PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
2. 6. 2005

NOVINAR "OSLOBOĐENJA" JAVNO POZVAO NA MEĐUNACIONALNE SUKOBE U STOCU

Novinar "Oslobođenja", koje bi trebale biti i moje i tvoje novine, Asaf Bećirović, od subote 28. 5. 2005., javno pozvao na međunacionalne sukobe u Stocu. Isprva se samo o tome šaputalo, potom su nam neki prestravljeni ljudi donijeli i novine. Kažu: "Evo crno na bijelom". Mi smo ih kopirali i priložili ovom tekst (pokrenite opciju više). U tekstu piše doslovno: "Starijeg bračnog para pitamo imaju li, možda, zlu ne trebalo, oružja u kući. "Žena i ja nemamo, ali za djecu će se već nešto naći", smije se glava familije.". Tekst inače odiše mržnjom, netolerancijom, lažima... a sve u poznatom, nesimpatičnom tonu malograđanskog humora. Da se ne bi tko dosjetio. Tekst je izišao u subotu, vjerojatno računajući na samo neke čitatelje, a do ponedjeljka sve bi se prikrilo. Gdje je pravna država, što radi? Zar se smije javno pozivati na oružje? Živi li Asaf u pravnoj državi koja ima Ustav, Zakon, vojsku i policiju. Ili je sve to Asaf. Gdje su jutros ministarstva, ministri, policija, Sud? Mi tražimo smjenu Uredništva lista Oslobođenje i krivičnu odgovornost novinara. Na koncu, ljudi su opet prestravljeni. Je li to cilj Asafova "humora", ili je to, pak, neka skrivena poruka. Mi ponovo pozivamo susjede i komšije u naše računalne učionice, na razgovor o vodama i vodovodima, na mir i suživot, riječju na put u budućnost. Nećemo Asafova oružja u Stocu. Hoćemo vode, kruha i rada. Hoćemo smjenu svih Asafa, ma tko bili, i smjenu svih uredništva poput ovog iz "Oslobođenja". Pokrenite opciju više i uvjerite se ako je to uopće moguće!
2. 6. 2005

Započela realizacija naše ideje informatičkih učionica na selima

Isprva se nitko nije odazvao na naš apel da poklonimo starija računala informatičkim učionicama koje bi organizirali na selima. Ili su obećali pa zaboravili. Neki su nam pak rekli poslovičnom bahatosti: "Volim ga baciti nego tebi dati". Svima hvala. Nazvao nas je vlasnik poduzeća "KATARINA" iz Mostara, koji se bavi računalnim menadžmentom, te prikupio i montirao desetak računala i druge opreme u vrlo dobrom stanju (na slici). Računalna učionica je organizirana u sklopu Osnovne škole u Hodovu. Uskoro će početi tečajevi za sve stanovnike sela Hodovo, Trijebanj, Kozice i Rotimlja koji to žele. Naravno, bez obzira na ime, vjeru ili naciju. Važno je da to žele. Tečajevi će se organizirati u grupama od po 10 polaznika. Cilj nam je informatičko opismenjavanje onih koje je gotovo svatko zaboravio, te oživljavanje naših sela i stvaranje uvjeta za poduzetnički angažman naročito mladih, ali i povećavanje šansi za njihovo zapošljavanje. Vrlo često je upravo informatička nepismenost prepreka za dobivanje odgovarajućeg posla. Poduzeću "KATARINA" iz Mostara, njegovu vlasniku i svim zaposlenicima najveća moguća hvala.
1. 6. 2005

Naš speleološki park prirode - Dvogrla, biser u speleološkom đerdanu Gornjeg Hrasna (3)

Drugo "grlo" Dvogrle. Dvogrla se nalazi na našoj istraživačkoj speleološkoj stazi Hrasno - Gornje Hrasno - priključak na Popovo Polje.
1. 6. 2005

3665 posjetitelja naše stranice u mjesecu svibnju

U mjesecu svibnju našu stranicu posjetilo više od 3600 osoba. Nastojali smo im prirediti što više malih velikih stvari, zaboravljenih stvari, velikih običnih ljudi... Riječju, blaga moga zavičaja.
31. 5. 2005

Posvećeno zadnjem danu Svibnja

Autor priloga: Tomo Raič
30. 5. 2005

Moja draga Tanzanija

Hoćete li i vi malo? (autor fotografije: don Vinko Puljić)
30. 5. 2005

NAŠ KOMENTAR - NE DAJ SE KAMENA LJEPOTICE!

Svi narodi na svijetu raduju se gradnji, pogotovo gradnji novih prometnica. Uvijek su donosile dobro i bile vjesnikom novih vremena. Povijest je nas, nažalost, naučila malo se radovati, malo čemu vjerovati, malo se nadati jer se uvijek na kraju pokazalo da su neki drugi razlozi i motivi bili po srijedi. Ali, kao da se nikada u povijesti čovjek Hercegovine nije tako malo radovao i malo nadao… Pogledajmo samo neke razloge. U svojoj zemlji, u svojoj dragoj Hercegovini, naš čovjek se došao pomoliti na grobove svojih djedova, njih oko 10000 umorenih bez suda, bez spominjanja imena, došao po prvi puta zapaliti svijeću pod križem mučeništva i prozvan je huškačem i mnogo, mnogo gorim od toga. Tisak iz RH „mudro“ je sve prešutio a onaj njegov iz BiH nazvao ga gorim imenom nego itko do sada. Ubijen je naš čovjek u dušu. Bili su ga na stratištu kao žrtvu, biju ga na stratištu dok pali svijeću. Neka netko pokaže neki sličan narod na svijetu. Sudbina je to koju hegemonije vežu u tisuće neodrešivih uzlova. Ali vratimo se gradnji. Hercegovina je regija specifičnih geomorfoloških značajki. Dio je dalmatinskog, dinarskog prostora uz Jadransko more. To su ulančane planine tzv. dinarskog smjera pružanja, SZ-JI (sjevero-zapad jugo-istok). Prostrane i plodne doline između hrptova planina davno naseliše Hrvati. Što je logičnije nego da uz te doline, između planina, grade prometnice i međusobno se povezuju. To i djeca uče u školi. Ali, gdje su te prometnice u Hercegovini? Umjesto njih zamišljaju se i projektiraju samo prometnice okomitog smjera, one koje sijeku taj uski pojas, brutalno ga dijeleći još na tko zna koje dvije polovine, poput Neretve. Gdje je željeznička pruga dinarske orijentacije? Bila bi više nego logična. Nema je. Nikada ni projekt nije sačinjen. Nikada niti kao ideja nije postojala. Istina, Austrougarska je izgradila jednu takvu, onu iz Čapljine u Dubrovnik. Ali čim je dala plodove, poput 800 djece u Osnovnoj školi u Hutovu, zatvorena je. Kažu: nije rentabilna. Rezultat: otišao i narod. Škole zatvorene. Grade se i ostaju samo one poprijeke prometnice, koje žure čim prije presjeći Hercegovinu i dočepati se mora, kao da ih čuva blagoslov dalekih, neznanih centara moći. Nadu, povijesnu nadu, obećavala je Jadransko - Jonska autocesta. Ona bi mogla konačno povezati prostor Dinarida međusobno i sa svijetom. Tko zna zašto spuštena je uz more, bježeći od Hercegovine „ko đavo od križa“. Od Ploča do Dubrovnika graditi će se uz more, po prostoru koji bi smio imati samo lokalnu cestu. Sječe jedinstven eko sustav delte Neretve, zamislite i Neum i sve do Dubrovnika. Do Ploča stidljivo se, poput mladice djevojke, krije uz sjeverne padine planina (osoji) da ne bi dotakla Hercegovinu, odnosno Bosnu, kako sada tu ukletu zemlju službeno zovu u Zagrebu. Od kada se međunarodni koridori grade osojnim planinskim stranama, u vječito nestabilnim siparima? A kada dođe do Ploča „hrabro“ preskače planinu i bježi k moru. Samo da, ne daj Bože, ne dotakne Hercegovinu, iliti novopečenu Bosnu. A tzv. Koridor 5c dolazi joj „bratski“ sa sjevera, sijekući Hercegovinu… Kažu, zagrliti će se negdje oko Ploča. Tako će vječiti hegemonisti i grobari kamene ljepotice Hercegovine, konačno doći na svoje. Vele, to je međunarodni interes. Od kada se međunarodni koridori grade na način da je 90 % prometnice u tunelu ili mostu? Istina, sličnu prometnicu su zagovarali Rusi u drugoj polovici 19 stoljeća kao granicu Istoka i Zapada. More uključivo. Krajem Drugog svjetskog rata za ovaj koridor zainteresirale su se Crvene armije, kao njihov strateški izlazak na more. Hercegovina će, raskomadana, obeščašćena, uništena postati dijelom Velikih zemalja. Već danas jednu od njih zovu Bosnom. Ona se, poput pauna, već šepuri i raduje svom prvom susretu s toplim morem. Konačno i ona posta Velika. Da stara Hercegovina više nikom ne treba, da na nju ne računaju, pokazuje i projekt prevođenja voda iz sliva Neretve prema Trebinju i dalje. Ovaj projekt bratski paše uz koridore. Da on ipak neće naštetiti Neretvi, kako pišu novine u Trebinju, odlučili su slijedeći instituti: jedan u Engleskoj, onaj iz Banje Luke, dva iz Beograda (Građevinski fakultet i Jaroslav Černi), jedan iz Atene i naravno onaj iz Trebinja. Ovakav objektivan izbor ruši svaku sumnju, zar ne? Zapuhali su mučki hladni vjetrovi Hercegovinom. Ime joj prediše mediji iz Sarajeva i Zagreba. Svijeće joj gase na stratištima. Kažu, da se međunacionalna mržnja ne raspaljuje. Zato šutimo! Na izvore vode joj udariše (stare više od 500 milijuna godina). Raspoloviše je hegemonijskim cestama. Njene vlastite prometnice nikada ni na papiru nisu postojale. Austro Ugarsko građevinsko čudo zatvoriše. Sela i škole opustiše. Veliki je mučki projekt na djelu našoj kamenoj ljepotici Hercegovini. Mi, novopečeni Bosanci, stojimo nemoćni. Osjećamo: ljuti vjetrovi pušu nekuda od Budimpešte ili Bog sami zna od kuda. Tisućljetne hegemonije naplaćuju stare račune. Tek osjećamo krik vlastite nemoći: NE DAJ SE KAMENA LJEPOTICE! BILA SI, JESI I OSTAĆEŠ, ZA SVE NAS KOJI PATIMO S TOBOM NA TVOM KAMENU, SAMO VELIKA HERCEGOVINA! I NAJDRAŽA! (Pero Marijanović)
29. 5. 2005

Održana treća, završna večer Stolačkog kulturnog proljeća

27. 5. 2005. održana je završna večer Stolačkog kulturnog proljeća. Večer je održana na brdu Križevac, Stolac. Ispred kamenog križa, mjesni biskup Dr. Ratko Perić održao je Svetu Misu i prigodni govor za svećenike njegove biskupije, ubijene Drugog svjetskog rata. Za mnoge od njih grobovi se ni danas ne znaju. Poslije mise održan je prigodni program te predstavljanje Zbornika broj 3.
27. 5. 2005

Moja draga Tanzanija (priredio don Vinko Puljić)

Bože blagoslovi nas i ove Tvoje darove ...
27. 5. 2005

Blago moga kamenjara - Fratarska čatrnja (priredio Ivan Dugandžić)

Osim zdenaca i bunara za koje se ne zna kad su građeni, na području župe Rasna ima desetine čatrnje koje su mještani s velikim trudom, u živcu kamenu, iskopali i utvrdili prije 100 i više godina. Jedna od nakapnica za vodu (čatrnja), koja je građena blizu groblja, za vrijeme župnikovanja fra Ilije Skoko (1875.-1881.), obnovljena je početkom 2004.zahvaljujući župniku fra Ivanu Kvesiću. Na tomu znamenitu mjestu, središtu života sela prije i poslije mise, znaku prošlosti i postojanja, Rašnjani su sačuvali starinu i izvornost. Tu je nekada, kada je župa obuhvaćala više sela, bilo središte kraja. Običaj je bio da se ljudi nakon mise nađu zajedno uz čašu rakije ili vina. Mladi su igrali kolo i pjevali, „šetali“ a momci cure zamjerali. Nerijetko bi se priređivala prava nadmetanja u bacanju „kamena s ramena“.
26. 5. 2005

Povodom smrti našega Šimuna - Šice - Tomaševića

Smrt je našega Šimuna Šicu iz roda Tomaševića, selo Cicrina, zatekla u mladenačkom tijelu i duhu. Mi ga se s divljenjem sjećamo iz dana kada smo istraživali tragove Hercegovačkog ustanka u Trebinji. Čilošću koja zadivljuje i snagom duha koja odgovara serdarima Ustanka, pokazao nam je sve što se dalo pokazati. Mi mu s dubokim poštovanjem izgovaramo riječi koje je za njegov sprovod pripremio Pero Vuletić. Ni dodati ni oduzeti. Šimun je na našoj slici drugi s lijeva. Pokrenite opciju više i pročitajte kićene riječi kićenim fontom našem Šimunu.
26. 5. 2005

Veliki kulturni događaj u Mostaru - izložba "KONAVLE SREDNJOVJEKOVNA GROBLJA"

25. svibnja ove godine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru otvorena je izložba "Konavle srednjovjekovna groblja". Izložbu je otvorio gospodin Ratko Maričić, generalni konzul RH u BiH. Izložbu su priredili: Dubrovački muzeji, Arheološki muzej Dubrovnik i Zavod za zaštitu kulturno povijesne baštine HNŽ Mostar.
25. 5. 2005

Prva plantaža jagoda u općini Neum

Božo Mustapić, apsolvent Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, sa svojom obitelji uzgojio je prvu plantažu jagoda u Hutovu. Božo je također vijećnik u Vijeću općine Neum. Jedan je od rijetkih mladih stručnjaka koji je svoje znanje primjenio u praksi. Na slici: načelnik općine Neum Đuro Obradović i predsjednik Općinskog vijeća Zoran Krešić u posjeti prvoj plantaži jagoda u općini Neum. Božo Mustapić je prvi s lijeva na slici. Čelnici općine Neum su se prijatno iznenadili poduhvatu mladog stručnjaka.
25. 5. 2005

Novi broj Stolačkog kulturnog proljeća

Iz tiska je izišao treći broj Stolačkog kulturnog proljeća za 2005. godinu. Godišnjak ovoga puta ima 270 stranica formata A4. Obrađuje teme od povijesti do budućnosti življenja na našim prostorima. Tematski je posvećen 60 obljetnici Blajburga i žrtvama Radimlje. Novost u zborniku predstavljaju radovi učenika stolačkih Osnovnih škola i Srednje škole u Stocu.
25. 5. 2005

Blago moga kamenjara (sačuvajmo sjećanje na naše selo): izlazno - ulazne jedinice naših njiva i ograda (i/o stream naših njiva)

Izlazno - ulazne jedinice naših njiva i ograda (i/o stream) su: laze (šugare, kotorače), stube, letve i klanci. Kroz njih se dnevno regulirao promet. Tako su kroz lazu puštani janjci, rjeđe ovce, preko stube su preskakale ovce, koze i ljudi a kroz klanac sve ostalo. Letve su rjeđi i/o elementi i smatraju se civilizacijskim napretkom ali i nepotrebnim luksuzom. Tek pojavom traktora i freza postali su i nužni. Glavni dispečer koji upravlja prometom je baka sa štapom i energičnim nastupom. -Pusti janjce kroz lazu! - Ugoni ovce kroz klanac. Pri tom se klanac odgarđuje potom zagrađuje naviljkom drače. U proljeće se klanac normalno klanča ko i ostalo. - Ne daj ovcama preko stube, bolan, sjanjene su! Osim što se ovim građevinama vrši nutarnji obiteljski promet, one su i kontrolno - nadzorne točke. -Prebroj janjce na lazi, mora ih biti peteronjestero! Katkada promet na klancu nadzire i domaćin. On lukavo motri ovce koje prolaze klancom, pošto se prethodno u dva ili tri navrata dogovarao s čobanicom i nekoliko puta se glasno prepirao, zaleti se i ... ode Ranka u zaoblicu za svatove. Izuzetno, taj događaj čobanica ne promatra. Što više, nekoliko dana samo šuti i gleda u zemlju držeći štap. Izgubila je dragu ovcu, ko čeljade. Najčešće promet na lazi nadziru djeca, tapkajući po zemlji od nestrpljivosti. Sada će kroz lazu proturiti glavu njegovo janje. I opa. Uhvatio ga je. Ne zna se pouzdano tko više ciči: dijete ili janje. Javlja se i mama ovca uznemireno. Ali kada vidi tko drži njeno najdraže mirno se vraća paši. Kozlad ne treba čekati na lazi. Ona sama jure za djecom pa i kada očevidno idu u školu noseći torbak s knjigama koje samo što nisu ispale. Izuzetno, kada se promet kroz lazu dnevno smiri, baka daje nalog da se kroz nju pažljivo pusti i bona ovca, kojoj je prethodno narezala uši i dala da pije mlijeko s nastruganim ubojitim kamenom. Kamen je kupila na pijaci a on je s groba nekog velikog junaka (zapravo komad hematita, željezne rude, Fe2O3). Na slici: laza, šugara ili kotorača u selu Češljari. (Posvećeno našim majkama i bakama u mjesecu svibnju)
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (2) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Možda mislite kako je ovo krtičnjak ili dvori za mrave. Ne, nije. To je puhaljka ispuhala iz utrobe zemlje i uredno odložila pored sebe. Poslije, voda će to vratiti u utrobu zemlje a, opet poslije, puhaljka ispuhati na isto mjesto. Ti meni ja tebi. Tako napušteno polje sela Češljari uvijek netko obrađuje.
24. 5. 2005

Blago sela Češljari (3) - Jedinstveni prirodni fenomeni na svijetu

Bili smo u puhaljki i pogledali gore.
PrvaPrethodna 59  60  61  62  63  64  65  66  67  68  69  70  71  72  73  74 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)