PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
1. 11. 2005

Blago moga zavičaja - Svi Sveti i Dan Mrtvih 2005. (3)

Zlatno kameno klasje zrije na suncu Miholjeg ljeta u polju Svih Svetih. To je Hercegovina. Za to Sveto klasje moga kamenjara isplati se iskrčiti plodnu zemlju i započeti novi život.
1. 11. 2005

Blago moga zavičaja - Svi Sveti i Dan Mrtvih 2005. (2)

Danas on, genijalni umjetnik u kamenu, počiva u šumi križeva. To su zlatna klasja u polju Svih Svetih. To su neponovljiva umjetnička klesarska djela. I vječna poruka skrivena u njima. To je blago moga kamenjara.
1. 11. 2005

Blago moga zavičaja - Svi Sveti i Dan Mrtvih 2005. (1)

Za Sve Svete i Dan Mrtvih 2005. pošli smo na prostor na kome naša duša lako doseže duše naših predaka. Pogađate, bili smo na Gornjem Hrasnu. Tamo je čovjek ostavio nebrisivi biljeg na kamenu. Od kolijevke u kojoj se rodio do kamenog groba u kome čeka Uskrsnuće. I koliko god čovjek tamo bio uvijek je to prvi puta u dobar čas. Pitanje koje nas stalno prati: je li još živ umjetnik u kamenu ili vidimo njegovu kamenu dušu?
30. 10. 2005

POČELO JE SLAVLJEM NA TREBINJI

Rađanje prve hercegovačke prometnice dinarske orijentacije proslavljeno je na Trebinji. Poput hercegovačke zmije ljutice ona će skoro promigoljiti cijelu Hercegovinu, preskočiti Neretvu i završiti u Livnu. Ali to je tek samo prva faza. Hercegovačka autocesta, koja će se iz nje izleći, uvezati će Hercegovinu u jednu cjelinu od Ivanice do Livna. (Livno ne spominjemo kao dio Hercegovačkog prostora već u kontekstu prirodnog razvoja Hercegovačke dinarske autoceste).
30. 10. 2005

CESTA ŽIVOTA

Dugo očekivani završetak ceste Ravno – Čepikuće napokon se dočekao. U subotu 29. listopada svečano je puštana u promet regionalna cesta Ravno – Trebinja – Čepikuće. Svečanost je počela na Trebinji gdje je svetu misu predvodio vikar hercegovačkih biskupija mons. don Luka Pavlović uz koncelebraciju više svećenika. Don Luka je u svojoj propovjedi naglasio što ova cesta znači za narod općine Ravno i njihovu povezanost sa republikom Hrvatskom i svijetom. Svetoj misi su nazočili visoki dužnosnici i hrvatski političari iz Bosne i Hercegovine, predsjedatelj predsjedništva BiH Ivo Miro Jović, predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, predsjednik vlade HNŽ Miroslav Ćorić, te brojni drugi visoki dužnosnici. Nazočni su bili i predstavnici Vlade Republike Hrvatske, potpredsjednik Sabora Luka Bebić, ministri u Vladi republike Hrvatske Ivan Šuker, Božidar Kalameta. Te dužnosnici domaće lokalne vlasti, predsjednik organizacijskog odbora za izgradnju ceste Dragan Vukić, načelnik općine Andrija Šimunović i drugi. Nakon mise cesta je blagoslovljena. Nastupilo je nekoliko HKUD-a. I nakon kraćeg programa kolona vozila se novom cestom povezla prema Ravnom. Kolonu su zaustavljali nastupi HKUD-a na Brijegu i Rupnom Dolu, a slavlje je nastavljeno u Ravnome. Cestu su otvorili presijecanjem svečane vrpce potpredsjednik hrvatskog Sabora Luka Bebić i dopredsjednik Zastupničkog doma Parlamenta BiH Martin Raguž. Ravnjani i njihovi gosti uz pučko veselje proslavili su uspostavljanje veze sa Europom, u koju su ušli 1901. godine prolaskom željezničke pruge za Dubrovnik. Da bi nakon ukidanja pruge izgubili vezu sa svijetom, a u proteklom ratu Ravno i općina Ravno bili razrušeni od strane JNA i srpskih četnika. Ravno je obnovljeno poslije rata, a novootvorena cesta će doprinijeti da se ponovno vrati život u ovu općinu.
30. 10. 2005

Prikazali smo na našem IS-u

1. Blago sela Češljari BLAGO SELA ČEŠLJARI 2. Selo Strmica SELO STRMICA, OPĆINA RAVNO (prikaz u tijeku) 3. Pećinu Dvogrla (G. Hrasno) Pećina Dvogrla, G. Hrasno (prikaz u tijeku) 4. Nekroplu Matića kuće u Rotimlji NEKROPOLA MATIĆA KUĆE U ROTIMLJI 5. SELO ZAGORAC, OPĆINA RAVNO (prikaz u pripremi) SELO ZAGORAC OPČINA RAVNO
28. 10. 2005

Demagogija deklaracija – HOĆEMO UNARNE BRAKOVE! (Malo šale za kraj tjedna)

Nikako da popravimo slab interes za našu stranicu. Samo se hakeri za nas interesiraju. Šalju nam crve svaki dan. Toliko smo ih dobili da bi svi ribari na Savi, Dravi i Dunavu mogli ribu loviti. Dumamo svaki dan što uraditi. Kada gledamo HRT uvečer vidimo mlade, obrijane glave, pune nekih kolutića po nosu, ušima i ustima, kako na relativno jednostavan način dolaze do krupne slave. Nemaju jezika na dlaci, kako se to veli, nemaju predrasuda već britko ko sablja ruše sve oko sebe i grade neki novi svijet. Mi nismo više mladi, pa stoga bi više željeli postići malo slave. Ko oni. Počeli smo studirati njihove metode. Duboka analiza pa sinteza i Bože pomozi nam. Otkrili smo ih. Kako jednostavno. Napadni ono što je čovjek vjekovima ljubomorno čuvao kao svoj temelj na ovom planetu i proslavi se. Velimo i mi ćemo. Napasti ćemo koju Božju zapovijed, neku od onih deset što ih je, još davno, nebeskim laserom ispržio na stijeni i dao čovjeku. Nema veze koju, odlučimo. Napadnemo, ismijemo i zatražimo kontra. Evo nam slave. Kada tamo sve već zauzeto. Napadnute, ismijane, kontrirane sve od reda. Netko bio brži od nas. Ti mladi genijalni obrijanci s obručićima na HRT-u! Ljutimo se. Dumamo, dumamo kad puče ideja. Odmah je prijavimo ko intelektualno vlasništvo i pišemo deklaraciju. Jutros je ekskluzivno objavljujemo: „HOĆEMO UNARNE BRAKOVE! (to je naš moto i tako ćemo vikati na skupovima). PREMA NAŠOJ DEFINICIJI, UNARNI BRAKOVI SU BRAKOVI KOJE PRISTUPNIK SKLAPA SAM SA SOBOM (toga se nitko nije sjetio do sada! Mi smo prvi.) TRAŽIMO PRAVO DA SVATKO MOŽE PRIJAVITI DRŽAVI BRAK SA SAMIM SOBOM! UNARNE BRAKOVE DJELIMO NA: MONOUNARNE I POLIUNARNE. MONOUNARNI BRAKOVI SU: ON MUŽ I ON MUŽ, ON ŽENA I ON ŽENA, ONA MUŽ I ONA MUŽ I ONA ŽENA I ONA ŽENA. POLIUNARNI BRAKOVI SU ONI DRUGI BRAKOVI SAM SA SOBOM. ELEM, SVATKO ĆE NA SLOBODAN NAČIN ODLUČITI KOJI MU OBLIK BRAKA NAJVIŠE ODGOVARA.“ Pošto je u ovoj genijalnoj i jedinstvenoj ideji jedna osoba za dvije, pojavljuje se problem identiteta. Tko je tu, primjerice muž a tko žena itd. To pitanje namjeravamo riješiti na prvom međunarodnom znanstvenom simpoziju na temu unarnih brakova, pod nazivom: „PITANJE IDENTITETA MONO I POLIUNARNIH BRAKOVA“ koga naša Zaklada organizira na Babinoj kosi, blizu Djedove brade. Molimo, doći u što većem broju. I vikati: HOĆEMO UNARNE BRAKOVE!“. Priznajte genijalnost naše ideje. I nemojte se previše ljutiti. I mi bi malo slave. A sve je, ipak, samo šala. (P. M.)
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (6)

Samo su stropovi stare škole još poduprti kao nekada. I jedno sjećanje iz 1912. godine: " Mi djeca sjedimo u razredu Osnovne pučke škole. Čuje se dolazi konj u trku i naglo staje u dvorištu škole. To dolazi vjeroučitelj. Skače s konja i baca uzde čuvaru. Utrčava u razre i pucne bičem. Mi napeti ko strijela. "Što znači stvoriti?" Mi vičemo u glas: "Stvoriti znači načiniti nešto iz ništa" Opet pucanj bičem: "Dobro, a što...?" (ispričao Nikola Vučina)
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (5)

... a mi kao da čujemo glas strogog učitelja: "Djeco, pospremite sve za sobom. I čuvajte stvari. Ništa nije s neba palo."
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (4)

Danas stara škola miruje u carstvu smokava i šipka. Djeca iz 1850. godina otišla su u svoju Vječnu domovinu. U njihov razred uselilo se duhovno i kulturno blago sela. Gledajući to blago kao da gledamo njih...
27. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (3)

Vrata pučke škole na koja su, još prije 150 godina, utrčavala seoska djeca da se još malko progombaju prije ulaska strogog učitelja. Ili da nabrzinu ponove zadnju lekciju. Učitelj bi danas mogao pitati.
26. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (2)

U Hercegovini sve niče, raste i razvija se iz kamene pimenosti; pisma uklesana u kamen živac. Tako je i ova crkva nikla na zrelosti i pismenosti naroda. Ovo je Kršćenik od 1775 do 1808. Zapisana je svaka rođena i krštena duša.
26. 10. 2005

Moja kamena knjiga - Pismenost potekla iz kamena (1)

Točno prije 150 godina započela je njena gradnja u Gradnićima, općina Čitluk. "Crkva se gradi na tvrdoj pećini" piše kroničar. To je opredijelilo njen život. Postala je i ostala je "crkva na tvrdoj pećini". Biblijska crkva. Turska uprava zahtjeva da se ne smije vidjeti s obližnje kule. Fra Didak Buntić stoji iza gradnje. On je i sam čovjek kamenih ideja i ljudske volje temeljene na tvrdoj pećini. Prije 150 godina gradi crkvu na pučkoj školi. Prije 150 godina seoska djeca su redovito išla u školu: u temeljima crkve "na tvrdoj pećini" učili su čitati i pisati a u crkvi moliti Boga čitajući iz molitvenika! Pismenost s naših stećaka drugačije nije ni mogla. Poput korijena pirike (pirjevine) širila se unaokolo i prodrla u kamenu crkvu. Zato što je nikla na kamenu i jer je crkva nikla na tvrdoj pećini. Dječaci i djevojčice odjevene u rašu i noseći torbice u ruci žurili su svaki dan u temelje kamene crkve da uče! Fra Didak poručuje: "Svakome je važno učiti ali djevojčicama najviše. One će odgajati djecu i važno je da znaju čitati i pisati." Dogodilo se to prije 150 godina u jednoj crkvi na selu!
24. 10. 2005

OSNOVANA UDRUGA „VOJVODA DON IVAN MUSIĆ“

Na inicijativu skupine štovatelja lika i djela vojvode don Ivana Musića u Ljubuškom je osnovana udruga „Vojvoda don Ivan Musić“. Osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 33 utemeljitelja iz različitih dijelova BiH – najviše iz Ljubuškog, zatim Čapljine, Hadžića, Kiseljaka i Zagreba. Za predsjednika Udruge izabran je Ivan Bebek iz Ljubuškog. Dopredsjednik je Rafaelo Musa iz Kiseljaka. Za članove Upravnog odbora izabrani su Krešimir Musa iz Zagreba i Pero Raguž iz Čapljine, tajnik je Dušan Musa iz Ljubuškog. Na čelu petočlanog Nadzornog odbora je fra Andrija Nikić, a tročlanog Stegovnog suda don Ivica Puljić. Ciljevi Udruge su utvrđivanje i promicanje povijesne istine o životu, radu i djelu vojvode don Ivana Musića, a planiraju se ostvarivati: -otkrivanjem, sakupljanjem, čuvanjem, istraživanjem i vrednovanjem povijesne građe o njemu i iz nje utvrđivanjem povijesne istine o njegovom životu, radu i djelu; -izdavanjem knjiga i drugih publikacija, te putem radija, televizije i na drugi način davanjem informacija o njegovom doprinosu u Hercegovačkom ustanku 1875.-1878; -obilježavanjem na razne načine mjesta gdje se rodio, živio i vodio Ustanak; -poticajima za davanje njegova imena školama i drugim ustanovama, te ulicama i trgovima; -potičući i pomažući stavljanje spomen ploča, bista i podizanje spomenika Vojvodi; -suradnja s udrugama koje imaju iste ili slične ciljeve. Sjedište Udruge bit će u Ljubuškom, ulica Andrijice Šimića, ulaz 3. Dušan Musa.
23. 10. 2005

Moja Tanzanija - Čestitamo Svjetski misijski dan

Naše čestitke uz Svjetski misijski dan!
21. 10. 2005

Moja draga Tanzanija

Mama, brat i seka. (snimio: don Vinko Puljić)
21. 10. 2005

Za kraj ovog radnog tjedna - naš poklon najmlađima

U čekanju prijatelja. Bez njih jesen je tužna. (snimio: Tomo Raič)
19. 10. 2005

Hrvatski oltar mučeništva - mučeništvo Đure Obradovića (D. Brštanik, općina Stolac)

Đure Obradović ubijen dok je molio "Oče naš..." Nakon prvog razaranja Dabrice na red je došao Donji Brštanik. Od početka operacije Čagalj preko Brštanika je teklo povlačenje okupacijske VRS-a, vojnika, kamiona, artiljerijskog oruđa i tenkova u smjeru Nevesinja. Dana 12. lipnja u samo selo je upalo više skupina vojnika koji su počele paliti kuće te gospodarske zgrade. Pritom su se iživljavali na životinjama, pucali po ovcama i žive spaljivali krave. Među njima su bili i već ranije po zlu poznati Srbi Rupari s Hodbine. Nakon što su popalili obližnje kuće, jedna od tih skupina upala je u kuću Đure Obradovića, u kojoj je zatekla njega te njegovu suprugu Dragu i kćer Draženku. U skupini su bili Dimitrije (Miroslavov) Šakota Dinja, rod. 17. kolovoza 1959. u Trijebnju, općina Stolac, zatim Milenko (Dragutinov) Ivković Cigo, rod. 23. siječnja 1942. u Dabrici, a stanovao je u Stocu. Tu su bili i Ljubo i Drago Stepanović iz nevesinjskog sela Lukavac, te Mitar Miličević iz sela Slatina kod Nevesinja, koji se inače Hrvatima predstavljao prezimenom Marković. On je predvodio vojnike prilikom pretresa kuća i odvoza imovine, a kasnije i paljevine. Bio je prisutan i muškarac kojeg su zvali Dragec, te konačno osoba koja se predstavljala kao Drago, sin Ljube Eleka ili Heleka, koji je tvrdio da je rodom iz Mostara, te da ima kuću u Sarajevu. Svjedokinje ga opisuju kao osobu manjeg rasta, tamnoputog, zdepastog, starog oko 30 godina.
17. 10. 2005

Naš speleološki park prirode (5) - vodimo vas u svijet vode i špilja

Negdje u carstvu Crvenih stijena krije se i Hercegovo blago. Čuvaju ga orlovi i dva crna ovna, koje su samo neki vidjeli.
17. 10. 2005

Naš speleološki park prirode (4) - vodimo vas u svijet vode i špilja

U Projektu stvaranja, označena su kao Velika vrata. Služe da namame pogled čovjeka kako bi ugledao let orla, gospodara i čuvara ovog prostora. Već tisućama godina polijeće s litice zvane Hercegove stijene ili Crvene stijene te nadzire i čuva red u ovom komadićku raja.
PrvaPrethodna 49  50  51  52  53  54  55  56  57  58  59  60  61  62  63  64 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)