PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
13. 9. 2005

ODMOR NA MORINAMA

U povratku iz Uloga odmorili smo na Svatovskom groblju na Morinama, na stoljetnoj djedovini humljaka.
12. 9. 2005

NE ZABORAVITE DJEDOVSKA OGNJIŠTA

Na blagdan sv. Ane, 26. srpnja 2005. godine, u Ulogu sjećajući se na hrvatske žrtve gornje Hercegovine, za koje nikad nitko nije odgovarao, kao i za ostale hrvatske žrtve Hercegovine, svake godine se u hladnu Neretvu spusti vjenac cvijeća, kojega je ove godine spustio don Vinko Raguž. Danas u Borču nema Hrvata, raseljeni su diljem svijeta. Ovim putem pozivamo sve iseljene Hrvate Borča i njihove potomke da ne zaborave djedovska ognjišta, te da na blagnad sv. Ane dođu u Ulog, kao što je ove godine došao i Nikola Šutalo sa suprugom Emilijom; posjetio rodnu kuću i crkvu gdje se krstio.
12. 9. 2005

NEKE SU UBIJALI, A DRUGE ŽIVE BACALI U NERETVU

Hrvate Donjega Borča u selima Cerova, Jablanići, Klinja, Kovačići, Milarevo, Obadi, Tomišlje, Obalj i Ulog početkom 1942. godine napale su partizansko-četničke snage, s ciljem etničkog čišćenja Hrvata sa svojih ognjišta. Napravili su tada nad Hrvatima veliki zločin. Neke su ubijali, a druge žive bacali u Neretvu, sveukupno iz Donjeg Borča je 65 žrtava, od toga 21 žrtva starosti do 15 godina u Drugom svjetskom ratu. Spašena djeca iz hladne Neretve 1987. godine obnovili su crkvu sv. Ane u Ulogu i na spomen onima koji su ubijeni i koje je odnijela hladna Neretva postavili su ploču u crkvi sv. Ane.
10. 9. 2005

Radosna vijest - Mala Tora našla nove prijatelje

Tomislav Raič, tajnik parka prirode Blidinje i naš najvrjedniji suradnik, poklonio je malu Toru, rasnog tornjaka starog 2.5 mjeseci, Zajednici "SV. Duh" u Rotimlji. Čim smo došli u Zajednicu dočekalo nas je desetak njenih štićenika, sretnih zbog susreta s Torom. A Tora je odmah počela dijeliti ljubav; trčala je i mazila se s njima. Onako kako to samo pas zna. Kada bi to i ljudi činili, život mnogih bi bio posve drugačiji. Tora je našla nove prijatelje a njeni prijatelji ljubav i zahvalnost male Tore. Gospodin Raič istrajava u tvrdnji kako su tornjaci potrebni i korisni čovjeku, pogotovo u fazi odvikavanja od različitih poroka. Oni, kaže Tomislav, ulijevaju povjerenje svojim izgledom, blagošću i mirnoćom te su potpora svima koji ulažu napora postati boljim i društvu korisnijim.
10. 9. 2005

Slavlje Male Gospe u Ravnom

Dan Male Gospe svečano je proslavljen u općini Ravno, kada se slavi i Dan općine. Svečanost je započela polaganjem vijenaca, otvaranjem novoizgrađenih prostorija pošte i svečanom sjednicom Općinskog vijeća. Slijedila je Sveta Misa i ručak za sve pozvane. Svečanosti je nazočio i gospodin Ivo Miro Jović, predsjedavajući u Predsjedništvu BiH. Posebno raduju vijesti o novim projektima kojima je cilj oživjeti ovaj prostor. I podrška čelnih ljudi iz reda hrvatskog naroda u BiH.
9. 9. 2005

Susreti koji raduju - obitelj Šutalo iz Australije

Bračni par Šutalo, Nikolu (Nikicu) i Emiliju (Milu), susreli smo u crkvi Sv. Ane u Ulogu. Stigli su iz Australije. Posjetili su rodni kraj i rodbinu. Nikola je i kršten upravo u ovoj crkvi, i želio ju je još jednom vidjeti. Zaputio se čak iz Australije. Nikola je rođen u Kovačima, zaseoku Borča. Emilija je rođena u Travniku i prvi je put u rodnom mjestu svoga muža.
9. 9. 2005

Blago moga kamenjara - Poučne legende koje su sačuvali Marići s Goranaca

Marići sa Goranaca sačuvali su više predanja. Naročito je zanimljivo ono vezano za vrijeme dok je harala kuga, vjerojatno početak devetnaestog vijeka. Jednog dana iz šume, u Gorance, banula je ljepotica Jela. Bijaše gladna i žedna, molila je hljeba i vode. Kako joj je ko, sve redom s početka sela, davao hrane i vode tako je i umirao. Jela osta poduže u selu, pa seljani počeše bježati iz njega. Jela tako navrati i u kuću Aničića, osmjehnu se čeljadima, napi se vode te posavjetova: "Ovu bukaru nataknite na kolac, nek tu stoji 40 dana, pa nećete biti pomoreni". Odmah iza toga Jela se izgubila, i umiranje se prekinulo. Priča je mogla imati poruku: čuvati se prelaznih bolesti ne upotrebljavajući 40 dana zaražene posude. (Priredio: Dr. Mladen Glibić)
9. 9. 2005

Blago moga kamenjara - Neka se zapamti

Pražnjenjem jezera HE Grabovica, na mjestu zvanom Aleksin han, na svjetlo dana je izronio nekadašnji ćirin most. Koliko li je ljudi zapamtilo s ushićenjem njegovu veličanstvenu konstrukciju dok je ćiro huktao preko njega i nadimao se da zasvira i zadivi Jablanicu u koju je uskoro trebao stići? Samo, došli su bolji i on je morao pod vodu. (Prilog pripremio Dr. Mlade Glibić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru)
7. 9. 2005

Blago moga kamenjara: HUMAN “STONE HEAVEN” ON THE EARTH (ČOVJEKOVO KAMENO NEBO NA ZEMLJI)

Ph.D. Pero Marijanović University of Mostar HUMAN “STONE HEAVEN” ON THE EARTH U našoj rubrici "Blago moga kamenjara" donosimo tekst "Čovjekovo kameno nebo na zemlji", autora Pere Marijanovića, na engleskom jeziku. Hrvatsku verziju smo ranije objavili. To činimo budući smo uvjerenja kako naš kameni svijet ima dubokog, često skrivenog, značenja te nam je dužnost posvetiti mu znanstvenu pozornost i poštovanje. Tim prije što su prisutna namjerna i nenamjerna iskrivljenja toga pojma, a vrlo često, nažalost, i u najopakijoj verziji specijalnog rata te prisvajanja tuđeg teritorija. Poslanje naše zaklade je boriti se za istinu našega kamena te pokazivati njegovu toplu dušu svijetu kao blago moga kamenjara. Ustrajati u tvrdnji kako je život na njemu moguć, dapače kako su naši odlasci vrlo često u izravnoj ili neizravnoj vezi s podmuklim etničkim čišćenjem prostora na prilazu moru. Blagost i toplina njegove kamene duše danas naročito dolazi do izražaja, u vremenu kada je svijet zahvaćen kataklizmatičnim krizama u režiji prirodne osvete ljudskoj nezajažljivosti. On ostaje blag i topao čak i u samo sjećanju na njega. Naš krš sve više postaje i ostaje velika Noeva lađa u borbi za opstanak na ovom svijetu. Zato mu moramo istraživati dušu a tijelo s ponosom pokazivati svijetu. Na koncu, ljepote koje krije baština su cijelom čovječanstvu. Engleski tekst ne sadrži slike i nije lektoriran pa se ispričavamo za moguće pogreške ili jezične nedorečenosti. Ispravke u tom smislu bi rado primili.
6. 9. 2005

Općine Ravno i Rama/Prozor slave Dan općine

Na dan Male Gospe, 8. 9. 2005., općine Ravno i Rama/Prozor slave Dan općine. Priređeni su bogati programi. Žiteljima obadvije općine čestitamo u uvjerenju kako će ovaj događaj doprinijeti njihovom boljem međusobnom povezivanju u gospodarskom i kulturnom pogledu.
6. 9. 2005

Darujemo jabuku za radosnu vijest

Kasno sinoć saznali smo radosnu vijest: obitelj Tomislava Raiča, našeg najvrjednijeg suradnika, dobila je kćerku. Obitelji Raič od srca čestitka a, prema našem starom običaju, donositelju radosne vijesti jabuka!
5. 9. 2005

Duhom protiv tiranije: A što ne ponese kosor bolan kad ćeš na poso?

Roditi se na početku 20 stoljeća a umrijeti pri njegovu kraju, dvije su različite stvari, jerbo je to bilo stoljeće velikih i naglih promjena da ih je živi stvor vrlo teško pratio i razumio. Poput istinskog susreta s vragom moga dragoga djeda. A baš te trenutke "pretvorbe" našega tradicijskog sela u novi svijet želimo zabilježiti, istinitim događajima, da se ne zaboravi. Baka o kojoj pišemo rodila se na kraju 19. stoljeća i njen svijet se formirao do 20. godina dvadesetog stoljeća. Od tada ga je trebala samo čuvati i prenijeti svojoj djeci i unucima. To je njenoj majci bilo lako ali njoj vrlo teško. Svaki dan dešavala su se neka nova čuda, teško razumljiva i shvatljiva, te k tome tri rata, sve gori od goreg, a u svakom kuća i imanje je izgorjelo "do daske". Glava se teško spašavala, i to samo ako je odnesete u Slavoniju, gdje su vas revnosne slavonke
5. 9. 2005

Instalirana još jedna računalna učionica za djecu prognanika i seosku djecu

Zahvaljujući nesebičnim donacijama (potpuno novih računala) instalirana je još jedna računalna učionca za djecu i mladež prognanika, seosku djecu i mladež te za djecu OŠ. Instaliranje je obavio Anton Vrdoljak dipl. mat. s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru kao svoj prilog ovoj akciji (na slici). Do sada je pristupni tečaj završilo preko 50 mladih a na jesen se organizira napredni tečaj rada sa tekst procesorima.
4. 9. 2005

Moja Tanzanija

Majka. Snimio don Vinko Puljić.
2. 9. 2005

Duga s Čabulje za pozdrav svima

Za kraj ovoga radnog tjedna otišli smo na Čabulju, po dugu. Za pozdrav i sreću svima. Ma gdje bili i ma kako mislili. Jer, svijet i jeste stvoren tako da mislimo i radimo kako želimo. Svatko na svoj način. Ali pod budnim nadzorom Vječnoga, koga zovemo Bog ili Alah, svejedno. Pa i onda kada govorimo oštrim riječima, nije to za mržnju. Nije to ni za to što mislimo da smo samo mi u redu a da drugi oko nas ne valjaju. Posebno, to nije zbog onoga: pamti pa vrati. Naprotiv. To je za to što mislimo da je vrijeme za promjene. One korjenite. One svih nas. One iznutra i one u svom dvorištu, prvo. Vrijeme je, dakle, suočiti se s istinom jer samo tako svi skupa možemo preći u vrijeme bez nasilja. Lažima i prikrivanjem istine, očito je, to nikada ne bi postigli. Čabuljska duga i čini nam se kao luk koji dijeli dva svijeta. I zove nas u taj drugi.
1. 9. 2005

Posjetili smo Paoču i Gradniće; polja gdje zriju smokve i grožđe i spavaju naši pradjedovi pokriveni stećcima

Privučeni fenomenom polja gdje zriju smokve i grožđe i spavaju naši pradjedovi ispod stećaka, ponovo smo posjetili Paoču i Gradniće s mjesnim župnikom fra Marinkom Šakotom. Ovaj mladi svećenik, s dozom neobične ozbiljnosti i zainteresiranosti, često obilazi ovaj usnuli svijet, baš kao i onaj živi koji treba njegovu duhovnu skrb. Vrijeme kasnog ljeta i rane jeseni išlo nam je na ruku. Osjetite kako smokve i grožđe zriju a o šipcima još je opasno govoriti, jer ne znate zriju li ili se još kriju ispod sitnog šipkova lista. I sunce dobrano povlači kočnicu i završava carstvo njegovih žega. Kao da čujete kako naši pradjedovi spavaju ispod kamena stećka i korake mladog svećenika za koga teško znate obilazi li baš njih ili one žive, vječno potrebne njegove brige. Na slici s lijeva na desno: Stanislav Vukorep, Ivanka Milićević Capek, fra Marinko Šakota i ravnatelj zaklade (iza aparata).
1. 9. 2005

Planina Čabulja; tamo gdje caruje smiraj i sluti se vječnost

Bili smo na Čabulji, planini gdje caruje smiraj i sluti se vječnost, na koti oko 1500 m. Na slici s lijeva na desno:Marijan Vrljić, Vlado Čuljak, Ivan (Dunan) Marić te ravnatelj zaklade (za aparatom). Zahvaljujemo se gospodinu Marijanu Vrljiću, šumaru, na nepogrešivom vođenju po planini, gospodinu Dunanu Mariću na organizaciji posjete i obitelji Vlade Čuljka na gostoprimstvu tipa "raj na planini".
31. 8. 2005

Zanimljivosti

Mladen Glibić s Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Mostaru, napravio je ovaj nesvakidašnji snimak Huma, brda pokraj Mostara sa zavjetnim križem, u času njegova prirodnog "nadahnuća". Naime, dva putnička aviona napravila su još jedan, nebeski križ koji se , malo zatim, izgubio.
30. 8. 2005

Knjiga "PREŽIVJELI SVJEDOČE" predstavljena u Hutovu

U veličanstvenoj atmosferi "neba i zemlje" predstavljena je knjiga "Preživjeli svjedoče" autora Stanislava Vukorepa u Hutovu te pjesništvo Pere Pavlovića. Predstavljači su uspjeli ove dvije na oko različite knjige, knjige pjesništva poznatog pjesnika i svjedočenja preživjelih s Križnih putova, spojiti u jednu cjelinu i to je cijeloj večeri dalo pečat do sada najuspješnijeg kulturnog projekta ove regije. Dr. Jure Burić je nadahnutim, jednostavnim i iskrenim riječima oslikao život i stvaralaštvo Stanislava Vukorepa. O knjizi su još govorili Pero Marijanović i Željko Raguž. O pjesništvu Pere Pavlovića, svojevrsnom fenomenu kamena i "travke mirisavke" govorili su vrsni poznavaoci lijepe riječi: don Ilija Drmić i prof. Zdravko Kordić. Teško zaboravljivim nastupom, u mješavini mrklog mraka i jarkocrvenog svjetla Hutova, skup je obogatio HKUD Humski glas iz Neuma. Događaj predstavljanja je organizirala Matica hrvatska, Ogranak Neum u sklopu obilježavanja Dana Općine Neum, 25. kolovoza 2005. godine.
29. 8. 2005

Naš komentar: Svi ugrizi otrovnica u tijelo Hercegovine

Što se zapravo krije iza ideje autoceste na koridoru Vc? Je li zaista BiH, zemlja u kojoj samo jedan manji dio stanovništva radi (i to u najvećoj administraciji na svijetu) a drugi je nezaposlen, toliko zabrinuta što Mađarska mora nema, ili je u pitanju nešto drugo? BiH ima goleme ali malo ili nimalo istražene razvojne resurse. Zar ne bi trebalo o njima razmišljati i ulagati u njih? Zar ne bi prvo trebalo osigurati radno mjesto prosječnom stanovniku BiH a ne bacati novac u preskupu avanturu koja, bar jedno dugo vrijeme, nikom ne bi služila osim vlasnicima skupih vikendica na moru? Što se zapravo krije iza svega? Neka nam, bar na dio tih pitanja, odgovori pismo Prof. Mehmeda Bublina upućeno DRŽAVNOM MINISTARSTVU PROMETA l KOMUNIKACIJA, Timu za koordinaciju studijske i projektne dokumentacije autoputa na koridoru V-c. Prema tom pismu više je nego očito da su muke Mađarske zapravo u drugom planu... Pismo se donosi
PrvaPrethodna 52  53  54  55  56  57  58  59  60  61  62  63  64  65  66  67 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)