PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
21. 9. 2004

VELIKI KULTURNI DOGAĐAJ U STOCU - VIDOŠTAČKA KRALJICA "TI VLADAŠ"

Djevojačka skupina "Vidoštačka kraljica" crkve Sv. Ilije Proroka u Stocu izdala je svoj prvi CD "Ti vladaš". To je veliki kulturni događaj za Stolac ali i znak dolaska nekog novog, boljeg vremena. Zaklada im od srca čestita a svima preporuča njihov vrijedni CD. Kupovinom CD-a, osi što se duhovno obogaćujemo izvornom pjesmom, pomažemo i potičemo stolačke djevojke na nove napore.
20. 9. 2004

ULICA PREMA LIŠĆIMA

Veliki put ili put soli, na slici je Ulica sa Prisjeke prema nekropoli stećaka na Lišćima, koja se nalazi u centru ove slike. ovaj put je vodio iz Bosne prema Stonu, preko Hutova, Lišća, Žukovica. A ovo će biti i pješačka staza u budućem speološkom parku o čemu smo već pisali. U ovoj zaravni na kraju Ulice križaju se putevi od Graca prema Popovu, te Gornjeg Zelenikovca prema Prapatnici.
18. 9. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - UNIVERZALNA PORUKA STEĆKA

Križ je univerzalna poruka stećaka. Gotovo su neprebrojivi njegovi pojavni oblici na kamenu a zjednička im je velika ljubav i umješnost majstora klesara. Simbolizira čvrstu vjeru temeljenu na kamenu, poput svetog Petra, ali i vječiti povijesni križ koji su naši preci nosili. Pogrešan je pristup potpuno individualnog tumačenja znakova na stećcima; svi skupa zapravo čine jednu jedinstvenu, pomalo misterioznu poruku naših pradjedova. Poruku uklesanu u živcu, poput najrazvijenijih civilizacija starog doba. Stećci su, zapravo, samo listovi te drevne kamene knjige. Knjige koju volimo toliko koliko samo mogu voliti naraštaji ono što im preci, s bezgraničnom ljubavi, ostaviše. Na tome temeljimo pokret za spas i očuvanje naše univerzalne kamene knjige. Knjige na kojoj su zapisane neprolazne vrijednosti. Pročitajte poruku sa ovog stećka. On se nalazi na Lišćama, na istraživačkoj stazi Hutovski grad - Lišća - Šaraića peć.
17. 9. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - KROKODIL ZASPAO NA CRNIM KUCIMA

Krokodil zaspao na Crnim kucima. Igra prirode. Detalj sa speleološke staze Lišća - Crni kuci - Vrutak. Koristite opciju više.
17. 9. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - MISTERIJ KAMENA

Selo Kotezi u Popovu Polju. Prirodni reljef u kamenu.
17. 9. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - MISTERIJ KAMENA

Selo Kotezi, Popovo Polje. U srcu našeg budućeg speleološkog parka prirode.
17. 9. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - MISTERIJ KAMENA

Iskoristite opciju više pa sliku pogledajte s manjeg rastojanja. Što vidite? Mogli bi reći: vječnu zagonetku kamena. Detalj s istraživačke staze Lišća - Crni Kuci - Vrutak.
17. 9. 2004

NASMIJMO SE UZ BIJELKU KUDRIĆA

Svako vrijeme ima svoj humor. Ova zgoda se dogodila u Kraljevini i tipična je za humor sela u to doba. Bijelko odlazi u selo na razgovor. Sjeda pored ognjišta da se malo ugrije ali i da je bliže glamlji da zapali lulu koja mu se često, iz nekog razloga, gasila. Svi, pak, gledaju postaviti mu kakvo pitanje, naizgled ozbiljno, očekujući duhovit odgovor. Ipak, muškarci su u prednosti. Žene, pa čak i majka, čekaju svoj red. Zna se, uvijek poslije muškaraca. Kako. Dobro. Elem, što no ima besjeda, razgovor se svede na nekoliko riječi i dugu šutnju. Došlo red i na žene. Bijelko odbija gusti dim iz lule koja je najedanput planula ko klačina. Gleda nekako odsutno u lug skupljen pored ognjišta. Najstarija žena u kući pita: -Vjere ti Bijelko ima li u tebe mlijeka? Znam imaš dosta male djece… - Crkve mi nema ni kapi. – Pa kako živiš bolan, kud će ti tolika djeca? – Žene nešto štrcaju u krave. Mirno odgovori Bijelko i nastavi promatrati lug pored ognjišta.
16. 9. 2004

DUHOM PROTIV TIRANIJE - BIJELKO KUDRIĆ U ZATVORU

Zaludu Bijelkina prispodoba o karpuzi i praznom džepu, poreznik je neumoljiv. Plati i Bog. Vidi Bijelko koliko je sati. Nemoj globiti kuću on će u zatvor. Dobro. Dođi u aps tada i tada. Bijelko poslušno dođe u zatvor u Stolac i mirno odleža kaznu. Nije kenčijo s vlasti, duboko u sebi je osjećao da to nije ona stara vlast. Ovo je nešto drugo. Ubijaju i djecu a kamo li njega starca. Kada dođe vrijeme pustiše ga kući. Opet gunjac preko vrata pa 25 kilometara pješke kući. Gladan i žedan. Ali samo da dođe kući. Dušmani izašli pred kuće pa ga ko bajagi sažalno pitaju, a zapravo samo čekaju da što kaže pa da ga vrate: - Đe te zatvoriše bolan? – Zavratima, bome. Mirno i kao s ponosom odgovori Bijelko. A, zapravo, bol i umor su ga razdirali. Pomisao da će neko od djece naći put do očeva doma nikada ga nije napuštala.
16. 9. 2004

PROBLEMI SA SLANJEM SLIKOVNIH PRILOGA NA NAŠU STRANICU!

Već neko vrijeme imamo problema sa slanjem slikovnih priloga na našu stranicu. U tijeku je otklanjanje problema. Molimo vas za strpljivost.
16. 9. 2004

ZAPOČELO FOTODOKUMENTIRANJE NOVE ISTRAŽIVAČKE STAZE NAŠEG BUDUĆEG SPELEOLOŠKOG PARKA PRIRODE

Započelo je foto dokumentiranje nove pješačko istraživačke staze našeg budućeg speleološkog parka prirode. Staza počinje na lokalitetu Hutovskog grada, građevini čiji je jedan od posljednjih stanovnika bio po zlu poznati Hadžibeg. Vodi do Prisjeke sa ostatcima prapovijesnog naselja. Sljedeća točka su Lišća s nekropolom stećaka. Zatim Zborne gomile. Staza dalje vodi do Šaraića peći, rijetkog speleološkog objekta s prirodnim kamenim mostom (vidjeti naš IS). Staza završava u naselju Hotanj (također vidjeti naš IS). U mjestu Lišća ova staza ima priključnu stazu koja vodi na lokalitet s morfološkim fenomenima Crni kuci (kamenice i Lisina pećina), zatim na Drenovac s očuvanim pastirskim naseljem gdje bi se uredilo odmorište. U nastavku put vodi na Gojinu ćupriju te završava na jezeru Vrutak u Popovu Polju. Iz mjesta Lišća također bi vodila pješačka staza za Gornji Zelenikovac i izletište Rušticu.
15. 9. 2004

PREDNJA STRANA NAŠE "KAMENE KNJIGE"

Pokazujemo bogato ukrašenu prednju stranu naše "kamene knjige". Razgledajte je opcijom više.
15. 9. 2004

GODIŠNJICA MOSTARSKE KATEDRALE

U utorak u 18 sati u katedrali posvećenoj BD – Mariji Majci Crkve u Mostaru je održano euharistijsko slavlje u povodu godišnjice mostarske katedrale, koju je blagoslovio, prije 24 godine, kardinal Šeper. Sveto euharistijsko slavlje je predvodio biskup hercegovačkih biskupija, mons. dr. Ratko Perić uz koncelebraciju 30-tak svećenika. Euharistijskom slavlju je nazočilo veliko mnoštvo puka. Ovo slavlje je bilo ujedno i spomen slavlje godišnjice biskupova posvećenja.
14. 9. 2004

JEDNA GEOLOŠKA OD BIJELKE

Da je Bijelo (Luka Perić) bio posebno nadarena duha pokazuje i ova zgoda. U mnogo čemu se razlikovao od drugih zato se iz svakog susreta sa njim mogla očekivati zgoda za priču. Tko god bi ga susretao pitao bi ga što šta očekujući duhovit odgovor. I pored svega, Bijelko je bio vedra duha i spreman za šalu. Toga sunčanog proljetnog jutra Bijelko se vraćao iz njive s gunjcem prebačenim preko ramena. Njegovo imanje je poveliko ali većinom na strmini pa voda nosi zemlju. Susjed ga pita: - Oklen ideš bolan Luka? Bijelko odgovara kao da je to najnormalnije: - S Gabele. Susjed zna da on ide iz njive ali ga kao u čudu pita: -A, a što ćeš bolan u Gabeli? Bijelko ne trenu već reče: -Postavljo sam poljara. Za susjeda je to previše pa sada zaista u čudu pita: - Što će ti doli poljar? - Doli mi je i zemlja, voda je odnjela. Reče Bijelko i mirno pođe kući.
14. 9. 2004

RAVNA LIŠĆA

Idući starim karavanskim putem od Hutovskog grada prema Stonu, iza Prisjeke i Zakolenika izlazi se na ravna Lišća, gdje ima više prapovijesnih gomila, a među njima ističe se Zborna, gdje su se glavari Čarića sastajali, zborovali i odluke donosili. Na samom centru Lišća nalazi se nekropola stećaka, koja spada u najukrašenije uopće. Spomenuti put uklapa se u buduće staze za obilazak speološkog parka i sa Lišća se odvaja za Zablatak, Zelenikovce, Drijen, Hotanj i Prapatnicu. Na ljutom hercegovačkom kamenu preci su nam učili pisati i crtati. Slika je jednog od najukrašenijih stećaka.
14. 9. 2004

OD KAMENE KNJIGE DO NAJVIŠIH RAZINA ZNANOSTI

Pismo na stećcima nas je ponukalo zamisliti vezu naših kamenih knjiga i znanstvenika svjetskog glasa rođenih na ovim prostorima. Poput romana Žila Verna, naše kamene knjige stvaralački su nadahnule mnoge naše zemljake, znane i neznane, rasute širom svijeta. Neki od njih su, poput velikog Ruđera, svijetu podarili toliko da je ljudski razvoj bez njih nemoguće zamisliti. Ali kako nam se, stalnim i osmišljenim procesom krivotvorenja povijesti u BiH, kamene knjige žele uzeti te prikazati bogumilskim, patarenskim, tako se i veliki Ruđer u dijelu svjetske literature prikazuje kao "veliki sin srpskog naroda". Mi želimo jednako gledati na duhovnu i kulturnu baštinu svih, smatrati je ravnopravnim blagom našeg kamenjara, ali isto tako dići glas protiv smišljenog krivotvorenja povijesti. Jednostavno rečeno, teško nam je zamisliti život bez naših kamenih knjiga i velikana koje su one, na neki skriveni način, nadahnule i poslale u svijet. One su dio nas, još od onih najranijih dana kada smo samo "piljili" u natpis na njima, još ne sluteći da je to poruka naših predaka. Poruka kojoj ćemo se kasnije stalno vraćati. Na slici: vodenica ispred rodne kuće oca velikog Ruđera u Orahovu dolu. I mali Ruđer je s tog kamena često pio vodu.
13. 9. 2004

MI SMO NAROD ČIJA PISMENOST POČIVA NA KAMENU

Ponukani prethodnim prilogom naše pismenosti sa stećaka, ponovo donosimo prilog o Badnju, s crtežom čovjeka starom 10 do 15 tisuća godina. Teško je naći neku razumnu vezu među ovim kamenim knjigama, ali imamo pravo tvrditi kako naša pismenost počiva na kamenu živcu i da se od toga korijena ona proteže do računalne pismenosti i našeg suvremenog prisustva na Internetu danas. Pokazali smo i rodnu kuću oca slavnoga Ruđera, čovjeka koji je podučio svijet u mnogo čemu. Malo se danas govori kako je prvi točno locirao točke na zemlji, rješavao integrale, udario temelje građevnoj statici, dao doprinos prirodnoj filozofiji ... Ali, ma koliko se kulturno i duhovno udaljili od naše kamene knjige, povratak je uvijek potreban i nama i njoj. Zaklada i ovom prigodom apelira da ne zaboravimo niti jedan komadić naše kamene knjige, niti jedan njen list, ma koliko bili razbacani našim prostorima danas, nažalost, zaraslim u korov i makiju.
13. 9. 2004

PISMO NA KAMENU IZ SREDNJEG VIJEKA - JEDAN OD KULTURNIH TEMELJA EUROPE

Danas pokazujemo jedan od stećaka iz nekropole Hodovo (nekropola Hodovo pripada Rotimsko - Hodovskoj istraživačkoj stazi našeg Parka) s grbom i pismom iz Srednjeg vijeka. Vjerujemo kako ćemo potaknuti znanstvena istraživanja tajni koje ovakvi spomenici kulture kriju. Ali, može se zasigurno tvrditi kako su jedan od temelja kulturnoj Europi danas. Bez obzira što su nepravedno zaboravljeni i prepušteni zubu vremena. Poput djeteta koje još nije svjesno svoje prve zadaće u zadaćnici, tako vrijeme s njih briše pismo naših pradjedova. To je pismo pisano na kamenu živcu kada mnogi dijelovi Europe još za pismo nisu ni znali. Na kamenim knjigama, poput ove, mnogi od nas otkrili su ljepotu i tajanstvenost pisma i diljem svijeta dali veliki doprinos boljitku. Zaklada duboko vjeruje kako je blizu vrijeme kada ćemo se opet vratiti našoj kamenoj knjizi, otkriti njene ljepote i tajne i pokazati je svijetu. Svi naši napori posvećeni su tom i takvim ciljevima. Nedaleko od ove nekropole je i lokalitet Badanj s crtežom na kamenu starim 10 do 15 tisuća godina! Opcijom više razgledajte našu drevnu kamenu knjigu. Desno je grb pokojnika a lijevo pismo na kamenu.
13. 9. 2004

NOVI TJEDNI REKORD U BROJU OTVARANJA NAŠE STRANICE

Protekli tjedan, 37-i po redu, bio je rekordan u broju otvaranja naše stranice. Stranica je, tijekom tjedna, otvorena 387 puta. Do sadašnji rekord je iznosio 374 otvaranja.
11. 9. 2004

DUHOM PROTIV NEPRAVDE - JA MOJ BRATE!

Rubriku Duhom protiv nasilja nastavljamo jednom zgodom čijim akterima smo zamijenili imena. Antišin brat je umro, ali su njegova tri sina dočekali kraj rata, dvojica u partizanima a za jednoga se, tih ranih poslijeratnih godina, još ništa nije znalo. Govorkalo se da je ostao negdje na Križnom putu. Naročito je aktivan srednji bratov sin, partizan. Prije rata je polazio neke škole ali ih nije mogao svršiti. Kada je došao rat otišao je u partizane i bio vrlo aktivan. Svršio je i neke ratne škole; jedan tjedan je bio na nekom tečaju u Beogradu. Sada obilazi sela i drži vatrene govore. Danas dolazi u svoje selo i cijelu se noć pripremao. Seljani su ga uvijek gledali ispod oka za razliku njegova kršnog brata za kojega se, toga časa, ništa nije znalo. Na skup došlo cijelo selo, netko prisjeo na još vlažnu zemlju, mnogi stoje. I žene su došle, nekako stidljive, zavijene u jašmake. Mladi govornik je naredio da se stricu Antiši donese štokrla iz škole i da sjede u sred prvog reda. Tako i bi. Antiša je pun duha i seljani zapravo motre što će on učiniti. Mladi govornik počinje, brzo pada u vatru, govori učevno koliko je bilo moguće za jednog tjedna naučiti. Seljani šute, samo se stric Antiša povremeno okreće, značajno gleda po seljanima i veli: - Ja moj brate. To još više raspaljuje mladog govornika. Pita: - Drugovi ima li tko što pitati. Isprva svi šute pa će jedna žena: - A đe ti je Bog, slava mu i milost? Mladi govornik se iskreno od srca nasmije zatucanim seljanima pa će: - E nema ga drugovi. Nema više. Drugovi tako kažu. Naučnici dokazali da ga nema. Ne morate se više plašiti tih gluposti! Tajac u masi. Kuma Marinka gotovo prestravljeno pita: - Što reče jadna ti sam? Instinktivno pogleda milicionera koji je čuvao red. Prije rata je tog istog pametnjakovića tužila policiji jer joj je pokro jaja ispod kočke. – Kako nema, kuku meni? – Nema, dokazali drugovi! Antiša se okreće, gleda po seljanima pa će po tko zna koji put: - Ja, moj brate. Manda stidljivo pita: - A di nam je onda kiša, kuku nama. Hoćemo li pocrkati i mi i živina? Govornik se grohotom nasmije zatucanim seljanima: - Drugovi vako. Mi ćemo u selo dovesti telefun. Kada vam kiša zatreba vi telefunirate nama drugovima u Mostar. Mi vam šaljemo kišu. Tako će biti! U masi žamor. – Mir i slušaj narodnu vlast! Zagrmi drug milicioner. Samo će Antiša: - Ja moj brate! Seljaci nekako postiđeni, kriju pogled, a seljanke se jače umataju u jašmak. Govor svrši. Mladi govornik još u vatri. Ponosan je na strica Antišu i njegovo «Ja moj brate». Pita ga pred svima: - E striče reci der ti meni što ti znači ono «Ja moj brate»? – E moj bratiću, polako će Antiša, za vrijeme onih ne narodnih režima, političarima se govorilo da prostiš «Ne seri». Danas, lje, je narodna vlast, njoj se ne smije tako govoriti. Njoj se kaže na priliku: «Ja moj brate»! Osudiše ga na šest mjeseci a odleža samo tri u ćelovini u Mostaru.
PrvaPrethodna 87  88  89  90  91  92  93  94  95  96  97  98  99  100  101  102 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)