PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
15. 10. 2006

Hrvatski oltar mučeništva: ŽIVOT I SMRT MATE PERIĆA SINA LUKE PERIĆA ZVANOG BIJELKO KUDRIĆ

Ubojstvo Mate Perića, sina poznatog borca duhom Bijelke Kudrića s Donjeg Brštanika, zabilježeno je u dva povijesna izvora: u popisu hrvatskih žrtava rata i poraća te u životopisu don Lovre Konjevoda u knjizi "Svjedoci vjere i rodoljublja (Zbornik radova o stradalim biskupijskim svećenicima u Hercegovini") u izdanju Crkve na kamenu. Ovdje se, po prvi put, iznosi kazivanje svjedokinje koja se u času ubojstva nalazila s njim i sve promatrala svojim očima. Danas, poslije toliko vremena plodonosnog i zrelog života, ona se sjeća svakog detalja i želi da to ostane zabilježeno. Ovo je i prvo kazivanje izravnog svjedoka o smrti toga mladog i naprednoga čovjeka. Njegova smrt se dogodila 15. 8. 1944. godine i bila je posljedica one puste ali skrivene želje da se iskoristi svako povijesno vrijeme i svaka prigoda očistiti Hrvate s prilaza toplom moru i tako svoja nacionalna carstva proširiti do njegova plavetnila. Ali se obitelj Bijelke Kudrića tome nikako nije željela pokoriti. Dapače, još 1943., nekako o Božiću, obitelj se vratila iz Trijebnja u svoj spaljeni dom na Donjem Brštaniku. Dičili su se svojim poštenjem i nisu se imali koga bojati. Bili su rijetka hrvatska obitelj koja nije otišla u progonstvo. Pokriše kuću travom stoklasa (divlja zob) koja je te godine sama od sebe rodila. Latiše se posla otac Luka i sin Mate, dok su druga tri sina, Pero, Jozo i Vinko, bili mobilizirani kao i mnogi drugi. S ocem i bratom živjela je i ćerka Anica. Bijelko se bio oženio od Vukića, također s Donjeg Brštanika. Ženu su mu zvali Grana i ona mu izrodi djecu koja izrastoše u visoke, snažne i plave mladiće, rado viđene u tom kraju. Ali, onima koji su u to vrijeme i dugo iza toga sve do dana današnjeg, čistili ovaj kraj od Hrvata, bili su prava noćna mora. Zbog toga su boli oči neprijateljima koji skovaše plan o umorstvu Mate. Utoliko prije što je ova cijela obitelj bila napredna i radina, primjerice u proljeće 1944. godine imali su preko 100 ovaca i dosta drugog blaga. Naručiše i platiše ubojice. Znalo se samo to da su ubojice naručene u Trijebnju. Malo prije Velike Gospe 1944. godine, te ubojice banuše na prag Matine kuće u nakani ubiti ga. Mato je s puškom u ruci pobjegao kroz prozor i sakrio se podno Ćurila, gdje je znao svaki kamičak i gdje su ga teško mogli naći. Bio je izrazito hrabar i malo
13. 10. 2006

Moja Tanzanija: Živa voda zdenca

Radost na zdencu! (fotografiju snimio: don Vinko Puljić)
13. 10. 2006

Moja Tanzanija: Živa voda zdenca

#4Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan - (2) iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici - (3) ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju. (4) Morao je proći kroza Samariju. (5) Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. (6) Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. (7) Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" (8) Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. (9) Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. (10) Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." (11) Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? (12) Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" (13) Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. (14) A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." (fotografiju snimio: don Vinko Puljić)
12. 10. 2006

Blago Hercegovine: U hladu lačko jasena, stogodišnjaka

Stogodišnjak se brine da za vrijeme ljetnih žega ovce dočeka dosta hlada ispod njegove guste krošnje. Pošto se napiju vode iz obližnje lokve, one trče zauzeti što bolju poziciju u hladu jasena. Glave polože jedna na drugu te dahću da se malo rashlade. Tako čekaju popodnevnu svježinu i pastira da ih potjera prema Vilinom Polju na sočnu ispašu.
12. 10. 2006

Blago Hercegovine: Bijeli jasen stogodišnjak

Bijeli jasen, vodeni jasen ili lačko jasen navršio stotinu godina. Rodio se i živi podno Čabulje; tu dočekuje i ispraća ovce već stotinu godina. Lokacija: Vratnici pod Gračacom, na imanju Golemaca, Vrdi, općina Mostar. (Prema kazivanju Pere Golemca)
10. 10. 2006

Jutros smo prisiljeni reagirati: Ovčice demokratskim demagozima!

U povodu sve prisutnije demokratske demagogije ovčicama, prisiljeni smo reagirati: Poštovani gospodine X. Y.: Demokratski narodi koji danas tuđim organom prave vlastitu djecu nemaju sutra! Njih će povijest, vrlo brzo, zgužvati ko stari papir i baciti u kantu za smeće! Ovčice.
10. 10. 2006

Moja Hercegovina: puškara na sljemenu stare obiteljske kuće

Da se prijatelji vide izdaleka, za opomenu neprijateljima. Ili, oprezni i znatiželjni šipak. Selo Dobrovo, Neum, 2006.
10. 10. 2006

Moja Hercegovina: Tragovi na stijeni

Tragovi na stijeni: čovječje stopalo. Selo Dobrovo, Neum, 2006.
9. 10. 2006

Panorama sela Vrdi, općina Mostar

Selo Vrdi, općina Mostar. Fotografija nastala listopada 2006. Pozdravljamo sve iz ovoga sela, ma gdje bili.
9. 10. 2006

Blago Hercegovine: Sa otvaranja spomenika fra Didaku Buntiću

Sa otvaranja spomenika fra Didaku Buntiću. Župa Gradnići, 6.10.2006. (Narodna nošnja Brotnja uvrštena u naš Virtualni muzej!)
8. 10. 2006

Hrvatski narodni i kulturni preporod u BiH: Spomenik fra Didaku Buntiću, župna crkva Gradnići, Čitluk

Spomenik fra Didaku Buntiću ispred župne crkve u Gradnićima, općina Čitluk, otvoren je 6. 10. 2006. godine. (Uvršten je u naš Virtualni muzej)
6. 10. 2006

Jutros smo prisiljeni reagirati: Izbor gospodina Komšića za predsjednika Hrvata u BiH čin je državnog terorizma

Izbor gospodina Komšića za vođu Hrvata u BiH čin je državnog terorizma i izvire iz njenog duboko inficiranog državničkog bića! Taj čin ne ugrožava Htvate u BiH kako se to obično misli, već državu samu. Ona je tim činom ugrožena a ne narod. Narod će iz toga zla izići samo pročišćen i još jači ali je država, ta koju bi svatko od nas trebao voljeti, smatrati svojom i braniti ako zatreba, poništila samu sebe malignom zloćom koja izvire iz njenog bića. A i država je samo
3. 10. 2006

Hrvatski oltar mučeništva: Bože moj, ima li ovo tko zaustaviti ili Kako su rušili Vranjevo selo

Niti jedan zločin ne ostaje skriven, kaže se u našim starim izrekama. Zaklela se zemlja da će sve tajne odati. Da je to točno uvjerili smo se i u ovo predizborno vrijeme, kada nas je nazvala jedna gospođa iz Neuma. Poslom je putovala u Mostar pa je zakazala kavu s nama. „Znam da ste o svemu pisali, a ja sam opet sve svojim očima vidjela, pa želim to ispričati. Neka se zna. Moj pokojni otac mi je pričao kako je i njemu njegov otac pričao da tu leži veliko blago koje o nama mnogo kazuje. Ljudi su poštovali to mjesto. Ni Austrija nije dala po njemu rovariti. Vikali su: to se mora dobro istražiti. Došle i dvije
2. 10. 2006

Sjećamo se velikih ljudi naših sela: Jozo Nikolić iz Kruševa, piše Luka Goluza Vancouver Canada

Moj nekadasnji susjed na Bandurici bijase Jozo Nikolic.To je bio poznati covjek u Stocu i svim okolnim selima sto pripadaju stolackoj opcini.On je imao zenu Pazinusu i kci Ruzu. Ruza je uvjek nosila krunicu ,a obavezno nedjeljom je isla u Stolac u crkvu.Pazinusa je bila starija prilicno dobrog zdravlja tiho se kretala ali je bila jako vrijedna zena.Kako sam saznao dozivljela je duboku starost.Cuo sam da je imao sina Antu ali Antu nisam upoznao. Čuo sam da je poginuo braneci
29. 9. 2006

Prijatelji

Obvezan jutarnji sastanak prijatelja. Potom kratko poziranje za povijest. Zatim trk u školu ... i poziv svima nama da se vratimo bar jedan korak bliže djetinjstvu. Svijet će tada mnogo ljepše izgledati. (autor fotografije Tomo Raič)
26. 9. 2006

Dobili smo pismo iz naše budućnosti: EPSKA UNIJA ZABRANILA MOLITVU OČENAŠA; MOLITVA OČENAŠA JE MOLITVA OPASNIH NAMJERA

Naša zaklada je zamoljena objaviti pismo slijedećeg sadržaja koje nam je prispjelo iz naše budućnosti. Pismo donosimo u cjelosti. "Ministar sigurnosti Epske unije jučer je, zajedno s gospodinom ministrom odanosti, zabranio izvornu molitvu Očenaša, te propisao njenu modifikaciju i uvjete korištenja. Ova zabrana obvezuje sve stanovnike Epa. Molitvu je nazvao molitvom opasnih i sumnjivih namjera. Naime, u takozvanom procesu rekristjanizacije regije Zaseok 7A (Nekadašnja Europa, naša op.), koga vodi šačica avanturista iz Zaseoka 4C (negdašnje Južne Amerike, naša op.), moli se molitva pod imenom Očenaš. Ministri sigurnosti i odanosti Uniji, u večernjim satima proteklog dana, održali su konferenciju za tisak te javnosti objasnili čitav slučaj. Slučaj su nadležnima prijavili tzv. Religijski analitičari koji su molitvu studiozno proučili. Ministri su naglasili kako Unija nema ništa protiv rekristjanizacije ako se ona odvija prema zakonima i pravilima, te ako akteri iskažu dužno štovanje i propisanu odanost, ali imaju protiv molitve koja poziva na očitu pobunu i neposluh. Nadalje su objasnili kako diskriminirana molitva počinje zazivom „Oče naš koji jesi na nebesima…“. Od kuda naš otac na nebesima, pitaju se ministri? Znači li to da je naš stvarni otac, Premilosni, koji sjedi na tronu u zoni Zaseok 0, preminuo? Što se s tim smjera? Ako se u molitvi misli na nekog duhovnog oca (?!) tada se ima ovako moliti: „Oče naš, onaj što je na nebesima…“ kako bi se istaklo postojanje onog drugog, našeg pravog oca Premilosnog, koji boravi među nama i koji ima dvanaest mladih akademika koji ga neprestance biraju na prijestol. Neka se i dalje izgovara „…sveti se Ime tvoje …“ jer po sebi ne predstavlja nikakvu posebnu opasnost za uniju. Taj zaziv se ne odnosi
21. 9. 2006

Blago s Blidinja; To su naši korijeni (priča u tri slike, treća, dnevna slika)

Završio je noćni projekt. Počinje dnevni. Na voj zimi prsti trnu od ladnoće. Treba suharaka skupiti da se vatra potpali. I isprži jaje na tavi za školaricu. Poslije neka sjedne kraj šporeta pa neka uči. I piše zadaću. Nije lako postati dokturica. Samo u srcu baka sluti: to je noćas bio njen najbolji mogući biznis. Okamatiti će se nebrojenim blagom: ja li punim fišekom lijekova što će bakina dokturica donijeti iz grada doma, ja li samo jednom svijećom na grob. Kako Bog hoće tako neka bude! (Fotografija Tome Raiča)
21. 9. 2006

Blago s Blidinja; To su naši korijeni (priča u tri slike, druga slika)

Detalj bakina projekta uz gazaču. Igle gotovo neprimjetno zameću sve novi i novi redak, lijepeći ih zajedno nemjerljivom ljubavi za unučicu. Kada bi, negdje u gradu, bakini prsti zaigrali šibice što kriju kuglicu, svi bi izgubili. Unučica spava a zora već gotovo virka kroz prozor. Još samo malo pa će se gazača trnuti posve. Da se malo gaza uštedi. Dosta će svjetla biti kroz prozor. Potom, još pedalj sunca ili najviše dva, pa djecu treba buditi. Neka spavaju, nije lako postati dokturica. Bog samo zna što sve treba naučiti. (Fotografija Tome Raiča)
21. 9. 2006

Blago s Blidinja; To su naši korijeni (priča u tri slike, prva slika)

Uz svjetlo lampe gazače, utrnute da se manje gaza troši, traje svijet bakina noćnoga biznisa i stvaralaštva. Ujutro, dok krave riču da se puste na ispašu, dovršen je bakin projekt; džemper za unučicu. Bio je to noćni biznis neviđenih razmjera i složenosti: plele se niti svježe obojene pređe, okolo lijepila bakina ljubav za unučicu i tik u zoru dovršeni rukavi. Sada će unučica, još pospana, umiti lice na zdencu, reći kratku molitvu s bakom, pa obući bakin noćni biznis. Zatim ići u školu. To je i bio cilj ovog složenog projekta uz gazaču privijenog fitilja da se manje gaza troši. Unučica će, jednoga dana ako Bog da, postati dokturica i pun fišek lijekova donijeti svojoj baki. Ili možda samo jednu svijeću na grob! Bog sve zna. (fotografija Tome Raiča)
19. 9. 2006

Završena izložba slika ""PORUKA, ŽIVOT I RADOST ČESMINE U ČEPIKUĆAMA"

Završili smo izložbu slika na temu "PORUKA, ŽIVOT I RADOST ČESMINE U ČEPIKUĆAMA". Ideju su nam dale razgranate grane česmine koje svjetlom "pišu" na plavetnilu neba sela Čepikuće. Smijemo li, u ovoj eri industrijske ljudske robotike, trošiti energiju na to? Krademo li time dijela "kamati na kamatu, interesu na interes"?
PrvaPrethodna 32  33  34  35  36  37  38  39  40  41  42  43  44  45  46  47 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)