PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
6. 8. 2004

NEKAD 100 000 GRLA STOKE, A DANAS…

Tisućljetna tradicija planištarenja iz Donje Hercegovine u gornje krajeve – planine, krajem 20. stoljeća je prekinuta i teško da će se ikad više obnoviti. Uzurpacija posjeda od strane bivše države, nesigurnost za planištare u tom djelu države, doveo je do velike ekonomske krize u stočarstvu u Donjoj Hercegovini, gdje je to stoljećima bio siguran izvor prihoda. U planine je izlazilo preko 100 domaćinstava i izgonilo preko 100 000 grla sitne i oko 4 000 grla krupne stoke. Nestalo je i posebne vrste sira iz mijeha, masla, kajmaka.
4. 8. 2004

DOSADAŠNJI TJEK TURISTIČKE SEZONE U NEUMU

Posjetili smo Turistički ured Neum turističke zajednice HNŽ i razgovarali sa voditeljem ureda, gosp. Vinkom Bačićem o turističkoj sezoni 2004., o čemu je gosp. Bačić rekao: «Dosadašnji tijek turističke sezone, ove 2004. godine, pokazao je svu osjetljivost i ranjivost turizma na opća gospodarska i turistička gibanja u zemlji i inozemstvu. Mediji su puni komentara i izvješća o podbačaju ove sezone na ovoj obali Jadrana, ali ne i analizom razloga pojave. Što se Neuma tiče: dijelimo tu sudbinu sa mjestima turističke ponude sličnim nama na obali Jadrana. Predsezona je protekla očekivano glede popunjenosti smještaja (ekskurzije, seminari, savjetovanja…), pripreme za ljeto najbolje do sada i konačno značajan podbačaj turističkog prometa (čitaj: broj gostiju i broj ostvarenih noćenja u srpnju). Inače možemo reći da Neum ima više nego solidnu turističku ponudu: oko 6000 ležaja u hotelima i privatnom smještaju, 15-tak restorana, 30-tak caffe barova, 8 «živih» muzika, disco-club, uređene plaže i rekreativni sadržaji, zabava, šport, itd. gosti su uglavnom iz BiH, potom iz Slovenije, Njemačke, Austrije, Češke, Slovačke, Poljske, Mađarske i Hrvatske, kojima su na raspolaganju različite mogućnosti izleta u organizaciji Riva Toursa ili samih hotela. S te strane u Turističkom uredu imamo neznatnih primjedbi na opću turističku ponudu. Pored podbačaja ukupnog turističkog posjeta najveći nedostatak Neuma je promidžbeni materijal (prospekti, film, CD) i krajnje neorganizirani nastupi i prezentacije ukupne ponude na turističkim smotrama i nama emitivnim tržištima. Zakonskom uredbom je 26.06.2003. godine prestala sa radom Turistička zajednica općine (razloge znade samo Buldožer povjerenstvo), što dodatno opterećuje ukupnost turistički opredjeljenja i stremljenja općine Neum. Najave za kolovoz i rujan daju optimizam da će barem porasti ukupni turistički promet, a na turističkim i inim djelatnicima Neuma, ostaje da na jesen krajnje detaljno analiziraju ovu godinu i definiraju smjernice za narednu 2005. godinu.»
4. 8. 2004

VRELA 1875. GODINA - IZVADAK IZ KNJIGE PROF. DR. FRA ANDRIJE NIKIĆA

"Fra Stjepan Krešić rodio se 1850. u Livnu. Prve nauke učio je u Gorici kod Livna, a više škole pohađao je i završio u Fojnici i Đakovu. Jednog dana dođu fra Anti Kneževiću pet klerika, medu kojima bijahu fra Stipo Krešić iz Livna i fra Bono Šarić iz Drežnice i zamole ga da ih pusti u domovinu i da pripravljaju ustanak. Za sećenika je ređen 1874., a zatim je postavljen za kapelana fra Lovri Karauli u Ljubunčić. Ipak «dakovački pokret »usadio je klicu fra Stipi Krešiću, fra Boni Šariću i drugim franjevcima, koji su 1875. i 1876. poveli ili stupili u ustanak u Bosni. Godine 1875. organizirao je ustanak. Za austrijskom vojskom 1878. ušao je u Livno. O tom vremenu napisao je svoje Uspomene. Kad je bio župnik u Uzdolu, sekularizirao se. Godine 1916. prešao je u Barsku nadbiskupiju. Umro je 1938. u Rami kao starac sa skoro punih 88 godina. (izvor: prof. dr. fra Andrija Nikić "USTANAK U LIVANJSKOM KRAJU 1875. - 1878. GODINA I FRA BONO ŠARIĆ"."
4. 8. 2004

U POVODU HERCEGOVAČKOG USTANKA - VRELA 1875. GODINA U LIVANSKOM KRAJU

1875-te godine cijelom svijetu je jasno da je došao kraj krvavoj turskoj imperiji, ali nitko nema snage da digne prst na kulu od karata koja se sama ruši. Jedina demokratska nada Europe su četiri stoljeća terorizirani narodi te iste imperije. Europa nema snage ni za što: njen nedemokratski duh već se dobrano svikao na ljuti i neljudski teror turskog carstva, te demonske kule od karata. Još se zapravo nije prestala tresti od straha zbog Turaka pod Bečom kada su je odlučni hrvatski i poljski bojovnici obranili od totalnog pada. Od tada, gonjena strahom, još odlučnije staje u obranu kule od karata koja se trese i sama ruši, nastojeći prevarama i smicalicama utjerati kršćane te imperije u još dublji ponor ropstva i propasti. Ali, suprotno Europskom kukavičluku i podlosti, bune i ustanci potresaju isprva rubove a poslije i cijeli prostor imperije na Balkanu. Rađala se demokratska Europa na krvi hrabrih ustanika... Njima u čast donosimo dva izvatka iz knjige Prof. dr. fra Andrije Nikića "USTANAK U LIVANJSKOM KRAJU 1875. - 1878. GODINA I FRA BONO ŠARIĆ". "Fra Bono Sarić Rođen je 1848. u Drežnici. Za svećenika je ređen 1873. Djelovao je u ramsko-livanjskom kraju. U rujnu 1875. odlazi među eškije u Kamešnicu. Ustaše su ga izabrale za vojvodu. Tri godine je proživio medu ustanicima dijeleći s njima dobro i zlo. Nakon što je usmjerio tijek povijesti iz zuluma u slobodu, vratio se u Hercegovinu. Sagradio je crkvu u Viru i posvetio je sv. Jurju koji ubija aždaju - kao trajnu poruku svoga vremena. Umro je na Humcu 1910. a od svog vojvodstva ostavio je najstarijem Muzeju u Bosni i Hercegovini crnogorsku kapu, zarobljenu sablju, bisage, kožnu torbu i očenaše."
2. 8. 2004

NAŠ KOMENTAR - GDJE JE DANAS TREBINJANSKA RIJEKA?

Trebinjanska rijeka i danas postoji. Njeno izvorište pretvorilo se u seosku, dobrim dijelom zaplivenu lokvu. Nekadašnje močvarište današnje su njive. Površinski tok ponornice spustio se u krško podzemlje, vjerojatno sve do nepropusne, dolomitične podine. Staro korito na površini obilježeno je sustavom jama kojima se nekadašnja rijeka i spustila u podzemlje. Kvartarni i drugi pokrov je erodiran i ostale su samo krpice, današnje ponorne zone, oranice i livade. Od nekadašnjih šuma više nema ni traga. Ovakva rekonstrukcija paleoreljefa i paleohidroloških prilika moraju biti vodilje u planovima obnove ovog i sličnih prostora.
2. 8. 2004

NAŠA ISTRAŽIVANJA - KAKVU TAJNU KRIJE TREBINJA?

Prisustvo u gotovo nevjerojatnom broju, tragova života iz najstarijih vremena na prostoru Trebinje (gomile, gradine, legende ...) otvara mnoga pitanja koja tek čekaju odgovore. Bez obilja pitke vode teško se mogu naći odgovori na takva pitanja pogotovo kada je riječ o rimskom dobu s vrlo razvijenim životnim standardom i civilizacijskim navikama njegovih stanovnika. Očito, tada Trebinja nije bila ono što je danas. Bilo je to plodno, pošumljeno krško polje s kontrasmjerom tečenja vode u odnosu na Popovo polje. S njim je tvorila jedan zatvoren ciklus tečenja podzemne vode. Tadašnje polje je imalo svoju vodu tekućici i ponornicu. Ostatak tog hidrološkog sustava današnja je lokva u blizini župne crkve. Tu je bila razvijena i močvara čiji bi se tragovi mogli i dokazati. Močvara se hranila iz mnoštva izvora koji su se javljali zahvaljujući dolomitičnoj barijeri koja je stvorila viseći hidrogeološki kolektor. Voda je, iz močvare, šumarcima tekla prema dubljim dijelovima pitomog polja, na istok, i tu ponirala. Vjerojatno bi se takva hidrogeološka i hidrološka slika mogla i danas bar dijelom obnoviti. Na slici: pronađen konusni kamen u jednoj od gomila u blizini župne crkve. Još i danas kruže priče o postojanju vodovoda na Trebinji. Priča se i legenda kako se dvoje djece utopilo na jednom od izvora u Trebinji.
1. 8. 2004

PUTOVIMA HERCEGOVAČKOG USTANKA 1875. - 1878. : KUĆA SERDARA KUKICE IZ CICRINE, TREBINJA

Kuća u kojoj je živio i djelovao serdar Kukica. Po sebi je muzej najviše vrijednosti iako u njoj i danas teče život. Vjerujemo kako će se, jednoga dana, urediti i sačuvati naraštajima koji dolaze. Vide se: pižo, kameni stol i sofa. Opcijom više razgledajte sliku.
1. 8. 2004

JOŠ JEDANPUT ODLIČJA SERDARA KUKICE - NAŠ PRILOG ZAVIČAJNOM MIZEJU HERCEGOVAČKOG USTANKA

Križ uz odličja serdara Kukice. Na slici je križ otvoren i vide se moći. križ se čuva u rodnoj kući. Opcijom više razgledajte sliku.
1. 8. 2004

NAŠ PRILOG ZAVIČAJNOM MUZEJU HERCEGOVAČKOG USTANKA 1875. - 1878.

Kutlača kojom su se služili kuhari serdara Kukice. Dugačka je preko jedan metar. Čuva se u njegovoj rodnoj kući.
1. 8. 2004

HERCEGOVAČKI USTANAK 1875. - 1878. : PRILOG ZAVIČAJNOM MUZEJU

Pižo i sofa ispred kuće serdara Miše Tomaševića, kapetana, zvanog Kukica iz Cicrine. Tu je sve kao nekada. Njegova se rodna kuća, u kojoj je živio do smrti, po sebi pretvorila u muzej. Još bi samo malo trebalo...
31. 7. 2004

CRKVE U PLANINI

Dubravski župnici iz župe Prenj, kasnije iz Stoca, pa iz Nevesinja stoljećima su posjećivali vjernike u planini u ljetnim mjesecima. "Svećenik bi sa momkom i dva konja došao u katun (naselje). Rastovare, podignu šator, navečer bi ispovidio, ujutro rano rekao sv. misu i podjelio sv. pričest." Tako bi ostao oko mjesec dana u planini. Planinke - stopanice bi ga darivale grudom sira (Jozo Papac, sjećanja......, VŽH, br. 7 - 1968, str. 14.). Propasti Turske i dolaskom Austro-ugarske, vjerske prilike se mjenjaju, pa se i crkve u planini grade. Tako je crkva sv.Ilije izgraena 1912. godine na Livodi - Morinama, a zidali su je majstori Jozo i Vidoje Vujinović. Misa je govorena na Ilindan i Gospu od Milosrđa (nedjelja po Maloj Gospi). Ova crkva je porušena poslje II. svijetskog rata i kamen od crkve ugrađen u zadružni ovčarnik. Od crkve se još vidi betonska podnica čiju sliku prikazivamo, gdje stoji grupa svećenika trebinjske biskupije. Crkva na Lučinama u Ulogu je napravljena odma poslje I. sijetskog rata, posvećena je sv. Ani. Župska crkva u Nevesinju porušena je u zadnjem ratu.
29. 7. 2004

PUTOVIMA HERCEGOVAČKOG USTANKA: SEDAM ODLIČJA NA GROBU SERDARA LAZARA PREVIŠIĆA

Sedam odličja uklesanih na grobu potkomandira serdara Lazara Previšića, jednoga od vođa Hercegovačkog ustanka. Prvi je križ, slijede dva kruga, potom krug s križem te još tri kruga. Iskoristite opciju više za razgledavanje.
29. 7. 2004

SERDAR LAZAR PREVIŠIĆ: "SLAVNI GOSPODINE, ZEMLJA JE NAŠA A AVLAST VAŠA"

Istraživali smo Previš te u sklopu toga posjetili grob potkomandira serdara Lazara Previšića (na slici). Bio je vrlo cijenjeni vođa Hercegovačkog ustanka. Bio je u delegaciji Hrvata katolika, 1908. god., koja je posjetila cara i Beč. Priča se kako je, za vrijeme jednog dočeka cara a kada je ovaj upitao "Čija je ovo zemlja" očekujući ono podaničko "Vaša, visosti", serdar Previšić odlučno istupio i zagrmio: "Slavni gospodine, zemlja je naša a vlast vaša". To je dirnulo cara i potaklo da serdara nagradi odličjem. Na njegovom grobu je ucrtano 7 odličja koje je za života primio! Takav mudri i odlučni odgovor serdara, koji je zadovoljio i cara i vječitu težnju čovjeka s kamena da svoju zemlju nikom i ni po koju cijenu ne da, trebao bi biti putokaz i današnjim generacijama.
28. 7. 2004

KONJEVODI U ULOGU - ČUVARI TRADICIJE

Konjevodi porijeklom iz Obada u Borču najzaslužniji su za obnovu crkve sv. Ane u Ulogu na Lučinama. Crkva je obnovljena 1987. godine i tada su Konjevodi u crkvi postavili spomen ploču sa imenima sedmero članova njihove obitelji koje su Partizani ubili i u Neretvu ubacili u siječnju mjesecu 1942. godine. Dvojica dječaka, Luka i Kazimir (sada pokojni), koje su Partizani bacili u Neretvu, ali su se uspjeli spasiti bili su pokretači akcije za obnovu crkve. U Ulogu smo se susreli sa Budimirom Konjevodom sinom pok. Kazimira koji je ovdje ranije dolazio sa svojim pok. ocem, a sada je sa njim došao njegov sin Ivor. - U Ulog dolazim već tradicionalno svake godine. Ugodno me iznenadio ovako veliki broj ljudi danas ovdje. Kako je nas dosta Konjevoda u Zagrebu, dogodine planiramo doći sa desetak auta. Ljubav mojih predaka i roditelja spram rodne zemlje prenijeta je i na mene i moje sinove i uvijek mi je ovdje drago doći. - Žao mi je što ne mogu otići do Obada, rodnog mjesta mojih predaka, jer je staza zarasla. A kod Neretve imamo postavljen i križ gdje su bacani roditelji i braća od mojih. Tu imamo i groblje. - Osim Konjevoda ovdje su živjeli još i Šutali i Vuletići. Danas je ovdje samo jedna Vuletuša. - Bilo je dosta i Baketa, oni su strašno stradali te 1942. godine. Potomci su im danas naseljeni u Vukovaru i Bogdanovcima i nikad nisu pokazali neku veliku želju za doći ovdje. Imamo još i jednu Konjevodušu, Stana Konjevod, udanu za Marića koji je 1943. godine stradao u vojsci. Ona danas ima 90 godina i jedina joj je želja posjetiti Ulog. - Od svih nekadašnjih stanovnika Borča jedino su Konjevodi ostali da očuvaju tradiciju. Svi ostali posjete ovaj kraj jednom u 10-15 godina. Mi ovdje dolazimo tradicionalno i dolazit ćemo. Istinski volim ovaj kraj i dolazit ću svake godine. Nastavit ću tamo gdje je moj otac stao. Budimirov sin Ivor Konjevod prvi je put ovdje. Došao je, kaže, da vidi gdje je njegov pok. djed Kazimir odrastao, da vidi ovu crkvu. Kaže da je pročitao i knjigu o Konjevodima i upoznat je sa svim što se ovdje događalo `42. godine. - Dosta toga znam i iz priča mog oca i pok. djeda. - Ovdje je uistinu lijepo, ove godine neću stići sve vidjeti, ali dogodine sigurno. Ovaj kraj neću zaboraviti.
28. 7. 2004

HRVATI SU NESTALI IZ BORČA

Mnogi hrvatski rodovi Donje Hercegovine živjeli su na svojim imanjima u više sela u Donjem Borču, općina Ulog. Sve do 1942. godine kada su Partizani izvršili genocid nad Hrvatima Donjeg Borča. Ubijeno je i nestalo: Baketa i Vuletić 19 iz Cerova; 9 Šutala iz Jablanića; Papaca i Previšića 3 iz Klinja; 2 Šutala iz Kovačića; 1 Šutalo iz Mlinareva; 18 Konjevoda iz Obadi; Raguža i Marića 5 iz Oblja; Bogdanovića i Marića 7 iz Tomišlja; 1 Šutalo iz Uloga. Dosta rodova se 1946. godine vratilo na svoja imanja, ali su ipak pod pritiskom napustili svoju djedovinu i raselili se diljem svijeta.
28. 7. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA

Kamena guvna u Trebinji - Cicrina. Predstavljala su završnu fazu u tehnologiji žita našeg sela. Pod udarom kopita konja u trku zrno žita se odvajalo od klasa na kamenim guvnima. Potom se zrno prikupljalo na hrpu i prebacivalo na vjetru da se konačno pljeva odvoji i dobije čisto zrno za mlinicu. Kamena guvna su bila najznačajniji i obvezan detalj ruralne arhitekture svakog sela. Služila su i za igrati kolo u svečanim prigodama, okupljanje mladih i razgovor starijih u selu.
28. 7. 2004

ULOGA SV. ANE U ULOGU

U svojoj misnoj propovjedi don Ivica Boras istaknuo je ulogu sv. Ane u životima nas kršćana. Kako je rekao kapelica je ova podignuta u čast sv. Ane, koja je tu čast zaslužila svojim životom i svojim zagovorom za nas. Kip sv. Ane prikazuje naboranu staricu sa sv. pismom u ruci kao da želi reći samo onaj koji po sv. pismu živi imat će bogatstvo duše, bit će vjernik, kršćanin, dijete Božje. Po ovom su živjeli i naši preci, svi oni koji su ovdje živjeli utkali su te niti u život svoje djece s nadom da će im pokoljenja živjeti dovijeka. I kako reče Sirah: «U miru počivaše tijela njihova», jer vide ovdje nas, vide da nismo izgubili bogatstvo duše i da smo danas na ovom hodočašću da osvježimo dobrote koje su nam oni ostavili i koje nikada neće propasti.
27. 7. 2004

BLAGO FRANJEVAČKOG MUZEJA U LIVNU

Posjetili smo Franjevački samostan Livno na poziv gvardijana Fra Anđelka Baruna tek da pogledamo neke probleme na lukovima prelijepe župne crkve koji su davno uočeni a sada su u tijeku restauratorski radovi. Otišli smo, međutim, pod dojmovima koji se teško mogu opisati vidjevši sve ono što nam je susretljivi dr. sc. Fra Bono Vrdoljak, kustos muzeja, pokazao. Mogli bi reći: kulturna duša Europe u ovom je muzeju, tu je njena pismenost i mudrost. Tu su temelji duhovnosti i kulture Hrvata nikli na blagu koje su, iza sebe, ostavili drugi narodi, živeći ovdje tisućama godina. Dr. Bono će vam pokazati pokrov tkan na ovim prostorima, a pronađen u jednom grobu, još iz doba Mojsija... Rječju, morali bi doći i vidjeti te kulturne i duhovne temelje Europe.
26. 7. 2004

SVETA ANA U ULOGU

U Ulog u Republici Srpskoj došao je veliki broj bivših "planištara" i "pobravičara" iz Donje Hercegovine na proslavu sv. Ane, kao što su godinama dolazili k crkvi sv. Ane, na uloškoj strani, dok su izgonili ovce na svoje planine. Danas je sveto misno slavlje predvodio župnik Čapljine don Ivica Boras uz koncelebraciju don Blaža Ivande, župnika župe Čeljevo. Poslje mise je bila procesija sa kipom sv. Ane oko crkve, a nakon završetka misnog slavlja kiša je odgodila tradicionalnu užinu. Ipak se užinovalo, ali ovoga puta bez planinskog sira iz mjeha. Iz župe Čeljeva je došao autobus vjernika na misu. O proslavi sv. Ane u Ulogu ćemo opširnije izvjestiti idućih dana. Danas se sv. Ana slavila pod Trnčinom u Popovu, u Gracu i na Oberu.
26. 7. 2004

NAJAVA ZBIVANJA

Blagoslov obnovljene kapelice Gospe od anđela u Kiseljaku obaviti će se 30. srpnja 2004. u 17 sati. Blagoslov kapelice i misno slavlje predvodit će mons. Vinko Puljić, kardinal. Obavijest su poslale Školske sestre franjevke. U potpisu S. Jelenka Puljić, provincijalna predstojnica.
PrvaPrethodna 91  92  93  94  95  96  97  98  99  100  101  102  103  104  105  106 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)