PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
21. 11. 2004

POVRATAK KAMENU - DARKO BAGO

Dobili smo ovu zanimljivu pjesmu i odlučili se objaviti je (opcija više). Autor ju je napisao dok je bio student u Zagrebu. Vjerujemo u njenu viziju, viziju povratka našim korjenima. Autoru iskreno zahvaljujemo a objavili bi i druge radove na temu poslanja Zaklade. Ako je rad već negdje objavljen, rado bi naveli i izvor.
21. 11. 2004

WASSERBAUTEN IN BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA IZ 1896.

Prof. dr. sc. Kanajet sa Sveučilišta u Zagrebu darovao nas je knjigom tiskanom 1896. u Beču naslova "WASSERBAUTEN IN BOSNIEN UND DER HERCEGOVINA" autora Philipp Ballifa. U knjizi je mnogo rijetkih fotografija Hercegovine koje ćemo objaviti. Ovo je drugi dar profesora; darovao nas je kartom donjeg toka rijeke Neretve iz pretprošlog stoljeća, koju ćemo također objaviti. Obratite pozornost na oblik pisanja riječi Hercegovina. Danas se kaže jednostavno "Bosna" pa čak i u emisijama TV Zagreba. Profesoru Kanajetu se najiskrenije zahvaljujemo.
19. 11. 2004

POSJETILI SMO VILINO GUVNO - IZVORIŠTE NAŠIH LEGENDI

Najstariji stanovnici sela pamte samo sliku guvna s uvaljanom travom, tu su bez sumnje noćas vile kolo igrale. Trava je uvaljana gotovo u pravilan krug, kako se kolo i igra. Nije se tu stalo. Rodile su se prekrasne legende o vilama, poput pahuljastog svijeta koga je naš čovjek umetnuo između svoga ranjivog tijela i krutog kamena. Ublažio je krutost vlastite "kamene postelje" legendama, baš kao što će poslije svoj vječni počinak urediti kao uzletište svoje duše vječnom Bogu. Ili, možda reći, svoj gorki život zasladio je medom legendi i tako ga učinio ljepšim. Duboka je i dramatična, ali prije svega bogata i izazovna, životna filozofija kamenjara. Da je ne povrijedimo, jutros ćemo izostaviti raspravu što u prirodi može izazvati ovakve fenomene. Neka jutros ostanu legende, neka ostanu vile pratilje ljudi na teškom životnom putu, pa makar mu katkada i štetu nanijele! Nikada čovjek ovih prostora nije zdravu religioznost zamijenio legendama o vilama. Njemu su legende bile i ostale poput cigarete duhana, tek toliko da se tijelo osladi i ode malo u ljepši svijet, potom se čvrsto s obadvije noge vraćao u stvarnost. Na slici: vilino guvno u selu Vranjače, Tomislavgrad.
18. 11. 2004

DANAS JE ZAPOČEO ZNAČAJAN PROJEKT NA NAŠEM IS-u - PRIKAZ POVIJESNOG I GEOMORFOLOŠKOG FENOMENA TREBINJE

Na našem IS-u je započeo značajan projet: prikaz povijesnog i geomorfološkog fenomena Trebinje. Za taj posao smo prikupili mnogo vrijednog materijala. Iako su svi naši dosadašnji pozivi na suradnju ostali gluhi, ipak i sada pozivamo na pomoć oko prikaza Trebinje. Marker, tipa H, je postavljen blizu toponima Trebimlja na listu karte 4B. TREBINJA
18. 11. 2004

ČUDO MOGA KAMENJARA - ŽIVA VODA IZ RASPUKLE STIJENE

Kao da je riječ o scenama iz biblijskih tekstova: raspukla stijena i obilje zdrave, bistre vode koja izbija u polje. Vode ima dovoljno za obitelji koje tu žive. Istraživanja bi, vjerojatno, pokazala da je ima i mnogo više, za industrijsku proizvodnju. Jedno je sigurno, ona će biti temeljem razvoja ovog kraja i motiv povratku mnogih željnih zdravog života i izazova novog gospodarstva zasnovanog na principu: uberi plod prirode i reci joj hvala. Na slici: biblijski zdenac u selu Vranjače. Na zdencu stoje naši domaćini: Josip Trogrlić i Tomo Raič s ćerkicom.
16. 11. 2004

JOŠ JEDNA OD NAJLJEPŠIH LEGENDI HRVATA U BiH - BILOBRKOVA PEĆINA

U Bilobrkovoj pećini, kazuje legenda, sakrivena je crkva pred Turcima. Povremeno ona se javlja svojim zvonima. Mnogi su čuli te zvukove, koji, u stvarnosti, mogu potjecati od strujanja zraka kroz prsline i pukotine stijene, pred vodnim valom koji putuje podzemnim drenom. U njoj se zaista govorila Sv. Misa u potaji. U desnom pećinskom zidu uklesana je niša s kipom Gospe koji je nestao. Stvarnost i legenda su se susrele u Bilobrkovoj pećini. U velikom strahu za svoje svetinje, davnih vremena čovjek je stvorio legende i u njih sakrio svoje blago. Po tom smo jedinstven narod u svijetu. Mi skupljamo i dokumentiramo takve i slične legende za knjigu "Blago moga kamenjara". Izlazak ove knjige je odgođen, jer smo na svim natječajima za pomoć glatko odbijeni. Na slici: niša uklesana u pećini s kipom Gospe ispod koje se govorila Sv. Misa.
16. 11. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - ČOVJEKOVO KAMENO NEBO NA ZEMLJI ili OBLIKOM DO ZVIJEZDA

Pokazujemo još jedan fascinantni detalj "čovjekova kamenog neba na zemlji". To su, mogli bi tako reći, uzletišta duša naših pradjedova ali i listovi kamene knjige gdje su nam napisali svoje vječne poruke. Uzletišta duša i kamena knjiga. Blago koje moramo sačuvati. Od propadanja ali i od podle preinake povijesti. Pokrenite opciju više poradi uživanja u prizoru. Nekropola stećaka Ričina kod Posušja. Autor slike: Tomo Raič.
16. 11. 2004

LUCIJA MARKOVIĆ - ŠAKIĆ: OSUDA ZLOČINA I ONOGA KOJI JE ŠUTIO

Pročitajte još jednu pjesmu pjesnikinje Lucije Marković - Šakić iz najnovije zbirke "Netko je ubio proljeća", zapravo pjesnikinju kletvu zločinu i Europskoj poslovičnoj šutnji (opcija više).
15. 11. 2004

BIJELKO KUDRIĆ RJEŠAVA SVAKODNEVNE ŽIVOTNE PROBLEME

Nije Bijelko kenčijo samo s vlasti, duhom se služio u svakoj prilici, redovito da preživi ili da razveseli ljude oko sebe. Međutim, svaka njegova zgoda nosila je prikrivenu ili potpuno jasnu poruku koja nije vrijedila samo za tu priliku ili samo za to vrijeme. Život ga nije slomio, ostao je vedra duha s zamjetnim optimizmom. U to vrijeme, kao i danas, trebalo je uvijek negdje putovati, samo nije bilo ni prevoza ni novca da se plati. Mlađi su pješačili a Bijelku su već pritisle godine. Ipak, trebalo je ići. Katkada je breme života bilo toliko teško da je išao malo se rasteretiti. Govorilo se i to da je često išao kod lučkih radnika, raspitivati se da se nije otkud pojavio čovjek nalik na svoju izgubljenu djecu. Duboko u duši je znao da se neće pojaviti, oni što sada sjede na vlasti teško su ikom praštali i teško se od njih bježalo. Ako i jeste, još teže bi se netko odlučio vratiti se u njihove ruke. Bilo kako bilo, Bijelko je putovao. Svi su tada koristili kamione što su vozili boksit. Sjeli bi u kabinu do šofera, pomno motrili što taj čovjek unutra radi, divili mu se i na kraju platili, nekada u naturi nekada u novcu. Kako se imalo. Nekada bi šofer stao u Crnugovcu, kod Zejne, da se kava popije. Valjalo je čovjeku piće platiti. Samo Bijelko nije imao ništa. Izišao bi na Maslinama i reko "Fala, nek ti Bog plati" pa za svojim poslom. Nekako potrefilo da se uvijek s istim šoferom vozio pa to njemu dojadilo. Eto ti Bijelke opet. -Mogu li s tobom do na Masline? -Moreš, sjedaj. Bijelko sjeda i šuti. Platio bi on tom dobrom čoeku da more, ali se od mrtva čoeka korist ne vidi, što no se kaže. Došli na Masline, Bijelko se pripremio za izlazak ali, nuder đavla, šofer ne staje. Ne samo da ne staje, nego ćera jače mašinu prema Domanovićima i Mostaru. Vidi Bijelko koliko je sati pa šuti. Šuti on šuti šofer. Kada je došo na Bunu staje, hajde Bijelko izlazi. Bijelko izlazi pa će: -E vala ti čoek Božiji, imam ođe sestru nisam je pet godina vidio. Taman ću, crkve mi, sada. Ajde zbogom. Reče Bijelko ponosno, a zapravo već ga je led hvatao kako se vratiti doma.
12. 11. 2004

BAJRAM ŠERIF MUBARAK OLSUM

Našim dragim posjetiteljima islamske vjeroispovjesti od srca čestitamo: BAJRAM ŠERIF MUBARAK OLSUM. "74. Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga, doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. - A Allah motri na ono što radite." Kur´an
12. 11. 2004

CRTICA IZ ŽIVOTA NAŠEG SELA - DUHOM KROZ ŽIVOT

Pokrenite opciju više i pročitajte priču iz života našeg sela. Priču je napisao Tomo Raič, inače tajnik Parka prirode Blidinje. Već danas se vrijeme ove priče čini dalekim i zaboravljenim. A to selo je živjelo mirnim životom s temeljnom filozofijom "požuri polako" ili "tko žurio glavu izgubio". Na sve vanjske izazove selo je odgovaralo duhom, drugih mogućnosti nije ni bilo. Kako je tom selu, kroz dugu povijest, političko okruženje uvijek bilo nesklono, narodna riznica duha se odavno napunila i prepunila. Mi vrlo rado zapisujemo sve takve "iskrice duha" smatrajući ih blagom neprocjenjive vrijednosti. Gospodinu Tomi Raiču se na prilogu od srca zahvaljujemo.
11. 11. 2004

SKICA ZA PORTRET: TOMA BOŠKOVIĆ - KRAKIĆ (UČESNIK HERCEGOVAČKOG USTANKA)

Mirko Bošković, profesor je priredio skicu za portret učesnika Hercegovačkog ustanka Tome Boškovića - Krakića. Riječ je zapravo o izvadcima iz literature koja se ocjenjuje objektivnom, te o pričanju onih koji su to čuli od svojih starijih. Činjenice se iznose da se otmu zaboravu ali i da se prepuste objektivnoj raspravi i istraživanju. Možda da se netko potakne da iznese nepoznati detalj ili da ustvrdi nešto drugo. U jezičnom i pravopisnom smislu autor je preuzeo citate kakve je u literaturi pronašao. Profesoru Mirku Boškoviću se zahvaljujemo na prilogu. Pokrenite opciju više i pročitajte tekst.
11. 11. 2004

MUŠKI STAN ZA TKANJE HARARA UVRŠTEN U VIRTUALNI MUZEJ - KULTURNA BAŠTINA

Muški stan za tkanje harara je, prema nacrtu i opisu autora Marka Marića, danas uvršten u Virtualni muzej - kulturna baština. muški stan za tkanje harara
11. 11. 2004

GROBOVI NAŠIH PRADJEDOVA - TEMELJI NAŠE PISMENOSTI I KULTURE

Grobovi naših pradjedova otvorene su knjige i izvorišta naše pismenosti i kulture. Ugrađeni su u kulturne temelje Europe. Za sebe možemo kazati da smo među rijetkim narodima koji su učili pisati i čitati sa grobova svojih pradjedova. Samo takvi kulturni temelji mogli su osigurati naš uspjeh u svijetu. Pokrenite opciju više i pregledajte jednu stranicu naše vječne kamene knjige. Nekropola stećaka Kruševo kraj Mostara.
11. 11. 2004

NAŠE USMENO BLAGO - MOJ SUSRET S VILAMA

Ispričala mi je to moja svekrva prilično davno. Ja sam 20-to godište, imam oko 84 godina a po prilici taj događaj bi se mogao dogoditi ravno prije 100 godina. Moja svekrva, još poprilično mlada, se vraćala sa Zavelima u selo Vranjače, sve općina Tomislagrad. Bila je u žurbi, sunce je nakretalo zapadu, a u nas mrak rano dođe. Vidi, čudo jedno. Pored izvora sjedi mlada, prelijepa plavuša i češlja dugu kosu. Čudno, jer u to vrijeme nije bilo baš slobodno svuda hodati, pogotovo djevojkama. Uvijek ih je netko pratio. Bilo je još hajdučije i nasilnika. Pita moja svekrva djevojku: - Bona što se kući nisi češljala. Čija li si tako lijepa? Na čas djevojka prekine posao i pogleda moju svekrvu. Od pogleda ona protrne; oči su sjale poput krijesnice. I reče: - Prođi ženo, biće ti bolje! Tek tada shvati, to je vila. Nije raspoložena, ali je vila. Tko zna što se u svijetu vila dogodilo pa je tužna. Svekrva požuri, gotovo potrči kući. Ne daj Bože, da se jače rasrdila. Nije se s vilama šaliti. (Na slici : vrhovi Zavelima)
11. 11. 2004

ISPRIKA

U rubrici Vijesti više smo puta naveli kako selo Vinica pripada općini Posušje a zapravo pripada općini Tomislavgrad zajedno s cijelom regijom Roškog polja. Ispravke su napravljene a našim posjetiteljima se ispričavamo.
8. 11. 2004

ZAKLADA POKREĆE AKCIJU - POKLONIMO RAČUNALO ŠKOLI!

U našim uredima i poduzećima računala tehnološki zastarijevaju svako godinu dvije. Kupuju se nova dok se odlažu "stara" koja još mogu dobro poslužiti. U isto vrijeme mnoge osnovne škole u BiH nemaju niti jedno računalo. Odgoj djece u nuždi prolazi bez upoznavanja s "osnovnom alatkom 21 st.". A bistra djeca bi i te kako rado naučila raditi s njim. I poigrati se, zašto ne. Primjerice Osnovnu školu Hodovo, zapravo odjel Osnovne škole Aladinići, pohađaju hrvatska i bošnjačka djeca. Njih 60-tak. Što se tiče hrvatske djece, to su uglavnom prognanička djeca. Uprava škole muku muči s mnogo stvari koje nedostaju, pa se o računalima i ne govori. Poklonimo školi računalo koje ne koristimo na poslu ili doma a još je uporabljivo (OS Windows 98 i više)! Instalirajmo im i programe koje bi djeca mogla koristiti. Mi bi dogovorili sa školom uređenje jedne učionice za svu djecu. Darujmo i ostale škole u BiH. To bi bio najbolji dar za Božić i najbolja investicija u našu djecu! Svoj poklon prijavimo na naš Forum ili telefonom radi daljnjeg dogovora.
7. 11. 2004

NAŠE LEGENDE - ZAKLETE SU ZAVELIMSKE VILE

Kao rijetko koji narod u svijetu, naš narod pamti prelijepe legende o vilama koje odišu toplinom i blizinom vila s ljudima. Legende su redovito drame između ljudi i vila, ali gotovo uvijek, pa i onda kada su vile zle prema ljudima, priče imaju neku toplinu i sklonost ljudi prema svojim vilama. Legende o Zavelimskim vilama nisu iznimka. Naprotiv, stječe se utisak kako su vile neki dan napustile ove krajeve. A bilo ih je mnogo koliko i vrela hladne i čiste vode - 99. Bile su lijepe, prelijepe, samo su, sirote krile magareće noge. One su ih odavale. Prema ljudima su bile uglavnom korektne. Istina, zgodnije muškarce su odvodile u pećine i tamo ih držale i do 7 godina. Žene su se na to ljutile, ali bolje šutjeti nego vile ljutiti. Ipak, to ljudima dodijalo. To i još neke druge nepodopštine. Primjerice, krađa konja i njihovo noćno jahanje sve do iznemoglosti. Konji su znali od napora i uginuti. Pozvali ljudi jednog svećenika iz Sarajeva da ih zakune. On to i učini, zakune Zavelimske vile na rok od 100 godina. Samo jednu sirotu vilu, inače sakatu, koja ga je molila da nju ne zakune, on poštedi. Od tada ih ljudi nisu vidjeli. Samo, 100 godina uskoro izlazi, a vile su zaprijetile: -Kuku vama kada se mi vratimo! Na slici: zavjetna kapelica na Zavelimu, pogled iz Roškog polja.
7. 11. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - DJEVOJAČKI SANDUK, BALUN

Čim se momak zagleda u djevojku, domaćin nekako u potaji posjeti majstora i naruči balun, sanduk za djevojačko ruho. Kada se, pak, popije rakija djevojki, oglasi se slaganje sanduka. Balun se ukrasi, dolaze susjedi i rod, donose poklone. Gotovo obvezno je to kaluf safuna, te roba za svakodnevnu uporabu. Djevojke i mlađe žene pjevaju. Mlada je u sobi s kolegicama, stid je pokazati se pred starijima. Mama plače kraj peći i s vremena na vrijeme džara žar. Žene je kore: -Što plačeš, ludo. Nek je po Božijoj volji. Ih bona, naki momak. Majka je stvarno tužna, u tuđu kuću odlazi njeno dijete. A i da nije, valja pred tuđim svijetom tugu pokazati. Mogo bi netko pomisliti da jedva čeka da je se riješi. One iskrene suze, duboko iz srca, teći će noću, kada ostane sama. Kakva li sudbina čeka njeno dijete? Balun ostaje trajno vlasništvo djevojke, mlade, majke i bake. Unučad, puno godina poslije, mogu rijetko zaviriti u bakin balun. Redovito će na vrhu naći jabuku, jali suhu smokvu. Pokrenite opciju više i razgledajte naše zaboravljeno blago, cijelu našu povijest u malom sanduku. (Balun smo pronašli u selu Vinica, općina Tomislavgrad, zaseok Bilobrci).
5. 11. 2004

SINE, KOLIKO JE SADA SATI U VAS U STRALIJI?

Sine, evo mene doma. Bila sam na groblju tati. Dobro sam, hvala Bogu, imala sam malo tlaka i boljela me glava. Očiju ti sine, koliko je sada sati u vas u Straliji?
PrvaPrethodna 81  82  83  84  85  86  87  88  89  90  91  92  93  94  95  96 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)