PRETRAŽIVANJE:  
  
 

STOJAN VUČIĆEVIĆ,
SABRANE PJESME, NAPRIJED ZAGREB i OGRANAK MATICE HRVATSKE METKOVIĆ
 
 
 

 






 

 


 
 
24. 2. 2007

OPET ISKRICA NARODNOGA DUHA: „Jovo, ako Bog da…“

Ova iskra narodnoga duha u Hercegovini kazuje se u okolici Stoca. Ispričati će se onako kako se najčešće kazuje u kratkim narodnim „sjetnjama“. „ Sjetnje“ su naročite narodne prispodobe čija je namjena učinkovit odgoj mladeži ili pak onoga, koji je iz bilo koga razloga skrenuo s pravoga puta, pa ga na njega treba čim prije vratiti. Jovo je bio krepki hercegovački težak, Srbin, srednjih godina. U duši dobar i pošten, vrlo radin ali opet pomalo tvrdoglavi Hercegovac. Naročito zato što se
23. 2. 2007

Dobrim majkama, pjeva Tomo Raič

Majci se pjeva samo u trenutcima duboke inspiracije, a dobrim majkama? Pokrenite opciju više i pročitajte jedno takvo nadahnuće od Tome Raiča.
22. 2. 2007

Ta divna Hercegovina: Divlje voće u Crnićkom polju; piše profesor Mirko Bošković (nastavak)

Šipak, divlji. Najslađi je kada tek ispuca a malo ga mraz dohvati. U svijesti Hercegovaca je uvijek sa smokvom, poglavito u jesen kada joj lišće počne opadati. Jede se ubran s drveta, pravi se sok od njega ili čuva za zimu kao zaliha vitamina C. Samo malo svježeg soka i ode gripa.
21. 2. 2007

Ta divna Hercegovina: Divlje voće u Crnićkom polju; piše profesor Mirko Bošković

Sustavno istraživati što se dešava oko nas, u prirodi, u našim krajevima se još uvijek smatra gubljenjem vremena, a traženje da to netko pokrene u sklopu školskih izvan nastavnih aktivnosti naišlo bi na čuđenje. Dio divljeg voća u Crnićkom polju smo fotografirali i uzgred primijetili da je ove godine (op. ur.: jesen 2006. godine, malo kasnimo s objavom) divlje voće bogato rodilo, osim divlje kruške i oskruše. Zašto su te dvije srodne vrste ove godine bez plodova sami Bog zna. (Pokrenite opciju više i uživajte u pitomosti našega divljeg voća) U dvosatnoj besposlici obišli smo Crnićko polje ove jeseni i snimili zanimljive detalje vezane za divlje voće koje tu raste, samoniklo, neobrađeno, bez kemijske zaštite i uglavnom plodovima koji propadaju jer nitko za njih nije zainteresiran. Možda će ovo biti zanimljivo vidjeti i pročitati onima koji su u mladosti ovdje živjeli a danas su u dalekim krajevima. Oni će se vjerojatno prisjetiti vremena kada su se neki plodovi divljeg voća ubirali, sušili za zimsko vrijeme ili na drugi način spremali. (Na naslovnoj slici: divlja loza, loznica, crna i bijela. Brala se za prehranu ili se pekla rakija od nje) Divlje voće koje vam, s malim zakašnjenjem, pokazujemo sami je ključ tajne zdrave ishrane koga ljudski "genij" još nije uspio genetski modificirati i pretvoriti u žarište različitih epidemija koje haraju svijetom. To divlje voće još se uspijeva skrivati našom Hercegovinom i blago je njene budućnosti. Ako uspije preživjeti. (Pokrenite opciju više i uživajte u pitomosti našega divljeg voća!)
20. 2. 2007

Moja Tanzanija (sjećanje na velikog čovjeka našega vremena)

Bože, kako sam proveo ovaj dan u Tanzaniji?
20. 2. 2007

Blago moga kamenjara: Pčela i šalvare, piše nam Luka Goluža iz Kanade

Netko će reći pa kakve to dvoje veze ima, ali eto ima kad čujete priču do kraja. Od moga djeda brat Ivan, živio je s obitelji nedaleko od naše kuće. Mi kao djeca zvali smo ga „Stari Ivan“.Bilo je još starih ljudi, ali Ivan je samo nosio nadimak „Stari“. Pričao nam je kako je on sebi napravio
17. 2. 2007

Naš dar za kraj tjedna

Za kraj ovoga radnog tjedna mi vam želimo, ma gdje i ma tko bili, barem djelić sna male Marije iz Neumskog Graca, za okrepu duše i tijela.
16. 2. 2007

Naš komentar: PODLE I PRLJAVE IGRE OKO NEUMA

Još rat pravo nije ni završio a Hercegovina je nestala čak i iz naziva države! Sarajevski hegemonisti su započeli specijalni rat bez premca u povijesti. Cilj mu je iskoristiti povijesnu priliku i svoj narod proširiti na more. Za to je Hercegovina morala nestati s lica zemlje. Pretvorila se u Bosnu a narod u Bošnjake. Začudo, u žrtvi hegemonisti nađoše najboljeg suradnika. Zagreb im pruži najbolju suradnju. Hrvati su i kroz povijest bili najvrijedniji kada je protiv sebe! Zagrebački i Sarajevski mediji ujediniše se u mržnji protiv Hercegovine i otpoče najljući skriveni rat koga je čovjek uopće upamtio. Primjerice, i prognoza vremena iz Sarajeva se uključi u rat. Kažu: "danas će u Bosni padati malo kiše a na jugu će biti vedro". Zabranjeno je i ime spomenuti toj čuvarici hrvatskog mora! I Zagreb udari ljuto. Primjerice, prije 5 godina Vlada RH obeća popraviti 90 kuća ljutoj hercegovačkoj sirotinji čija djeca spavaju pod kapima
14. 2. 2007

Duhom protiv tiranije, VELIKE MISLI VELIKIH LJUDI, Tadija Vučićević, težak iz sela Pećina

Danas vam predstavljamo djela i misli jednog od velikana ljudskoga stada, težaka Tadiju Vučićevića iz sela Pećina. Bez njegovih misli teško bi čovjek i njegovo čovječanstvo opstalo na putu demokratskog razvitka. Teško radeći, Tadija bi povremeno iznenada prosuo bisere duha okolo sebe, za koje su mnogi mislili da su samo tlapnje jadna čovjeka. Tako su biseri težakova duha i
13. 2. 2007

Pozdravimo prve hercegovačke cvjetove (2)

13. 02. 2007. župna crkva Gradina, općina Čitluk, don Bernard Marijanović
13. 2. 2007

Pozdravimo prve hercegovačke cvjetove (1)

Nakon samo kratke stanke život u Hercegovini ponovo niče. Protokol pojavljivanja cvjetova na hercegovačkoj pozornici davno je uređen. Prve su latice bajama. (13 veljače 2007., župna crkva Gradina, općina Čitluk, autor fotografije don Bernard Marijanović)
13. 2. 2007

Moja Tanzanija (sjećanje na velikog čovjeka našega vremena)

Bože, hvala ti na vodi koju si, u svojoj mudrosti, skrio u utrobu zemlje od zlih ljudi. I hvala ti na ljudima koji su je tamo za nas pronašli! (snimio don Vinko Puljić)
10. 2. 2007

Opet smo dobili pismo iz naše budućnosti ... (ovo je samo šala)

Pismo iz naše budućnosti nam je došlo iznenada sa zamolbom da budemo prvi na svijetu koji će objaviti povjerljivi dokument iz korespodencije naše Unije. Dokument se odnosi na bilaterarnu suradnju kraljeva i nebeskog Gospodina, a izazvano je ponovnim pojavljivanjem takozvanih kršćana na tlu zaseoka naše Unije. Unija je pripravna tolerirati njihovu prisutnost na svom tlu ako se sklopi bilaterarni ugovor s Gospodinom koji će regulirati važna pitanja. Naša Zaklada je sretna što je baš ona odabrana objaviti povjerljivi dokument. Honorar koji će zaslužiti objavljivanjem utrošiti će se na podmirenje troškova prema nekim mrežama, a prije svega mreži "bla-bla-ćuš" i "govori_kupus_i_grah" dok ćemo i dalje biti dužnici mreži "T-giom" (čitaj ti-džiom). Zahvaljujemo se na povjerenju i tekst donosimo u cjelosti. Kao šalu naravno. „Temeljem dobre volje našega Premilosnoga i svih pozitivnih propisa Epske unije a u cilju gradnje pozitivnih odnosa sa Crkvom i njihovim Gospodinom (u daljnjem tekstu Gospodinom) nudimo temelje budućih bilateralnih odnosa Unije i Neba.
23. 1. 2007

DRUGA GODINA TEČAJA INFORMATIKE U HODOVU

Zaklada „Ruđer Bošković-Donja Hercegovina“ već drugu godinu u Hodovu organizira tečaj iz rada na računalu. U tijeku je tečaj powerpointa za one koji su prošle godine, odslušali osnovni tečaj. Radi uporabe računala u nastavi, polaznici tečaju su nastavnici i profesori škola sa područja općine Stolac. Sa njima su učenici koji su prošle godine sudjelovali u izradi i prezentaciji kulturno- povijesne baštine općine Stolac, povodom istraživačkog dana mladih. Učenici će i ove godine sudjelovat na multimedijalnoj prezentaciji kulturne baštine na „Stolačkom kulturnom proljeću“. Do sada je u Hodovu, u organizaciji zaklade, osnovni tečaj rada na računalu pohađalo preko 200 polaznika. U organizaciji zaklade i u Hutovu će se organizirati tečaja iz powerpointa za polaznike koji su prošle godine polazili osnovni tečaj rada na računalu.
6. 1. 2007

NEMA RAJA BEZ RODNOGA KRAJA

Jučer smo posjetili Neđu Pavlovića i njegovu suprugu Dragu rođenu Kulaš, u Gornjom Žukovicama, ili kako narod kaže Zaprašna Glavica. Nedaleko od Neđina doma je špilja Šarajića peć koju smo s Neđom u nekoliko navrata posjetili, a on je najbolji poznavatelj ove izuzetno lijepe špilje ispred koje je kameni most, kako Neđo kaže: „Čudo prirode!“. Ovaj put smo Neđu posjetili sa namjerom da nam kao vrstan guslač i pjevač otpjeva bar jedu od 130 pjesama koje je uz gusle pjevao, a koje je naučio, kako reče iz pjesmarica od fra Andrije Kačića Miošića i pjesmarice o Mijatu Tomiću. Iznenadili smo ga jer nije guslao već 15 godina, jer kako reče: „Nema više kome pjevat, jer nema naroda ni sjela!“. Izdiktirao nam je nekoliko junački pjesama u diktafon i obećao da će „namirit“ gusle dok ga drugi put posjetimo. Neđo je vrstan pjevač bećarca i kako reče pet ganga, jer svako područje je imalo posebno pjevanje gange. Duže smo se zadržali u Neđinu i Draginu domu uz priče i zgode iz njihova života o čemu ćemo pisati drugom prilikom. Ipak moramo spomenuti da je Neđo 18 godina radio u Čapljini. Svako jutro dizao se u 3 sata i išao pješke 9 kilometara do Hutova odaklen bi lokalnim vlakom u 5 i 40 vozio se u Čapljinu. Tako je svaki dan prelazio pješke 18 kilometara. Draga i Neđo žive u sretnom braku već 46 godina, rodili su dvije kćeri (udate) i sina. Žive sami i Neđo se sjeća dana kada je u njihovu domaćinstvu bilo 18 čeljadi. Petorica iz njegova doma Mato, Niko, Pavo, Spasoje i Ivo odselili od 1948. do 1950. u Jakšić u Požegu u Hrvatsku. I danas su od njih tamo brojne obitelji. Kad Neđo „namiri“ gusle ponovo ćemo ga posjetiti, snimiti da se sačuva dio narodnog, folklornog blaga našega kraja. Na kraju nam je Neđo zapjevao i bećarac: „Nema raja bez rodnoga kraja, ni miline bez Hercegovine!“
22. 12. 2006

OBAVIJEST

Zbog teže bolesti u obitelji Pero Marijanović više nije u mogućnosti svoje priloge objavljivati na ovoj stranici. Zbog prirode bolesti nema niti pristupa Internetu ovih dana. Vjerujemo u Boga kako će se sve dobro završiti te će uskoro nastaviti s radom na stranici.
21. 12. 2006

VELIKI KULTURNI DOGAĐAJ ZA GRAD ČAPLJINU

Na prigodnoj svečanosti pred mnogobrojnim uzvanicima, gostima, čapljincima ljubiteljima umjetnosti, otvoren je dio Hrvatskog kulturnog središta. Posjetitelji su imali priliku vidjeti dio bogatog fundusa slika i skulptura koje je Čapljini darovao prof. dr. Vjeko Božo Jarak. Otvarajući izložbu, povjesničarka umjetnosti Biserka Rauter Plančić naglasila je da posjetitelji mogu vidjeti više remek-djela i cjeloviti tematski ciklusa pojedini autora, nego što bi se to moglo kazati za veliki dio javnih galerija ili muzeja u BiH i Hrvatskoj. Na otvaranju su nastupili muška klapa Zlatna dolina iz Čapljine i zbor osnovne škole Lipanjske zore iz Višića. U sklopu novootvorenih prostora uz galeriju nalazi se i knjižnica.
18. 12. 2006

BOŽIĆNO-NOVOGODIŠNJI JUDO TURNIR U HODOVU

U školskoj športskoj dvorani „Hodovo“ kod Stoca, pod pokroviteljstvom Općinskog poglavarstva Stoca, održan je božićno-novogodišnji judo turnir na kome je sudjelovalo 196 natjecatelja iz 5 klubova. Predsjednik judo kluba „Hodovo“ iz Hodova prof. dr. Pero Marijanović je bio spriječen zbog obaveza, pa je turnir u njegovoj odsutnosti otvorio Vjeko Prroleta, tajnik kluba i glavni organizator. Osim domaćina i organizatora turnira judo ekipe iz Hodova, sudjelovale su i ekipe „Hercegovca“, Mostara, Širokog Brijega i Berkovića. Nakon zanimljivih i dosta neizvjesnih dvoboja u kojima su sudjelovali natjecatelji rođeni 1991. i u sljedećim godinama u 8 kategorija počevši od 25 do 100 kilograma kod djevojčica i dječaka. Najuspješnijim natjecateljima medalje je podijelio ing. Srećko Marijanović, direktor Hercegovinainvesta iz Stoca i član kluba. Tom prigodom podijeljeno je preko 100 medalja zlatnih, srebrenih i brončanih. Najmlađi pobjednik bio je šestogodišnji Ivan Marijanović u kategoriji natjecatelja do 25 kilograma. Športsku pravdu na turniru dijelili su poznati judo suci Karlo Prskalo i Jovo Višekruna. Ovo natjecanje je pratilo oko 500 gledatelja. Medijski pokrovitelj turnira bio je „Obični radio“ iz Stoca.
11. 11. 2006

Vjekoslav Vrančić čovjek vremena - priredio Luka Goluza Vancouver Canada

Poznati covjek iz Hercegovine ,zivio je u drzavi Argentini te je nekoliko puta posjetio Vancouver, diplomat, ministar N.D.H. Imao sam cast pozvati ga na veceru u svoju kucu ovdje u Vancouveru..Moja zena Ruza napravila je rastiku sa suhim mesom,a ja sam se snasao za vino. Vecerom je bio jako zadovoljan i dodao je da nije rastike jeo vec dugo godina,nekada u djetinjstvu. Tako da smo poslije vecere imali ugodan razgovor jos sa nekoliko mojih prijatelja ovdje iz Vancouvera.Pricao nam je o progonstvu i patnjama hrvatskog naroda,te njegov krizni put,od Austrije preko Italije do Argentine.U izbjeglistvu napisao je nekoliko knjiga;”S Bjelom Zastavom Preko Alpa” “U Sluzbi Domovine” te zadnju knjigu,prije nego je umro “Branili smo Drzavu”prvi i drugi dio.Bio je to covjek tih i razuman, dobro je poznavao svjetsku politiku.Citajuci prvi dio”Branili smo drzavu,naisao sam na odlomak koji zelim uputiti vama u Hercegovini,jer se ovdje spominju bas nasa mjesta iz donje Hercegovine. “Nekada 1927 god.Tokom ljeta poceli smo se pripremati za dolazece izbore i obilaziti pokrajinske organizacije.Mene je zapalo,da odrzim sastanak s predstavnicima organizacije HSS.za kotarStolac.Bio je vec zakazan dan,a mjesto sastanka odredjeno na Domanovicima,raskrscu putova, koji u Stolac vode iz Mostara i Capljine. Bilo mi je jasno,da ja na taj sastanak ne smijem ici sam,jer ce se predstavnoci sela rasrditi,ako bi dosao mlad inepoznat covjek.Zato sam se obratio na Husu Metiljevica, clana Stranke,profesora srednje skole,tada s boravkom u Capljini,koji je bio stariji od mene i ljudima poznat.U dogovoreni dan sastali smo se u Capljini i otisli na Domanovice . Tu smo nasli tridesetak seljaka s Djurom Maticem,predsjednikom kotarske organizacije, na celu. Nakon rukovanja i uobicajenih pozdrava ,govorio je Huso.Raztumacio je politicke dogadjaje proteklih dviju godina i iztaknuo vaznost dolazecih izbora.Nakon Husina govora culi smo primjedbe i prigovore, postavljene uvjek na veoma obazriv nacin,u parabolama, kako se voli izrazavati hercegovacki seljak.Bilo ih je milina slusati, jer stolacki kotar govori krasnim hrvatskim jezikom, izjednacenog I pravilnog naglaska, bez lokalnog tonaliteta,karakteristicnog za druge krajeve tog jezicnog podrucja.Nakon Huse govorio sam ja.Nije mi drugo preostajalo.Zasto sam inace dolazio na Domanovice? Kad sam zavrsio, upita me starina Djuro za mjesto rodjenja. Bio je to bez dvojbe znak paznje,pa sam zakljucio, da mu se moj govor dopao.Na moj odgovor,da sam se rodio u Ljubuskom,napravi Djuro salu na racun mog rodnog mjesta.Smisao sale bio je,da su kremenitiji oni Hrvati ,koji se ,kao stocani , rode u mjesanom kraju, od onih, koji ,kao Ljubusaci, zive u cistoj hrvatskoj sredini. Svativsi, da sala ide na moj racun,obranih se dodatkom, da sam se, istina rodio u Ljubuskom, ali odrastao u Gacku,nasto Djuro pristade;”E ako je tako,onda bi mogo valjat!” Pripremio Luka Goluza Vancouver Canada (Na slici: Kameni križ na Križevcu, Stolac i njegov narod)
10. 11. 2006

Dar za kraj radnog tjedna

Darujemo vas ovim šumskim voćem s Blidinja za kraj ovog radnog tjedna i najavljujemo temu za idući: Divlje voće s Dubrava iliti Jesen u mom kraju, autora profesora Mirka Boškovića. Možda i vi imate neki prilog za nas? (autor fotografije s naslovnice Tomo Raič)
PrvaPrethodna 30  31  32  33  34  35  36  37  38  39  40  41  42  43  44  45 SljedeæaZadnja


Fondacija Ruđer Bošković - Donja Hercegovina, sva prava pridržana (c)