PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
18. 3. 2005

ZLATNA MEDALJA ZA JOSIPA MATIĆA

Nastavljajući obiteljsku tradiciju svojih pradjedova Josip Matić iz Hutova započeo je novi oblik seoskog turizma u neumskom zaleđu. Josip je na prvom međunarodnom skupu maslinara u Splitu dobio zlatnu medalju za djevičansko maslinovo ulje iz svog maslinika u Broćancu. To je visokokvalitetno ulje proizvedeno na maslinama sorte oblica čija su stabla stara oko stotinu godina. Stabla je zasadio Josipov pradjed i obiteljsku tradiciju maslinarstva, u Broćancu, prenio na svoje potomke. Josip je član udruge Maslina Neum, tako da je njegov uspjeh ujedno uspjeh i neumskog maslinarstva. Josipu je želja da uz pomoć udruge svoju malu plantažu od 40 stabala proširi zasađivanjem još stotinjak novih, da u maslinarstvo uključi i svoje prijatelje i da na taj način ožive seoski turizam. Matić danas proizvodi svega 150 litara ulja koje uglavnom podjeli obitelji i prijateljima, a o prodaji razmišlja tek kada se njegova proizvodnja poveća na oko 1000 litara ulja. Brončanu medalju i diplomu, također iz sorte oblica, za ekstra djevičansko ulje dobio je Stjepan Škobo, maslinar iz Neuma.
17. 3. 2005

Duhom kroz život - Kako radi radio? (spasimo sjećanja na naše staro selo)

Jutros me je zapala teška i odgovorna dužnost, kako to političari vele, kazati nekoliko riječi o tome kako radi radijon, iako svatko razuman zna da među čitateljima ima onih koji to od mene stotinu puta više znaju. Ipak, tješi me nekoliko činjenica: prvo, uzdam se u Božju pomoć, drugo priča je apsolutno istinita i kazujem je po sjećanju i treće uzdam se i u pamet djeda Joze, seoskog genijalca i nepismenog sveznadara, koji je rođen u oko 1890. godine a zgoda se dogodila oko 1960. godine. Elem, ostaje nam priču zaboraviti ili prihvatiti rizik pa je ispričati. Bilo je to vrijeme kada su radijoni ili kutije, kako se to po naški veli, već zavladali selom. Neka sela u nas su imala i po dva takva radijona, pa si u večer mogao ići tamo ili tamo poslušati vijesti i posebno Grgu Zlatopera s Glasa Amerike. Naravno u potaji, jer je javno bilo zabranjeno. Međutim, pitanje „kako radi radijon“ sve češće je u našim glavama. Pogotovo i zato što se općeprihvaćena teze kako je to djelo Sotone, pomalo napuštalo. Za odgovor je trebalo pitati djeda Jozu ali i čekati jesen i dokolicu, jer se u proljeće i ljeto teško radilo, pa za gluposti nije bilo vremena. Došla je i jesen te godine. Nedjeljom u jutro djed Jozo se izmivao pred kućom, ma kakvo vrijeme bilo. Skine se do pasa, a ukućani mu donesu tri čaše s vodom, od koje je jedna s toplom. S jednom se umije po licu, s drugom okupa do pasa a s trećom, onom toplom, obrije. Zatim glasno zazove Ime Božije, zapali lulu, uzme štap pa u selo. Hoće li k nama? Hoće. E sada ćemo saznati kako radijon radi! Sjeda na sofu. Pred njegovim nogama nađu se dva oveća kamena koje smo mi djeca dogurala još jučer igrajući se. Kuca ih štapom, osluškuje, prevrće i studira. – Ovo je jazuk, bolan, govori domaćinu. – Vidiš, jedna strana gotova, samo drugu treba malo kucnuti. Svašta se daje djeci. Eno u dahirani neka se igraju, što no ima besjede. A ne jazuke. Djed je ljut ali prođe ga. Rasipništvo je pomalo ulazilo i u naša sela. - Djede, očiju ti, kako onaj radijon radi? Djed nasloni glavu na vrh štapa, pa se zamisli. Reče: - Vako ti je to moj brte. Tajac ko u grobu. – Što no se veli, u zraku ima posvuda riječi, one zujaju svukuda, ko na priliku one mušice tamo u roju. Tako je Bog stvorio i basta. A u kutiju su metnuli jedan oveći magnet, po naški čakmak, samo malo veći. Evo. Djed vadi duhankesu i iz nje čakmak s kojim je palio lulu. Pokaza ga. – E to ti je to moj brte. Čakmak privlači riječi a one udare o njega i zazvuče pa ti misliš on govori. Na priliku ako je riječ „kuća“ onda ona zazveči „kuća“ (djed otegnu ko glas na radiju). Mi se pretvorili u uho. Znači to je to. Svi šute duboko dirnuti. Toga jutra sam saznao najviše u životu! Hvala Bogu! – Ali djede, ja zavikah, ima unutra još neke žice i svašta… -Basta, povika djed i mahnu štapom. Nije red da djeca razgovaraju s odraslim. – Ima svašta u kutiji. Ti znaš. Basta. Djed je ljut. – Ima svašta. Ima. Guzonje nasukale unutra svašta da bolje prodaju. Samo je čakmak i basta. Reče i završi govor. Svi šutimo. Trebalo je proći dosta godina da shvatim: djed Jozo je zaista bio u pravu. Nije znao čitati niti pisati, ali radion za njega nije bio nikakav problem. Danas mu kažem: Hvala ti na svim znanjima koje si nam ostavio. I vječni ti pokoj duši.
17. 3. 2005

Blago moga kamenjara - Evo me, narode!

Dobri stari blavor prvi je put izvirio ove godine. Bože, lijepa vremena, kao da veli. Sunce je sijalo ko u sred ljeta. On i ne zna za sve naše zime i snijegove ove godine. Pijano kolo života na kamenu započelo je.
17. 3. 2005

Blago moga kamenjara - fotografije utrobe kamena, dar Tonći Rađe i Dražana Mimice iz Splita

Naš poznati bio speleolog Tonći Rađa i speleolog Dražan Mimica dig., Speleološko društvo "Špiljar" iz Splita, darovali su nam CD sa slikama naših špilja. Autor fotografija je naš vrsni speleolog Dražan Mimica. Mi mu najiskrenije čestitamo na uspjesima. Tonći Rađi velika hvala. Pripremamo i njegovo predavanje na temu speleologije u Mostaru.
16. 3. 2005

Moja Tanzanija - DON BOŠKOVA TANZANIJA

Dobili smo nadahnuto pisani tekst o Tanzaniji i Don Bošku, njenom dugogodišnjem misionaru. Tekst je napisao Don Vinko Puljić i mi mu se najiskrenije zahvaljujemo. Također napominjemo da su sve do sada objavljene fotografije o Tanzaniji iz fotoaparata Don Vinka Puljića. I na tome mu hvala. Pokrenite opciju više i pročitajte nesvakidašnji tekst o Tanzaniji, o njenim vrlo bijelim, crnim stanovnicima, vodi, Don Bošku i o mnogo dobra koje raduje čovjeka.
16. 3. 2005

Naš speleološki park prirode - Duboka Boralja jeinstvena prirodna vodosprema na kamenu

Duboka Boralja se razvila kao jedinstvena prirodna vodosprema na kamenu. Nalazi se u polju sela Češljari, na putu iz Zavale u Slano. Ona je samo jedna od nekoliko takvih "vodosprema" u polju. Razgranata je u čitave sustave "puhaljki" po polju. Prema našoj procjeni, gotovo na svakih 10 m2 ima jedna vidljiva ili skrivena "puhaljka". Praktično, polje je predstavljeno perforiranim vapnencom prekrivenim tankim slojem crvenice (kvartar). Perforacije su po dubini povezane u nekoliko dubokih speleoloških objekata, estavela, odnosno prirodnih vodosprema. Kod obilnijih padavina dolazi do dinamičkog potapanja tektonizirane stijene u polju te izdizanja razine vode iznad kote polja. Tada prorade "puhaljke". Kroz speleološki objekt Boralje i drugih "vodosprema" pojuri voda i raspe se kroz "puhaljke". One prvo ispušu zrak, potom vodu i zrak, zatim vodu i zemlju koju su ranije uvukle u podzemlje i na kraju čistu vodu. Polje potone, baš kao i kod umjetnih vodosprema na hidro sustavima. Pamti se da je bilo vode u polju visine i do 25 m. Obično se zadrži od 3 do 7 čela (čelo = noć ili dan) pa se vrati istim kanalima u podzemlje. Polje je prekriveno "krtičnjacima" od ispuhane zemlje iz "puhaljki". Riječ je o pravom prirodnom čudu na našoj speleološkoj stazi Zavala - Češljari - Orahovdol - Slano (Republika Hrvatska). Promatrajući to čudo čovjek postaje svjestan one iz Svetog Pisma «i vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro». Još jedanput hvala Ivi Krečaku, Ivi Ćoriću i Mati Leti iz Dubrovnika što su nam ovaj fenomen pokazali.
15. 3. 2005

Blago moga kamenjara: Kamen je umjetnost

Prizor pored ceste Zavala Češljari Slano. Kamenolom arhitektonskog kamena.
15. 3. 2005

U susret Prvom međunarodnom znanstvenom simpoziju o Blidinju "Blidinje 2005."

Vjerujemo kako je ovaj simpozij proizvod naše temeljne promjene u shvaćanju i prihvaćanju prostora na kome živimo. I kako ćemo vrlo brzo organizirati i drugi: "Hutovo blato 2006.". Na slici: prizori s Blidinja. Autor: Tomo Raič.
15. 3. 2005

Moja Tanzanija

Na slici vidite biblijski trenutak kada Prorok, po zapovijedi Božijoj, udara štapom o pećinu i kaže: "Daj nam vodu". Danas se spušta mjerač razine u bušotinu i kaže: "Bože pomozi". Jednako na našem kamenu kao i u dalekoj, a tako blizoj, Tanzaniji. I proteče voda u izobilju.
14. 3. 2005

Božo Goluža, PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA

Autor: Prof. dr. Božo Goluža. "PREGLED POVIJESTI HRVATSKOGA NARODA". Priručnik za studente. Nakladnik: Crkva na kamenu. Biblioteka Crkve na kamenu - knjiga br. 84. Slika na naslovnici: Dolazak Hrvata na Jadran (Oton Iveković, 1905. godina). CIP - Katalogizacija u publikaciji Gradska knjižnica Mostar. Mostar, 2004. godina.
14. 3. 2005

Čudo neviđeno ili selo Češljari, općina Ravno

Jučer smo istraživali rajon sela Češljari a povodom aktiviranja sustava estavela u njegovom polju. Riječ je o rijetko viđenom prirodnom fenomenu. On se događa u blizini čuvene špilje Vjetrenica i, vjerojatno, s njom se dopunjuje. Pripremamo detaljno izvješće. Zahvaljujemo našim vodičima, tumačima i zaljubljenicima sela Češljari koje vidite na slici: Ivi Krečaku, pokojnog Vide, Ivi Ćoriću, pokojnog Nikole i Mati Leti Ivinom, svi iz Dubrovnika. Ispred Zaklade bili su tajnik i ravnatelj.
14. 3. 2005

Nova avantura života na kamenu

Susreli smo ih jučer (13. 3. 2005.) na putu između Zavale i Češljara (općina Ravno). Znali smo, priroda je započela novu avanturu života na kamenu. Ovo su joj prvijenci. Čestitali smo im i sliku im šaljemo u svijet. Još jedno pijano kolo života, sunca, vode i kamena je započelo. Neka umjetnici budu spremni! Prirodi i njenom Stvoritelju zahvaljujemo na tom čudu.
14. 3. 2005

797 posjetitelja naše stranice proteklog tjedna

Proteklog tjedna našu stranicu je otvorilo rekordnih 797 posjetitelja, odnosno svaki dan više od 100. Ovu prigodu koristimo zahvaliti svima koji su pomogli da netko novi sazna za nas. Također zahvaljujemo onima, koje smo u više navrata molili da to učine a nisu, budući su, vjerujemo, djelovali po svojoj savjesti i ocjeni da to nije truda vrijedno. Hvala svima!
12. 3. 2005

Blago moga kamenjara - Vrijeme je da se i nje sjetimo

Ime joj je najčešće Bijelka. Živjela je sa selom. Imala je i nekoliko "križnih putova" baš kao i naše selo. Guzonje su, da bi seljaku sačuvali šume, naređivali smicanje. Naročito su voljeli smicati koze o Prvom maju. Seljaci su u strahu (pro)davali koze. Samo guzonje, odani drugu Titu, nisu htjeli kupovati zabranjeno meso. Tako im je cijena padala. Ali zato je jedan drug za njih kupovao i donosio im meso u bescjenje. Oni su pjevali o Prvom maju: "Druže Tito mi ti se kune-mo..." jedući u slast našu Bijelku. Djeca su plakala za svojim Bijelkama i kozlićima. Čim prođe Prvi maj, veliki Dan rada, progon Bijelki je prestajao. Do narednog Praznika rada. Ona je tada rađala svoje male kozliće. Djeca su od radosti vriskala. Kriza je bila u večer i kada su djeca polazila u školu. Kozlići se nisu dali rastaviti od djece. Bilo je to živo klupko. Radila je šiba i klupko rastavljala na školsku djecu i kozliće. Dugo u noć kozlići su dozivali djecu na igru. Ali, jednoga dana majka je, predući kudelju, nekuda odlazila dozivajući kozliće. Oni su odlazili zauvjek. Bili su mali jazuci. Djeca su opet plakala. Bijelka nekoliko dana nije htjela ništa jesti. Zatim su je djeca vodili na pašu, skučivali su joj dinariku (plod drače). Kada se najede, Bijelka napada djecu. Zatrči se, podigne se na prve noge, postaje strašna, da strašnija ne može biti. Zatim tako jako glavom udari djecu da ona to osjete kao milovanje. Djeca vrište i prave se da bježe. Bijelka za njima. Večer je. Zvone zvona. Bijelka ide kući. Vime joj je puno mlijeka, sočnog kao orasi. Baka veli: pijete, djeco, što više. Dobro je za pluća. Djeca zatim idu spavati. Sanjaju Praznik rada i nove male kozliće. (Poštovani, lijepo vas molimo da pokrenete opciju više i pogledate našu Bijelku)
11. 3. 2005

Hrvatski oltar mučeništva - demonska djela Hadžibega na Hutovskom gradu

U našoj stalnoj rubrici "Hrvatski oltar mučeništva" priredili smo tekst o zlodjelima Hadžibega na Hutovskom gradu. Izvor tekstu je: Martin Gjurgjević "Memoari sa Balkana 1858. - 1878.", strana 21 do 23. Upozoravamo čitatelje na mučne opise zločina, gotovo nezabilježene u povijesti. Mnogi gotovo i ne mogu pročitati ovaj tekst do kraja. Mi ga donosimo poradi sjećanja, lišenog mržnje i osvete, na sve strahote koje je čovjek propatio na ovom kamenu. Te strahote nevinih žrtava slile su se u jedan sveti Oltar mučeništva. On je temelj našem opstanku i napretku i izvor stalnih nadahnuća i životnih radosti. Ne želimo tvrditi kako drugi narodi nemaju takvih žrtvi, prisjetimo se samo svih strahota i patnji nedavno minulog rata te mnogobrojnih stratišta nedužnih, poput onih u Srebrenici. Tvrdimo samo da je Hrvatski oltar mučeništva bio težak i pretežak. Na svoj način traje i danas. Pojavila se i ideja da se zidine Hutovskog grada proglase zaštićenim objektom pod imenom Hadžibegov grad. Trebao bi se narod sjećati svog demonskog mučitelja. Grad se povijesno zove Hutovski grad i stotinama godina je stariji od zločinca Hadžibega. Srećom, takav plan je propao zahvaljujući odgovornosti i zrelosti državnog povjerenstva za zaštitu kulturnog blaga BiH a narod pošteđen još jednog posmrtnog Hadžibegova zločina. Mi im zahvaljujemo. Tekst koga ćete, dragi posjetitelji, nadamo se pročitati opomena je za sva vremena koja dolaze. Tekst, međutim, ne preporučamo onima koji ne mogu podnijeti strahote rijetko viđene u cijeloj povijesti čovjeka na ovoj zemlji. Žrtvama demona Hadžibega mir u Vječnoj domovini. Na slici: crtež Hutovskog grada iz 1909. godine, autora L. F. Fischer. Izvor crtežu: knjiga "1001 dan, BiH slikom i riječju kroz stoljeća", autora Svein Monnesland, Oslo 2001. godine, stranica 289.
11. 3. 2005

OZDRAVLJENJE ČOVJEKA - PAPA IVAN PAVAO II

OZDRAVLJENJE ČOVJEKA U poruci «Mir s Bogom Stvoriteljem, mir s cjelokupnim stvorenjem papa Ivan Pavao II. kazao je kako «Rješenje novonastale ekološke krize ne leži samo u boljem upravljanju ili u racionalnijem upotrebljavanju bogatstava Zemlje, nego je potrebno otići do središta, do čovjeka koji je izvor problema, a ozbiljnost ekološke krize samo je jedan od «pokazatelja koliko je duboka njegova moralna kriza». Dok se danas mnogi hvalevrijedni ekološki pokreti pozivanjem na zaštitu okoliša bave posljedicama, Papa se, pozivom na obnovu čovjeka bolesna od sebičnosti, bavi uzrokom. Nema ozdravljenja prirode ukoliko prije toga ne ozdravi čovjek. Tek ozdravljen čovjek bit će sposoban u riječima «i vidje Bog sve što je učinio, i bijaše veoma dobro (Post 1,31)» iščitati Stvoriteljevu skrivenu poruku o jedinstvenosti stvorenoga i u skladu s njom živjeti. Tek takav probuđen i obnovljen čovjek može u svijet ponovno unijeti red za kojim Zemlja žudi. Izvor: Glas Koncila, broj: 31 (1571), 1.8.2004.
10. 3. 2005

Testament za treće tisućljeće, Ivan Pavle II

"Testament za treće tisućljeće". Autor: Ivan Pavle II. Biblioteka: DUHOVNA BAŠTINA. Drugo izdanje. Prometej, Zagreb, 2001. godina.
10. 3. 2005

Testament za treće tisućljeće uvršten u našu rubriku Knjige, časopisi, radovi

Danas smo u našu rubriku Knjige, časopisi, radovi uvrstili vrsno djelo Ivana Pavla II "Testament za treće tisućljeće". TESTAMENT ZA TREĆE TISUĆLJEĆE
10. 3. 2005

Blago moga kamenjara(2) - Najljepši prizori našeg speleološkog parka

Neodoljivi zov našeg speleološkog parka. Pogled iz Ravlićke pećine prema ulazu. Na ulazu u pećinu otkriven je kulturni sloj, čije istraživanje nije dovršeno, kao začetak neolitskog naselja, starog oko 8000 godina! (Izvor: Tihomir Glavaš dipl. arheolog).
10. 3. 2005

Blago moga kamenjara(1) - Najljepši prizori našeg speleološkog parka

Pokazujemo najljepše, jedinstvene i neponovljive prizore naše kamene utrobe. Pećinska kamenica, vilina zdjelica. Kalcitna pećinska tvorevina. Iz njih vile piju kristalnu vodu i osiguravaju svoju dugovječnost. Odavde polaze u svoje noćne pustolovine. Tako se vjeruje u narodu. (Ravlićka pećina, Peć Mlini, Drinovci, općina Grude. Proces stvaranja zdjelica je vrlo aktivan a rast zdjelica vrlo intezivan. Samo u jednoj godini pojavi se nekoliko novih "zametaka" zdjelica.)
PrvaPrethodna 68  69  70  71  72  73  74  75  76  77  78  79  80  81  82  83 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)