE KATARINE
3. 2. 2006

Zašto moja mama ne piše pjesme…

Za kraj ovoga radnoga tjedna objavljujemo do sada ne objavljenu pjesmu autora don Bernarda Marijanovića (župa Gradina, Čitluk). Pjesma je jedna od najljepših posvećenih majci. Kako sam autor reče, svakoj majci. Zato molimo sve naše posjetitelje da ovu pjesmu danas poklone svojim majkama! I majkama cijelog svijeta. Pokrenite opciju više i pročitajte pjesmu.
2. 2. 2006

Bili smo u selima Žukovice i Radetići

Posjetili smo, po drugi put, sela Žukovice i Radetići (općina Neum). Istražili smo komadićak Puta soli ili, kako ga volimo nazvati, Put blažene kraljice Katarine. Put je vodio iz Bosne u Ston gdje se trgovalo soli. Tim putem prošla je i naša najdraža kraljica Katarina, bježeći pred Turcima. Tu se, u mjestu zvanom Letve, zauvijek oprostila od svoje Bosne, koju je najdublje i najiskrenije voljela, znajući da takva Bosna zauvijek nestaje. Mi pripremamo detaljan prikaz tog završnog dijela puta i njegova prelaska u Dalmaciju. Posjetiti sela Žukovice i Radetići znači vratiti se u povijest. Znači osjetiti duh vremena starih Ilira, kršćanskog i katoličkog Srednjeg vijeka te dokučiti patnju Hrvata, i drugih naroda, pod preteškim turskim jarmom. Znači to osjetiti strahote Hercegovačkog ustanka, biti na livadi gdje su se, u to vrijeme, nalazili izbjeglički logori te kužna groblja gdje su sahranjivani tuberani. Kada dođete u selo Radetići, ako tamo uopće nađete koga, pružiti ćete ruku izravnom potomku senjskih uskoka (po prezimenu Daničić). Negdje na putu ćete susresti potomka slavnog hrvatskog plemićkog roda Nikolića. Dok raštika zrije na jakom zimnom suncu u kamenim vrtovima, kao da čujete prolazak hajduka ili hercegovačkih ustanika. I postaje vam jasno zašto ovdje nikada i nitko nije duboko učvrstio svoju vlast osim one koju je narod volio. Na slici: dogovor oko posjete selima Žukovice i Radetići u obiteljskoj kući Slavka Katića u selu Hotanj i to uz neizbježnu čašicu rakije. S lijeva na desno: Božo Daničić, poznavatelj ovih sela do u najsitniji detalj, tajnik Zaklade i Slavko Katić, domaćin. Ravnatelj Zaklade je bio iza digitalca. Obiteljska kuća Slavka Katića nešto je što treba vidjeti. To je pravi hrvatski obiteljski dom kakvoga još samo pamtimo. Uz toplinu i urednost, zidove krase i naš vječiti križ, krunica i slika Gospe te slika sretne obitelji: djed i baka, mama i tata te petero djece. To je tipična naša hrvatska obitelj koja je, toplinom duše i bistrinom uma, u kršćanskom miru osvojila cijeli svijet. Uvijek dolazila u miru i uvijek iza sebe ostavljala blagoslovljeni mir.
30. 1. 2006

Moja draga Tanzanija

Ovo je moj dom, moja domovina, moj zavičaj. Cijeli moj svijet!
26. 1. 2006

Obavijest

Na našem Informacijskom sustavu otvorili smo prikaze sela: Vidonje, Dobranje i Poprati te kršćanskog groblja Modrič pored Čapljine.
19. 1. 2006

I to smo mi - Marinko Marić: NIČIJA ZEMLJA???

NIČIJA ZEMLJA??? "Što je ničije to je svačije" – kaže stara narodna poslovica… Ne možemo se oteti dojmu da je Donji Brštanik "ničija" zemlja jer to je mjesto koje Daytonska granice siječe na dva dijela. Iako samo mjesto s kućama "spada" u Republiku Srpsku a drugi dio u Federaciju, ni jedni ni drugi ne pokazuju nimalo volje a ni brige za tim krajem. Već trinaest godine ne zna se za šest starica koje su ostale pod četničkom okupacijom, trinaest godina mjesto sa svim spaljenim kućama sablasno čeka neku dobru ruku da ih obnovi, trinaest godina koje su od jednog prekrasnog pitomog sela napravile nešto gdje bi čovjek danas slobodno rekao da tu nikad nitko nije ni živio… Tek poneka zasađena njiva i nova kapelica u groblju pokazuju trag i rad ljudskih ruku koja tu ipak dolaze. Nažalost vide se i drugi "tragovi" manje dobrih ljudi, "ovih" ili "onih" koji svojim neodgojem, ljudskom nebrigom i nesavješću pod okriljem noći smeće iz svog dvorišta donose u tuđe dvorište. Možda je ovo nastavak ideje mjesnih čelnika od prije nekoliko godina da u ovom mjestu naprave deponij smeća gdje bi smeće iz nekoliko gradova "skrivali" od očiju šire javnosti i time riješili svoj problem? O dosad netaknutoj prirodi i pitkoj vodi koja se s ovih terena podzemnim tokovima spušta u niže krajeve Dubrava, Hodova i Rotimlje pa sve do izvora Bunice nitko i ne želi razmišljati. A mi ćemo itako kupovati i uvoziti nečiju drugu vodu jer naša ubrzo neće biti za piće, jer sve što "damo" zemlji – ona će nam to isto i vratiti, na ovaj ili onaj način… Potpis pod sliku: Deponij smeća na Donjem Brštaniku
16. 1. 2006

Redoviti treninzi Judo kluba u Hodovu

Treninzima Judo kluba u Hodovu prisustvuje više od 50 dječaka i djevojčica. Treninzi su redoviti. Za normalan rad kluba još mnogo toga nedostaje. Uprava kluba nastoji nabaviti barem osnovnu opremu za normalan rad. Nakon treninga u sportskoj dvorani je organizirana igra rukometa, košarke i stolnog tenisa.
16. 1. 2006

Započeo novi tečaj informatike u Hodovu

Danas je započeo novi tečaj informatike na Hodovu, u našoj informatičkoj učionici. Tema tečaja je "Word i Excel u praktičnoj primjeni". Predavač je Mirko Bošković, profesor. Otvaranju tečaja prisustvovala je i HTV (Hercegovačka televizija) iz Mostara.
16. 1. 2006

Bili smo na lokalitetu Modrič, općina Čapljina i Istup, općina Stolac

Fotodokumentirali smo lokalitet stećaka Modrič, općina Čapljina i lokalitet Crkvina na Istupu, općina Stolac. Na terenu su bili: ravnatelj zaklade, Mirko Bošković i Marinko Marić koji je, gotovo za tu prigodu, došao iz Dubrovnika. Na slici: stećak na lokalitetu Modrič, približnih dimenzija: 2.3 x 1.6 x 0.7 m (oko 6 do 7 tona težak).
13. 1. 2006

Malo šale za kraj tjedna - mali Antiša i PDV

Mali Antiša je postao pravi barometar događanjima u Posušju. Tako neki dan dojuri u kuću pa će mami: - Mama, stigo PDV u nas. - Kako znaš sine? - Eno, oni što prose ištu 1 marku i 17! - E. eto jeste sine, složi se mama.
10. 1. 2006

Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih! Sretan vam praznik!

Našim posjetiteljima islamske vjeroispovjesti čestitamo praznik jednim citatom iz Kur’ana, koji nadahnjuje ljudsku dušu: 286. Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih: u njegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu zlo koje uradi. Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo! Gospodaru naš, ne tovari na nas breme kao što si ga tovario na one prije nas! Gospodaru naš, ne stavljaj nam u dužnost ono što ne možemo podnijeti, pobriši grijehe naše i oprosti nam, i smiluj se na nas. Ti si Gospodar naš pa nam pomozi protiv naroda koji ne vjeruje!
7. 1. 2006

Bili smo u selu Vidonje (općina Metković, RH)

Posjetili smo i selo Vidonje s nekadašnjom župnom crkvom. Selo je, nažalost, danas bez stanovnika. A što je nekada značilo, neka pokaže slijedeće sjećanje: bečki car je, u prolazu za Dubrovnik, svratio u selo da prenoći! Recimo, kao danas da američki predsjednik svrati u neko selo da prenoći. Na slici: osnovna škola zidana s početka 20-og stoljeća. Iako u ruševnom stanju, zorno svjedoči svoju nekadašnju ljepotu. Kakva šansa za novi početak?
7. 1. 2006

Bili smo u selu Dobranje (općina Metković, RH)

Dan smo proveli u selu Dobranje (po drugi put). Sve kartice našega digitalca nisu bile dovoljne zabilježiti njegovo skriveno blago. A o kazivanju našega domaćina Drage Buluma (na slici, u svom podrumu) da se i ne govori. Selo su posjetili: ravnatelj i tajnik zaklade, Ivanka Miličević Capek dipl. arheolog i Domagoj Vidović, profesor, zaposlen u Zagrebu. Blago sela Dobranje uskoro na našoj stranici.
PrvaPrethodna 12  13  14  15  16  17  18  19  20  21  22  23  24  25  26  27 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)