PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
7. 1. 2005

BLAGO IZ UTROBE HERCEGOVINE

Čubrina pećina u Posušju. Uskoro na našem IS-u i Virtualnom muzeju. Autori fotografija: Tomo Raič i Darko Bago. Pokrenite opciju više i pregledajte još dvije prekrasne slike pećine.
6. 1. 2005

HRISTOS SE RODI

Dragim posjetiteljima naše stranice, koji ovu noć slave Badnjak i čekaju rođenje Hristovo (7. 1. 2005.), želimo mnogo osobne sreće i svako dobro njima i njihovim obiteljima. Neka im rođenje Hristovo osnaži vjeru u bolji svijet!
5. 1. 2005

U POVODU NAŠIH ISTRAŽIVANJA KANJONA RADIMLJE - MODRA RIJEKA

"Nikto ne zna gdje je ona/ malo znamo al je znano// iza gore iza dola / iza sedam iza osam / i još huđe i još luđe/ preko mornih preko gorkih/" Pokrenite opciju više i pročitajte cijelu pjesmu velikog hercegovačkog pjesnika Maka Dizdara "Modra rijeka". Svatko tko se našao u kanjonu rijeke Radimlje kao da je čuo tajanstveni šum nepostojeće Modre rijeke.
2. 1. 2005

VELIKE MISLI VELIKIH LJUDI - BIJELKO KUDRIĆ I KUKAVICA

Potrefi se tako da Bijelko nosi potešku balu sijena o Ilindanu uz Gradinu, povrh Crnugovca. Ispred i iza njega ima još nosača ali jedva da se vide, bale sijena su ih potpuno pokrile. Kolona se drži puta više po iskustvu već što zaista nešto vide ispred sebe. Upeko zvjezdan kako to samo o Ilindanu zna biti. To je vrijeme kada selo grozničavo radi i kada svaka minuta zna biti važna. Vegetacijski period se bliži kraju, bar na donjim krajevima; uskoro će se i bilje i životinje pritajiti ne bi li preživjeli žegu i sušu. Valja prije toga sve s njive pokupiti što se dade pa okrepu potražiti u kakvu hladu. Samo dočekaj to vrijeme. Ni jedan put na selu u to vrijeme nije kratak, pogotovo kada te pokrije bala, ideš uzbrdo, dižeš nogu u zrak ko da ćeš dragom Bogu na sud a ne na Brštanik, znoj te zaljeva, svrab goni a muha zujara progurala se do mokra vrata pa gnjavi. Zna napast da joj ne možeš ništa. I sve tako do počivala kada onaj prvi vikne: - Spusti malo. Treba se tada na brzinu i otrijeti i očešati i sve što živu čeljadetu priliči i potrebuje. Pa na put. Elem, nosi Bijelko tešku balu uz brdo. Put krivuda ne bi li malo ublažio strminu i čini se da mu nema kraja. Nosač ispred Bijelke stao na ploku pa se poklizno. -Čuvaj doli; netko viče. Netko je nepažnjom oborio kamen i on se kotrlja niza strminu. -Pazi što radiš; viče isti glas. Nosači okreću znojne glave ne bi li prepoznali, u uskom vidokrugu, do kuda su stigli i koliko još ima do počivala. Baš u tom trenutku zakuka kukavica. Kao da je beštija znala i samo to čekala. Svi šute samo to Bijelko ne može. Sačeka da kukavica malo predahne pa će: -Kukaj, kukaj kukavico. Slave mi, evo ti brata! (Na slici: stogovi sijena u noći. Autor slike Tomo Raič. Slika pod nazivom "Noć u Doljanima s Davidom i Golijatom")
31. 12. 2004

IMA JEDNA MODRA RIJEKA - RADIMLJA

Svima diljem svijeta, koji ovu noć misle na svoj zavičaj, šaljemo sliku pitomog kanjona modre rijeke Radimlje (pogled s baranskog sedla). Radimlja je ekološki fenomen i zaštićena prirodna ljepota. Brojne dječje oči upijale su njenu ljepotu i sliku modre rijeke zauvijek odnijeli sa sobom u svijet. Nadahnula je i slavnog stolačkog pjesnika Maka Dizdara. Nakon duga vremena ove godine je opet protekla u zahučala pitomim kanjonom pokraj Markovića vinograda. Blagoslovljena neka vam bude Nova Godina.
31. 12. 2004

PAHULJE U NOĆI

Za smjenu godina 2004. i 2005. Tomislav Raič nam je priredio sliku Pahulje u noći. Bar što se tiče nas u Hercegovini to su samo pusti snovi...
30. 12. 2004

NEKA SE NE ZABORAVI - ŽIVOT NAŠEG SELA

Dogodilo se to sada već davnih 60-tih godina proteklog stoljeća kada sam bio mali. Ali događaja koga opisujem sjećam se vrlo dobro. Branko Šotra, Srbin iz sela Kozice (općina Stolac) bio je šumar (lugar) u mom kraju. Bio je to naočit čovjek, dobre, tople ljudske duše. Glumio je strogoću i nepopustljivost ali se s mnogo razumijevanja odnosio prema sirotinji. A tko tada na selu nije bio sirotinja. Često se pravio da nešto ne vidi a ako je morao vidjeti sudio je blago. Sjećam se kada je u moje susjede dolazio popisati blago za porez, ja sam za njim trčao i slušao razgovor: - Koliko imaš ovaca? - Četrnjestores. Ja zavičem: - Nije, šesnaest. Mislim ja Janja ne zna koliko ima ovaca. Branko se samo smješka. Dolazio je na razgovor kod moga oca. Događale su se i smiješne stvari. Primjerice, koze su se morale smaknuti a u našoj štali Bjelka ko za inat veči. Branko će: - Čuda ovog, Nikola posmico koze a one veče. Tata šuti. Mi smo imali dva fildžana (šoljice za kavu). Jedan je bio raspukao i to je za tatu. Drugi je bio relativno zdrav i bio je za gosta. Pila se kava i ja sam slušao i upijao svaku riječ. Razgovor je tekao ovako: - Nikola, ti nešto obeća pa ništa, gotovo uvrijeđenim glasom će Branko. - Što sam obećo? - Da će me Lovruša (to je moja mama) tužiti. I Banićuša (to je moja strina). To si obećo još jesenas pa ništa. Pito sam u šumariji ima li kakvih pritužbi. Kažu ništa. Znaš Nikola ljudi se za riječ drže. Iako sam bio mali znao sam što znači tužiti. To rade oni koji se mrze. Zinuh od čuda. - Pa znaš Branko nije se imalo kada. Vazda nešto. - Sve ja znam Nikola ali ako se obeća... -Vala sutra ću te tužiti, svečano obeća moj otac. - Reko si i Banićuša. - Dobro i Banićuša. Te večeri moj je otac mastiljavom olovkom piso po dva komada papira. Bio je dobro pismen i znao je lijepo pisati. Presavi papire i dade mami. A ujutro rano njih dvije odoše u Stolac. Prošlo nekoliko tjedana eto ti opet šumara Branka. Bio je dobro raspoložen. - E vala Nikola svaka ti čast. Jesi ga sastavio! Zvali me u šumariju. Vele narod se buni. Prestrog si Branko. Popusti malo bolan. I dali su mi tužbu. E svaka čast, nako napisati... Hajde da se kafa popije. Nedugo iza toga Branko je umro od teške bolesti.(Neka ovo spominjanje imena tih dobrih ljudi bude barem malo hvala za sve što su učinili u tim teškim vremenima.) Na slici: grm smreke i drače snimljen na Baranima.
29. 12. 2004

Nastavljen prikaz Trebinje na IS-u

Nastavljen je prikaz regije Trebinje na našem IS-u. Linkirane su znamenitosti te regije u pogledu Hercegovačkog ustanka 1875. - 1878. godina. Na slici: kuhača neobičnih dimenzija pronađena uz rodnu kuću serdara Tomaševića a služila je dijelu njegove vojske koja se nalazila uz njegov stožer.
29. 12. 2004

BLAGO MOGA KAMENJARA - DRAGI, TVRDOGLAVI STANOVNIK HERCEGOVINE

Onoliko koliko hercegovački kamen ne može biti tvrd on jeste i koliko Hercegovac ne može biti uporan on jeste. On je mješavina kamene tvrdoće i hercegovačke upornosti. Ali, on je i među najdražim stanovnicima kamenih bespuća. Nisu rijetki Hercegovci koji su se poslije dužeg vremena vratili kući, ali su prvo svratili u štalu da pomiluju svog tvrdoglavog magarca. Pokrenite opciju više, ima još jedna slika. Autor slika: Tomo Raič.
29. 12. 2004

ŠTO ZNAČI TOPONIM "BANJE"

Istražujući u Roškom polju ljubazni domaćini su mi pokazali drevni hidrotehnički objekt zvani Banje (pogledati sliku). Riječ je o ozidanom koritu koje prikuplja vodu i u kome su uzidane stube za kupače. Prema kazivanju, kupač ulazi u banje i tu se okupa i osvježi. Voda se prirodno brzo zamjeni za novog kupača. Ovo otkriće je ponovo aktualiziralo pitanje toponima Banje u Gornjem Hrasnu te susjednim Toplicama. Vrlo vjerojatno da su i tamo nekada postojali takvi hidrotehnički objekti te je ostalo samo sjećanje utkano u toponim. Međutim, ostaje pitanje otkuda voda za takve banje. Odgovor može biti dvojak: ili je riječ o postojanom toku neke nestale ponornice ili je voda dolazila s velikih dubina posredstvom nekog za sada neobjašnjenog procesa. U svakom slučaju detaljna istraživanja ovog fenomena bila bi nužna. U istraživanje bi trebalo uključiti znanstvenike različitog profila od geologa do geokemičara ali i pretražiti različite arhive te analizirati legende koje često na svoj način čuvaju tajne. Jedno je sigurno, područje Hrasno - Gornje Hrasno čuva mnoge tajne i sami je epicentar speleološkog raja u svjetskim razmjerama. Pokrenite opciju više.
23. 12. 2004

KRŠNI ZAVIČAJ BROJ 37

Iz tiska izišao novi broj Kršnog zavičaja. Na 318 stranica tiskano je mnogo vrijednih priloga iz naše sadašnjosti i prošlosti ali se daju naslutiti i poruke za budućnost.
23. 12. 2004

ČESTIT BOŽIĆ I SRETNA NOVA 2005. GODINA

ČESTIT BOŽIĆ I BLAGOSLOVLJENA NOVA 2005. GODINA želi vam vaša ZAKLADA "RUĐER BOŠKOVIĆ DONJA HERCEGOVINA"
23. 12. 2004

NAŠA BOŽIĆNA ŠALA IZ DAVNINA - BIJELKO KUDRIĆ ČITA NOVINE

Kao ni većina naših ljudi toga vremena, Bijelko nije baš bio vičan čitanju i pisanju. To mu, pak, nije smetalo da nadmudri učitelja kad god je do spora došlo. Dogodi se da se Bijelko našao u jednom gradu gdje su ga ljudi manje znali. Gleda, svi čitaju novine. Što no ima besjeda, i on kupi jedne nek se nađu. I ranije ih je držao u ruci. Nisu mu pravile neki poseban problem, dao dragi Bog vazda neku sliku na prvoj strani pa čovjek zna kako ih treba okrenuti. Ta neće valjda, na priliku, čovjekovu glavu okrenuti doli. Ali, ko za inat, na ovim novinama nema slike. De se sada snađi. A i kakve su to novine bez slike? Vidi Bijelko kupio je neku lošu robu. Pogleda oko sebe nitko ne čita takve novine da bi se i on mogao, što se veli, orijentirati. Međutim, kako god novine okreneš velika je šansa da pogodiš pravu stranu, jer ima samo dvije mogućnosti: naoposle ili naopako. Pa u ime Božje. I Bijelko ih okrene na jednu stranu pa stane čitati. Zapravo, ispod oka gleda što drugi rade. Vazda valja biti s ljudima pa i kada se novine čitaju. Naiđe neka žena pa u čudu gleda Bijelku kako čita. - Ovaj naopako čita novine! Gotovo zaviče zlobnica. Bijelko ne trene. Koliko puta ga je život donio u ovakve i puno teže situacije. I sve ih je lako riješio uz pomoć Božju. Ali, mora se priznati, pogodio je na krivu stranu novina. Takva je ljudska sreća. Ponekad, u puno gorim situacijama, pogodi pravu stvar a sada promaši. Ovako će Bijelko gospođi koja je imala primjedbu na njegove novine: - Lako ti je, bona, naoposle čitati novine, ali de ti naopako. Slave mi meni je svejedno! Reče mirno i nastavi čitati, zapravo ispod oka motriti što drugi rade. Valja vazda biti s narodom. Naposljetku, novine su samo komad papira, pa bile okrenute ovako ili onako. I jesu svi problemi nastali kada su novine postale važnije od ljudi i razgovora s njima!
22. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (25) - RIMSKI MOST

Osamljeni rimski most u polju mjesta Šuice. (Mladen Glibić)
22. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (24) - KAPELICA U KISELJAKU

Obnovljena kapelica u Kiseljaku u obliku bosanske obiteljske kuće.
22. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (23) - ZLATKO GLAVINIĆ UMJETNIK

Zlatko Glavinić umjetnik prizora u kamenu i drvetu izmučenom borbom za opstanak. Konačna poruka njegovih skulptura je pobjeda.
22. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (22) - STVARNO NESTVARNI SVIJET UMJETNIKA

Stvarno nestvarni svijet umjetnika Zlatka Glavinića iz Neuma. (Stanislav Vukorep)
22. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (21) - MALI ANTIVUK S ČVRSNICE

Ni ja se ne bojim malog vuka s Čvrsnice (Tomo Raič).
22. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (20) - ŠIPAK (ŠIPURAK) ČAJ HERCEGOVCA

Šipak (šipurak), dar Božiji, plod krša i čudo prirode. Spremnik vitamina C za cijelu zimu. Čaj Hercegovca. (Autor fotografije Tomo Raič)
21. 12. 2004

BOŽIĆ NAM DOLAZI (19) - PRISPJELI SU NAM DJEČIJI RADOVI

I Filip svima želi sretan Božić. Mi njemu također.
PrvaPrethodna 77  78  79  80  81  82  83  84  85  86  87  88  89  90  91  92 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)