PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
25. 4. 2006

Zaklada pripremila tečaj računalnog 2D modeliranja (Acad) na Hodovu

Tečaj 2D modeliranja (Acad) pripremljen u našoj informatičkoj učionici na Hodovu. Voditelj tečaja je Mr. sc. Goran Šunjić iz Mostara. Tečaju prisustvuje 11 polaznika. Svrha tečaja je opismenjavanje u oblasti računalne vektorske grafike i priprema polaznika za rad u suvremenim projektantskim ustanovama. Tečaj će početi 13. 5. 2006.
24. 4. 2006

Veliki događaj u župnoj crkvi Gradina (Čitluk) - Susret Planinića i promocija knjige "Rodoslovlje Planinića"

U župnoj crkvi Gradina (Čitluk) okupio se rod Planinića 17. travnja ove godine, da proslave misu i promoviraju knjigu "Rodoslovlje Planinića". Skup je bio veličanstven i po samoj nakani i po organizaciji. Misu je predvodio mjesni biskup dr. Ratko Perić s brojnim svećenicima. Tomo - Mića Planinić, domaćin skupa, je prozborio nekoliko riječi o nakani skupa a profesor Andrija Planinić je govorio na temu "Pojavak prezimena Planinić i razvoj po rodovima". Dr. Marijan Sivrić je govorio na temu "Povijesni događaji i okolnosti za vrijeme razvoja prezimena Planinić". Prof. don Ilija Drmić je govorio o nastajanju, izvorima i korištenoj literaturi u knjizi "Rodoslovlje Planinića". Don Ljubo Planinić, autor knjige, je skup začinio biranim riječima na temu: Riječju i ljubavlju prezimenjacima. Na kraju je zahvalnu riječ izgovorio domaćin Tomo - Mića Planinić. U programu su učestvovali i mladi umjetnici: Ivona Kordić, učeniva IV. r. OGŠ - glazb. odjel Kruševo - Milost, Marija Grabovac i Nelica Čuljak - glasovir, četveroručno, ponovo Iva Kordić flauta te Romario Marijanović, učenik III. r. OGŠ - glazb. odjel Kruševo - glasovir. Organizator ovoga skupa je zavrijedio sve pohvale. Zaklada im od srca čestita. Međutim, mi želimo istaći još jednu činjenicu, a ta je iskazana ljubav prema svom rodu na najbolji mogući način, a preko svoga roda cijelom Hrvatskom narodu kome su oni podarili mnogo, i to u vrijeme kada otrovni globalizam od prelijepog planeta Zemlja pravi jedno obično selo. U vrijeme kada nestaju cijeli narodi i to šutke, ovdje je iskazana velika ljubav svome rodu, sastavnici svakoga naroda. Ta činjenica nas je duboko potakla na razmišljanje, ali prije svega obradovala i ulila nadu. Samo tako ćemo opstati, samo tako ćemo spasiti ogromnu baštinu naših rodova i našega naroda. To je najbolji put. Planinićima hvala. Autoru knjige "Rodoslovlje Planinića" čestitke na knjizi i velikom, gotovo teško shvatljivom, uloženom trudu. Hrvatski narodni preporod koji će nas sve obradovati i uliti nam nadu! (Knjigu ćemo uvrstiti u našu rubriku Knjige... kada dođemo do jednog primjerka).
24. 4. 2006

Bolonjska demagogija širi se svijetom

Bolonjska demagogija u Visokom školstvu, tako rado prihvaćena od bjelosvjetskih avanturista, znanstvenih demagoga, vječitih prihvatača i studenata koji bi to bili bez učenja, širi se svijetom poput teške zaraze. Ali, samo među male, frustrirane narode. Veliki se, kako se to i očekivalo, spašavaju na različite načine. Poput hrvatskog Sabora, kome prvo narede da prodaju otoke Gospodarima svijeta (otoci kao nisu hrvatska zemlja ako im je površina manja od...pa se mogu prodavati?), a Sabor poslije donosi Zakone kako to ne učiniti. Teže je malim narodima danas nego ikada. Cinizam velikih je dosegao neslućene razmjere. Uskoro će diktirati i kao treba bojati fasade fakulteta i tko to treba učiniti (inače neće dobiti certifikat). Smjet će se učiti samo iz knjiga koje imaju njihov biljeg. To je taj certifikat. Zaludu ako znaš računati ako to iz Njihovih knjiga nisi učio. Ljudske slobode svedene su na običan diktat i poslušnost. Ali, nema tu istinske diktature. Otrov se rado prihvaća jer je uvijek poslan na pravu adresu. Radničko samoupravljanje, Tito demagog i poslušnik istih svjetskih moćnika, onih s Istoka i Zapada, poslao je na adresu radnika neradnika, frustriranih vlastitim životnim neuspjehom temeljenim na neradu, i koji su naglo ugledali svjetlo svoje zore baš u tom radničkom samoupravljanju. Odmah su pisano obavijestili vodećeg demagoga u Beogradu kako su povećali produktivnost za 40 %. Malo iza toga pretovarena državna kola su propala, na sreću mnogih. Čita se iz novina kako su neka sveučilišta malih naroda preko noći "povećala" prolaznost za čak 60%, pošto su, prije toga, priljubila Bolonjsku demagogiju. Kakova demagogija, kakva podvala mladim naraštajima, koji se sustavno lišavaju istinskog znanja i svih vrijednosti koje iz toga proističu! Čudno je i to što su najveći ljubitelji te demagogije upravo profesori pred mirovinu, koji su cijeli život drugu priču pričali, te bi sada, novom revnosnom ljubavi prema znanstvenoj anarhiji, prevarili biologiju. Mali narodi, poput proljetnog pljuska mlake kiše, otvaraju doktorske studije. Ako jutros susretnete mladog čovjeka, pokušajte ga upitati kuda ide? Upisuje doktorski studij! Svi upisuju, svi osnivaju samo nitko zapravo ne zna što to znači. Programi koji se nude su sakati, prazni, uostalom kao i većina predavača. Cilj je jasan. Pritjerati male narode na osakaćeno školstvo te proizvesti kadar čija će pamet biti isključivo u licenciranom računalnom programu, proizvedenom u jednom centru. Svi ćemo misliti kao naše novo računalo, ono će nas voditi i nama upravljati. S vremena na vrijeme odlaziti ćemo u bajne Centre na "trajno učenje" da nam pamet provjere i, po potrebi, malko isperu. Da je vajni beogradski demagog znao tako duboko razmišljati, i danas bi bio na tronu. On ili njegovi. Pospi pustu praznu pamet po svijetu pa joj napiši certificirani program kako će razmišljati! A to treba dobro platiti! Problem im prave moćne zemlje s dalekog Istoka, koje zacrtavaju sasvim druge školske programe. Njihovi kadrovi su danas najplaćeniji i najtraženiji znanstvenici baš u zemljama razvijene Bolonjske demagogije. O ljudi, o vremena! (Pero Marijanović)
23. 4. 2006

HRISTOS VASKRESE! SRETAN VASKRS!

Našim dragim posjetiteljima, koji dans slave spomen na Hristovu pobijedu smrti, od srca čestitamo: HRISTOS VASKRESE! Bilo je to najviše što On učini na Zemlji, bila je to trajna pobjeda same smrti! Budimo i mi zajedno u sjećanju na taj čin!
21. 4. 2006

To su moji korijeni - piše Tomo Raič

Ovo nisu grčka groblja, kako su mi kazivali, ni vlaška; nisu to ostaci bošnjačke kulture, već su to groblja mojih djedova. To su moji korijeni. A učili su me da sam tuđin na očevom pragu! Pokrenite opciju više i pogledajte groblje mojih djedova u Doljanima i moje korijene.
20. 4. 2006

Moj djed i krafne, piše Luka Goluža

Pitaju moga djeda Đurka “Zašto ti tamo na Habatnicam prazna zemlja leži, sada poslije žita mog'o bi posijati repu?“ Djed odgovara: - Ma kakvu repu jadan ne bio, vidiš li ona dva Hasanova, ne bi ih kuka nabac'o , a ne repe! Plivin caća doš'o pogledati kako su majstori postavili grede preko podruma, gdje su pravili kuću. Stari se obuk'o, nove šalvare, nova košulja, k'o nov što bi se reklo. Proba prijeći gredom preko podruma, okliznu mu se noga i propade u podrum! Sigurno se dobro udario. Podiže se stari, izlazi iz podruma, nekako u sebi pomalo ječi. Pitaju ga ljudi kako je, jeli se udario? On se onako otresa pa veli: - Kukala mu sreća, žao mi je novih šalvara! Vidoje Salmanić, moj djed, od mame mi otac, nevjesta mu napravila one nove nakvasane krafne (krofne po naški). Pita Vidoje: - Nevjesta, što ti je ovo bona? Babićuša odgovara: -Krofne, ćaća, krofne! Uze djed krupni kolač te ga razlomi pa se nasmije. - Bogare ti nevjesta, ovi su ti kolači lažni k'o i ova država. Kad pogledaš čine se veliki a kad ih razlomiš, unutra nema baš ništa! (Na slici: pogled na kanjon suhe rijeke Radimlja)
18. 4. 2006

Naš komentar - Čiji je, zapravo, "Aluminij" u Mostaru?

Da budemo jasni, odmah na početku. Aluminij u Mostaru je samo svoj, svojih vlasnika, svoga poslovodstva i svojih radnika. Moramo to reći, svojih radnika, iako danas to nije poželjno. Ali, neka netko kaže koji je to privatnik mogao kupiti sve neprospavane noći svojih radnika, od kojih svako poduzeće na svijetu zavisi? Pa i Aluminij. Zato mislim kako je svaki model privatizacije u biti manje ili više nepošten. Ali, nije to tema ovoga komentara. U zadnje vrijeme trguje se "Aluminijem"; ovaj sindikat ima ova prava, ova Vlada ona... Zato opet pitamo: čiji je to Aluminij u Mostaru? Prije nego se odgovori, molim povećati našu sliku s naslova pa je pogledati. To što vidite je otvorena utroba Hercegovine te je iz nje pokupljeno crveno zlato, najkvalitetnija rudača na svijetu, boksit. Tu su korijeni Aluminija, tu je on nikao. Ali tadašnji rudnici nisu imali novca zatvoriti tu utrobu, jedva su životarili. Novca je bilo, riječ je o prebogatoj rudači, kakve svijet nema, i to u količinama od milijune tona, samo je, kao i danas, otišao na drugu stranu. Nešto izvan granica tadašnje Jugoslavije, a sve drugo u njene metropole: Beograd i Sarajevo. Tamo se gradilo i žarilo a ovamo rovalo i ostavljalo razrovano. Tamo se rađala najbrojnija, jalova administracija na svijetu, koja se i danas javlja da joj se daju prava na Aluminij, jer drugačije ne može preživjeti, ovamo i danas zjape prazne rupe. Pa, recite vi, čiji je Aluminij u Mostaru? Praktično od Bileće na istok, do Posušja i Tomislavgrada na zapad (budimo objektivni, i Crna Gora je slično prošla), ranjen je prostor jer je porodio Aluminij, ali o tome kao da nitko nema što reći. U epicentru su, ipak, općine Čitluk, Široki Brijeg te Posušje. Platile su najveću cijenu. A dobile...? I nije to sve. Podzemna eksploatacija boksita vršila se takozvanom podetažnom metodom sa zarušavanjem krovine. Krovina boksita je svojim pritiskom drobila rudaču i gurala je na otkop. U sebi ta metoda nije imala program zaštite terena, on se urušavao u stare radove, jer jednostavno nije bilo novca za to. Takav teren može biti opasan dugo godina. Eto tako se rađao Aluminij u Mostaru. Samo s dva lokaliteta u Hercegovini, onaj u Lokvicama, općina Čitluk i onaj u Crnim Lokvama, općina Široki Brijeg, eksploatirano je više od dva milijuna tona najbogatije rudače na svijetu. Bila je višestruko kvalitetnija od, u ostatku svijeta, prosječne (aluminija je imala u prosjeku oko 60%, a silicija u tragovima, ispod 1 %). Njena tržišna vrijednost je i tada bila basnoslovna. Iz utrobe zemlje izvučeni su desetci milijuna dolara. Ako se tome dodaju i drugi metali te rudače (primjerice, željeza preko 20% i slično), te rijetki metali, njena cijena još više, i to značajno, raste. Eto, tako je rođen Aluminij u Mostaru. Trebao je biti nagrada regiji za to blago. Rodio se na blagu hercegovačke utrobe, te pameti i radinosti njenih uposlenika. Komu onda nešto duguje? Ponovo kažemo, on je samo svoj, ali je bio i kompenzacija za izvučeno blago i devastirani prostor. To ga, neminovno, dovodi u poseban odnos prema regiji Hercegovine. Trebao je, i danas treba, Hercegovinu, iz crvene, boksitne regije, pretvoriti u bijelu, aluminijsku regiju. I tako, barem dijelom, vratiti dug regiji. Prisjetimo se, još oko 1932. ili 1933. godine, u potaji su pravljeni planovi s tom rudačom od strane sve zahuktalijeg njemačkog gospodarstva. Uzimani su kamionski uzorci i voženi na preradu. Hercegovački boksit je preokrenuo gospodarstvo tadašnje Europe, nikla je i razvila se moćna avionska industrija. Sve je to platila Hercegovina. Brojni su koji su ostavili život pod crvenom hercegovačkom zemljom, u njenim rudnicima. Invalide rada teško je i prebrojati. A najviše tadašnjih rudara danas nema niti mirovinu (mirovina im je, gotovo, manja od cijene mjesečnog lijeka za visoki tlak). Sada vas pitam čiji je onda Aluminij u Mostaru? I tko bi to trebao pitati za svoja prava: jalova i preglomazna državna administracija ili Hercegovina? (Pero Marijanović)
17. 4. 2006

Radosna Uskrsna vijest - NOVO CRKVENO ZVONO NA DONJEM BRŠTANIKU

"Tko kuca otvoriti će mu se i tko traži naći će…" mogla bi se upotrijebiti stara biblijska izreka za obnovu srušene kapelice na Donjem Brštaniku. Naime, mještani raseljeni na sve strane već više od godine dana pokušavaju uz pomoć raznih donacija sagraditi novu kapelicu na mjesnom groblju jer je stara srušena u ratnim djelovanjima, zajedno sa svim nadgrobnim spomenicima koji nekome nisu bili svetinja, nažalost. Financijskom potporom dobročinitelja, snagom i voljom mišica svojih uspjeli su ozidati kapelicu i zatvoriti je, a sad prikupljaju sredstva za završne radove unutarnjeg i vanjskog uređenja. Kao kruna njihovog truda i zalaganja, ovih dana došla je vijest iz Rima o novom zvonu za kapelicu. Dobrotom i zalaganjem o. Kristijana Raiča, priora Dominikanskog samostana u Dubrovniku i patera o. Stjepana Krasića, profesora na sveučilištu u Rimu nađeni su dobri ljudi koji su željeli pokloniti zvono za ovo malo mjesto. Gospodin Alberto Gardoni, njegova supruga i udruga "Solidarnost i pomoć međunarodnoj kući mira" iz Parme, već dvadesetak godina dolaze u Međugorje gdje planiraju i gradnju velike bolnice i do sad su puno pomagali Hercegovini. Ovo je za njih još jedan izraz ljubavi prema Hercegovini i našem narodu, a mještani Donjeg Brštanika im zauzvrat obećaše da će ih se sjetiti u molitvama svaki put kad zvono zazvoni. Blagoslov zvona, koje je pravo umjetničko djelo s likovima Isusa, sv. Ivana Krstitelja - zaštitnika župe, sv. Dominika i sv. Katarine planira se 28. svibnja ove godine kad je sv. Misa na groblju. Ovih dana gospodin i gospođa Gardoni posjetili su, skupa sa župnikom don Gordanom Božićem i paterom Krasićem Donji Brštanik i župnu crkvu na Stjepan Krstu, vidjevši ruševine župne crkve i ne vjerujući da (ne)čovjek može učiniti toliko zla. Neka ovo bude početak obnove, a zvuk zvona neka pozove mještane da ne zaborave svoje ognjište a pokojnima neka prenese u vječnost da ni oni nisu i neće biti zaboravljeni. Na slici: don Gordan Božić, pater Stjepan Krasić i dobrotvori - supružnici Gardoni ispred kapelice na Donjem Brštaniku (Marinko Marić)
13. 4. 2006

Uskrs 2006.

Uskrs je. Beznadna tama se razbila po svijetu. Pobijedilo ju je svjetlo. Lako su ljudi zaboravili razderane zavjese hrama. Drugi je za čovjeka izvojevao pobjedu. Najveća čovjekova pobjeda, zapravo, nije njegova. Nije ni mogla biti. Sretan Uskrs svima. Vama u Južnoj Americi, Sjevernoj, Srednjoj, dalekoj Australiji, Aziji, Africi i Europi. Mi smo raspršeni svuda, ali zato možemo svjedočiti da su vihori odnijeli tamu Velikog Petka. Red je stoga da bar za trenutak budemo svi skupa. I kažemo: Sretan nam uskrs svima. Gledali u Ande ili u Velebit!
13. 4. 2006

Veliki Petak 2006.

Bog je umro na križu. Sve je gotovo. Svemu je kraj. Poderali su se zastori na hramu, zemlja se potresla i magla je pala po cijelom svijetu. Čovjek je ostao sam pod beznadnom maglom. Činilo se to ponorom bez nade. Samo su rimski vojnici bili bučni, bančili su i dijelili plijen. Galamili su ulicom, a vika je derala ljude do boli. Zar ne shvaćaju ili ih nije briga? Samo su čuvari na Kalvariji bili mirni. Na posao su došli tek poslije ručka i lagano ih je hvatao san... (Na slici: križ u drvetu, Franjevački samostan, Široki Brijeg)
13. 4. 2006

Stolačko kulturno proljeće 2006. i hrvatski narodni preporod

Ove godine je istraživački dan mladih završio na nekropoli Radimlji, kršćanskom počivalištu koje svojom ljepotom privlači tolike posjetitelje. Na kraju je načelnik općine priredio i okrepu za učesnike istraživačkog dana mladih u Stocu. Prema zamisli organizatora, istraživački dan mladih Stoca trebao bi se nastaviti i idućih godina te postati tradicijom.
13. 4. 2006

Stolačko kulturno proljeće 2006. i hrvatski narodni preporod

Željko Raguž govori o lokalitetu Vidoštak.
13. 4. 2006

Stolačko kulturno proljeće 2006. i hrvatski narodni preporod

U organizaciji Matice hrvatske, Ogranak Stolac, mladi osnovne škole i gimnazije, zajedno sa svojim profesorima, izašli su na teren učiti i prikupljati vrijedne informacije. Oni će ih, u svibnju, predstaviti javnosti. S njima je cijeli dan bio i načelnik općine, Stjepan Bošković, predsjednik Matice hrvatske, Ogranak Stolac, dr. Mladen Bošković, dopredsjednik Željko Raguž, profesor Mirko Bošković, ravnatelj ove zaklade, Ivanka Miličević Capek i drugi. Na slici: zajednička fotografija ispred Daorsona.
11. 4. 2006

Naši vrijedni prijatelji iz Osnovne škole Crnići

Pripremni sastanak s Predsjednikom Matice hrvatske Stolac, dr. Mladenom Boškovićem i ravnateljem Zaklade o sutrašnjem zajedničkom izlasku na teren u svrhu znanstvenih istraživanja pojedinih lokaliteta. U svibnju će organizirati javni nastup i iznijeti rezultate svojih istraživanja. I poželjeli su svima Sretan i blagoslovljen Uskrs.
11. 4. 2006

Spomenik Vojvodi don Ivanu Musiću u Stocu

Fotografija koju ćemo uvrstiti u naš Virtualni muzej.
11. 4. 2006

Veselimo se Uskrsu - Hercegovka vrijedno radi

Radost Uskrsa, koji dolazi, natjerao nas je prošetati Hercegovinom. Što je nova? Evo, Hercegovka vrijedno radi. Skoro će Uskrsni blagdani, pa će se čovjek moći malo odmoriti.
11. 4. 2006

U organizaciji informatičkog tečaja, prikazan film "Pasija" u Hutovu

U organizaciji informatičkog tečaja, u župnoj crkvi Hutovo prikazan je film Pasija. Projekcija filma je namijenjena, prije svega, starim osobama kojima je to bio jedini način da ga vide, te polaznicima tečaja. Cijela organizacija je provedena uz pomoć mjesnog župnika, don Pere Marića, te poduzeća "Katarina" iz Mostara. Iskreno im hvala.
10. 4. 2006

Blago moga kamenjara - naše najljepše, ali istinite, predaje

Kada iz polja sela Gradac (Neum) krenete asfaltiranom cestom prema Radetićima, čeka vas s desne strane ceste zavjetna kapelica. Ona je vrlo stara. Zapravo, nitko i ne zna točno kada je građena. Govori se samo kako je obnovljena za vrijeme gradnje sueskog kanala. Naime, tada su dva brata Krmeka otišla graditi kanal. Tamo je zavladala malarija i od nje se umiralo. Dva se brata zavjetuju Bogu da će, ako se živi i zdravi vrate doma, obnoviti ovu kapelicu. Tako i bi. Braća su se sretno vratila kući. Zato vas ona danas čeka kraj puta. Ali, nije njena poruka da smo mi samo domišljat i Bogu odan narod, već i svjetski narod, te kako smo uvijek bili tamo gdje se povijest stvarala. (Zavjetnu kapelicu ćemo uvrstiti u naš Virtualni muzej).
9. 4. 2006

RADUJMO SE, MA GDJE BILI, USKRS NAM DOLAZI! (don Vinko Puljić)

Od srca hvala na pozdravima i panorami drage mi Rotimlje. LIjepo je vidjeti svoje rodno mjesto i sjetiti se svih dragih ljudi koji su zanj vezani. Nosim ga u mislima i srcu te ga često uspoređujem sa po prirodi jako sličnim mjestima naše Istre, hrvatske grude. Bili smo na Skitači, uzvisini tik iznad mora na 450 m. nadmorske visine, molili smo križni put na Glušnu nedjelju (Slika br. 0069). Molitve su, nadam se "doprle" i do Vas. Molitva i Duh se ne mogu ograničiti kao ni ljubav prema svome kraju, rodu i narodu! U tim mislima svima Vama, dragoj Rotimlji, Hercegovini i svim posjetiteljima ove drage stranice, blagoslovljeni dani Velikog Tjedna i sretan Uskrs! Neka uskrsli Isus uskrsne u našem narodu i u našim srcima! Mali istrijani (katolici i hrvati) vam svima mašu ispred župne crkve sv. Barbare u Raši, i čestitaju Vam Uskrs! SLika br. 0005 (pokrenite opciju više) Crkva Svete Barbare u Raši. slika 0265. (Po prvi puta u njezinoj povijesti okićena je hrvatskom i papinom zastavom!) Uz iskrene pozdrave! don Vinko Puljić
7. 4. 2006

Moja Tanzanija

A mi smo te dugo čekali, Gospodine! (snimio don Vinko Puljić)
PrvaPrethodna 39  40  41  42  43  44  45  46  47  48  49  50  51  52  53  54 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)