8. 2. 2010 KAKO SAM ZAROBLJEN NA ISTOČNOJ BOJIŠNICI U II SVJETSKOM RATU (VAŽNIJE SLIČICE I DOGAĐAJI)? (1)

U rubrici Duhom protiv tiranije, ovoga tjedna objavljujemo sjećanje slavnog ratnog pilota Nikole Vučine (1907. - 2001.). Tekst je napisan vjerno, onako kako mi je on svoj život više puta ispričao. Znao je prijateljima pričati iste sličice više puta, ali svaki put jednako do u najsitniju pojedinost. Pričao je vrlo zanimljivo a priča se sastojala od niza oživljenih sličica. Tekst donosimo u tri nastavka, kao doprinos povijesnoj građi jednoga strašnoga vremena koje je stavilo na kušnju i tisuće naših ljudi. Današnji, prvi nastavak, govori o njegovoj borbi u Rusiji, do zarobljavanja.

6. 2. 2010 Vrlo važna obavijest

Dogodine se navršava 10 godina od smrti don Ivana Kordića, župnika župe Rotimlja. Na župi je ostao 30 godina te je u ta teška vremena bio stožinom svih pozitivnih procesa u župi i šire. Zbog teške službe i revnosne odanosti služenju maloga čovjeka, teško je obolio i amputirana mu je noga. No i u takvim okolnostima ostao je uzorom svih ljudi župe Rotimlja toga vremena. Planira se obilježiti godišnjica smrti don Ivana Kordića prigodnim skupom i vjerojatno jednom tiskovinom (vjerojatno svibanj - lipanj 2011.). Projekt sjećanja na don Ivana Kordića vodi današnji župnik župe Rotimlja don Damjan Raguž a podržava ga i mjesni biskup. Molimo stoga sve one koji o don Ivanu nešto znaju, a žele se uključiti u akciju, da to i učine zapisujući svoja sjećanja. Mogu ih dostaviti na adresu ravnatelja ove zaklade. Molimo i one koji raspolažu bilo kakvim materijalnim dokazom života don Ivana (fotografijom, pismom...) da nam dostave kopiju ili digitalnu sliku na korištenje. Unaprijed hvala svima koji ovaj projekt pomognu!

5. 2. 2010 Lijepa naša Hercegovina: Polje Rakitno - Sutina. Polje s očuvanim prirodnim funkcijama (4).

Mimoišao ga je, bar za sada, prst prirode ali i prst čovjeka. Polje Rakitno - Sutina očuvalo je sve važnije izvorne prirodne funkcije, poglavito one hidrološke i hidrogeološke. Izostao je razvoj sufoznih procesa i voda se zadržala na površini, kao povremeni vodotok od izvorne do ponorne zone. I čovjek još nije, u većoj mjeri, položio svoj egoistički prst na njegove blagodati. No, opasnost uvijek postoji. Sve dok je čovjek, u svojim gigapolisima, zamijenio noć i dan poput novorođenčeta, te živi uz reflektore a spava uz sunce, takva opasnost postoji i teško će se netko ili nešto od nje spasiti. Glad za energijom potrebitom za neprirodan život čovjeka, na kraju će i njega samoga pojesti! Do tada, uživajmo u prizorima izvorne prirode!

4. 2. 2010 Lijepa naša Hercegovina: Polje Rakitno - Sutina. Polje s pečatom prirodne izvornosti (3).

Polje Rakitno - Sutina nosi pečat prirodne izvornosti i raznolikosti. Nastalo je na sudaru Donje i Gornje Hercegovine. Mediteranske i brdsko-planinske. Na sred polja su virtualna vrata; kroz njih prolazite na jug prema toplom Mediteranu ili na sjever prema hladnim ali jedinstvenim planinama. Fotografije su snimljene iz paraglidera Mire Reze - Valčića.

4. 2. 2010 Moja zemlja Hercegovina: Polje Rakitno - Sutina s originalnim pečatom Storitelja (2)

Autor fotografija: Miro Rezo - Valčić. Naziv fotogalerije: Polje Rakitno - Sutina s originalnim pečatom Storitelja!

3. 2. 2010 Zemlja Humska - Hercegovina; slikom paraglidera Mire Reze - Valčića (1)

Uvijek je nova sreća, novo nezaboravno iskustvo baciti pogled na našu kamenu ljepoticu Hercegovinu. Tim osjećajem su preplavljeni svi paraglideri kada je prelijeću i motre očima prikovanim za njene neiskazive ljepote. Kada si u zraku, iznad Nje, uvijek u smjeru leta vidiš k'o neke duge, beskrajne crte. To su tajne crte kojima Ona diše, tuda su posuta njena bila, po njima dijeli ljubav za mržnju, mir za nemir, blagoslov za kletvu. I tako stoljećima. Podizala je temelje europske uljudbe, tu je umiralo ropstvo (početak 14. stoljeća), tu se nezaustavljivo rađala demokracija. Prvi puta u povijesti tu je rečeno: Čovjek ne može biti rob jer je stvoren na sliku Božju! Takva je bila, takva i ostala naša kamena ljepotica! Zahvaljujemo paraglideru Miri Rezi - Valčiću na ustupljenim fotografijama Rakitna motrenog iz zraka. Podario nam je dio onog nezaboravnog i neizrecivog osjećaja kada se Nju promatra odozgo od kuda su je samo ptice stoljećima zaljubljeno motrile. Urediti ćemo tri fotogalerije ovlaš posoljene samo škrtom riječju, jer je to jedina vrsta riječi koja može odati dostojnu počast jedinstvenom Božjem djela na cijeloj kugli zemaljskoj. Na kraju će ove galerije postati sastavni dio našega IS-a. Pozdravljamo sve Rakićane, ma gdje bili!

29. 1. 2010 TAJNI ŽIVOT KAMENA: Noć na plitari (4)

Još sjedite na onoj stijeni u stoljetnoj osami kamenjara? I pored toga što je sunce zašlo za onu kosu gore? I pored našeg upozorenja? Čovječe, vi ste sami tu kraj plitare

27. 1. 2010 TAJNI ŽIVOT KAMENA: Gozba na plitari (3)

Još ste na onoj stijeni u svetosti rijetke sjene kamenjara? Dobro! Ljetna je jara. Znajte, cvrčak tom svijetu ne pripada. On samo daje pozadinu na kojoj se crtaju svi ljetni glasovi i sve ljetne boje kamenjara. Ali, i pored toga cvrčak ne pripada tom svijetu, unatoč što se o tome misli. Još malo i čuti ćete

26. 1. 2010 TAJNI ŽIVOT KAMENA: Hutovska brda (2)

Galerija slika bez riječi. Hutovska brda. Autor fotografija: Stanislav Vukorep.

26. 1. 2010 TAJNI ŽIVOT KAMENA: Plitare (1)

Tema kojom ćemo se ovoga tjedna baviti je: TAJNI ŽIVOT KAMENA: Plitare. Fotografije koje ću koristiti snimio je Stanislav Vukorep u sklopu svoje studije o hutovskim brdima. Baš na tim i takvim kamenim brdima teče i traje tajni život kamena. Ljudima vidljiv ali teže razumljiv, često skriven od pogleda ali stvaran, bujan i pupljiv ali ljudima manje važan. Tek kada u dokolici sjednete u svetost rijetke sjene na kamenu za vrijeme ljetne žege ili kada težaku sljeduje odmor, tek tada osjetite kako on, kamen, živi, tvori, razgrađuje, podržava ili osporava događaje, stvari i život oko sebe. Malo iza toga, počinjete osjećati taj tajni život kamena. Toga časa vi ste se primili na kamenu i on će vam podariti komadićak svog tajnog života kao nagradu. Kao da on mili, puže, nešto vuče ili nešto nevidljivo nekuda premješta. Zatim, taj život počinjete čuti, isprva kao neku nejasnu ciku, glas koji vam dođe niotkud ali tako i nestane, glas koga kao da niste ni svjesni, zatim kao buku opet nejasnu, potom k'o neki nestvarni razgovor stvari i bića svud oko vas i na kraju k'o grmljavinu, istina neodređenu i tajnovitu, ali sada već znate da je to tajni život kamena i svih stvari i živih bića pod njim, u njemu i na njemu. Dok slušate i osjećate taj tajni život ne smijete se pomjerati niti tom svijetu dodavati kakav drugi zvuk, jer je to svijet zatvoren u sebe i ima vlastiti imunološki registar svojih komponenti, nekompatibilnih s našim svjetovima; sa svijetom čovjeka koji je odavno izgubio interes za kamenjar i otišao za boljim životom! Ta i rijetki težak ili čobanin će domalo pokupiti svoje i poći domu, prepuštajući tajni život kamena sumraku što ovdje pada ranije, jer sunce zalazi za onu kosu gore i ne čeka se da se ono zabije na oštri vrh Matokita. Na slici: plitara.

22. 1. 2010 Ave Caesar! Morituri te salutant!

Ovo je kratka priča o pobjedi Hrvatske televizije iz Zagreba. Ta najnovija pobjeda je dalekosežnih posljedica i čudno je da je prati tolika medijska i sveopća šutnja. Ave Caesar, kažemo mi. U čemu je vic? U sveopćem demokratskom žaru, u kom poput vještica gori sve ono drugo. Moćne pete kolone su pronašle efikasnu ali neškodljivu metodu kako govoriti o velikoj vojničkoj pobjedi ali ne spomenuti Vrhovnog zapovjednika i stratega. Ni jednom riječju. Ta čemu služi montaža? Vuk sit a ovce na broju. Zašto ga ne spominju? Zato što je on među onim drugim, onim što trenutno gore. Morituri te salutant! A kako se to radi? Iznenaditi će te se, prilično lako. Treba samo glavom mrdnuti. Zapravo ne, ostavite glave na miru. Glavama je samo da viknu: Ave Caesar (ranije se vikalo TITO PARTIJA, NAROD ARMIJA, danas

21. 1. 2010 Hercegovina kakvu ne poznamo: Povodanj, piše don Marinko Ivanković (www.sovici.INFO)

Mnogi je takvu ne poznaju. Ali, zna se ona ritnuti, ona dva vola što je u dubinama Zemlje drže na svojim leđima znaju se počešati, mrdnuti glavom i ona se sva trese. Zna se zakašljati i izrigati vodu iz njedara. Kada dođete u neko selo, usred suše i za vrijeme paklenih vrućina, reći će vam: vidiš onu stijenu gore, gore, još gore. E, priča se da su se tute dva dječaka udušila. Bio izvor vode pa se kupali. Našli ih brte mrtve, eto ti. Nemoj te se smijati, Hercegovina sve može. Uskratiti ili ukrotiti vode tamo gdje divljaju a dati ih tamo gdje suša u dubinu duše hercegovačke silazi. Čudo je ona, naša Hercegovina i lijepa, da ljepša ne može biti. Da se zna i da se ne zaboravi donosimo istinitu priču od očevica don Marinka Ivankovića pod nazivom Povodanj. Neki to danas nazivaju Klimatskim promjenama. Priču smo preuzeli sa www.sovici.INFO. Zahvaljujemo autoru na priči a voditelju stranice, Prof. Mladenu Glibiću, na pravu da je preuzmemo. (Prigodna fotografija: Sovićke zlatne ruke, Anđelko Krešić, preuzeta sa www.sovici.INFO)

21. 1. 2010 Vremena ludih

Sve one koje je netko ovih dana uvrijedio i u moje ime, molim neka mi oproste!!!

20. 1. 2010 Prilike u području Popova krajem sedamnaestoga stoljeća, piše Ilija Boto

Vrelo: http://ilijaboto.blogspot.com/. Autor teksta gospodin Ilija Boto. Prigodna fotografija: Jedno od pisama koja šalju predstavnici Kijev Dola i okolnih sela austrijskom caru Leopoldu prvom moleći ga da ih uzme u zaštitu od turskog terora. Ovo pismo je pisano 16. prosinca 1688 ( bosančicom ). Opcija više.

19. 1. 2010 Gdje su sve živjele Botice sredinom osamnaestoga stoljeća? Ilija Boto

Izvor: http://ilijaboto.blogspot.com/. Autor teksta gospodin Ilija Boto. Fotografija: Kijev Do, općina Ravno.

18. 1. 2010 Stanovništvo Kijev Dola kroz povijest

Potraga za korijenima prezimena Boto, Botica vodi u Kijev Dol. Na internetskoj adresi http://ilijaboto.blogspot.com/ gospodin Ilija Boto, koji živi i radi u Kanadi a porijeklom je iz Ljubuškog (ilija.boto@gmail.com) studiozno proučava korijene svoga prezimena. Zahvaljujući susretljivosti gospodina Ilije Boto preuzeli smo njegove tekstove iznimne vrijednosti, te ćemo ih ovog tjedna objaviti u rubrici Moja kamena knjiga. Također navodimo internetsku adresu vrela kako bi ga mogli izravno posjetiti. Možda bi neki od vas mogli saznanja gospodina Ilije Boto obogatiti korisnim informacijama? Opcija više. Fotografija: Crkva Sv. Roka u Trebimlji.

15. 1. 2010 Hercegovački humski i kraljevski Had: jama Dvogrla u Hrasnu

Zaključak: Dvogrla nije "obična" jama - ponor. Njena hidrogeološka i hidrološka funkcije je bila mnogo složenija. Tome svjedoče mnoge činjenice. Locirana je na antisinklinalnoj strukturi te, vjerojatno, njena dva grla pripadaju različitim slivovima, poput sličnih ponora-estavela u Popovu Polju. Ona je točka podzemne vododijelnice: prema Svitavi i prema Londži. Međutim, je li ona bila samo ponor? Vjerojatno je imala ulogu estavele. Ta činjenica mijenja cijelu stvar. U tom kontekstu treba razmatrati mnoge zanimljive činjenice Hrašnjanske visoravni ali i šire, cijelu Hercegovinu. Primjerice: toponime Banje, Toplica, Mramor i slično. Hercegovina, zemlja slavne demokracije Huma, bila je posijana izvorima, izvorima tipa voklija, estavelama i ponorima, čak i na visinama do 400 m.n.m. U toj činjenici i u činjenici prašume koja je cijeli prostor prekrivala s pitoresknim proplancima oko izvora s prskajućom vodom (voklija - rashoka) krije se tajna tolike rimske prisutnosti na ovom prostoru. Za tu imperiju Hercegovina je bila neodoljiva pustolovina za mirom i egzotičnim doživljajima svake vrste, pružala je sigurnost i utočište a bila je dovoljno daleko i dovoljno blizu Rima, tadašnjeg centra svijeta. Cijelo to vodno blago i danas postoji samo se s površine preselilo u podzemni svijet krškog Hada i čeka biti otkrivenim.

15. 1. 2010 POĐIMO U SRCE ZEMLJE HERCEGOVE: Humska kraljevska čipka (3)

Od Rijeke zaborava preko Modre rijeke do Rijeke sjećanja u svijetu humskog Hada. Pokrenite opciju više.

14. 1. 2010 POĐIMO U SRCE ZEMLJE HERCEGOVE: Grožđe humskog Hada (2)

Uživajte u grožđu Humske zemlje. Njenom blagu skrivenom u podzemnim nišama. Rijekama Zaborava i Sjećanja. Modroj rijeci. Opcija više.

13. 1. 2010 POĐIMO U SRCE ZEMLJE HERCEGOVE: JAMA DVOGRLA, HRASNO, OPĆINA NEUM (1)

U slici i škrtoj riječi. Galerija slika, opcija više. Osnovni podaci o istraživanju: DVOGRLA JAMA POD BANJOM G. Hrasno, zs. Banja, BiH Istražili Feđa Čizmić, Tonći Rađa (SDŠ, 1989.g.). 22.08.2009. Ekipa: Domagoj Laušić, Dražan Mimica, Grgo Puljas, Tonći Rađa, Vedran Tomaš (SDŠ, Split) Vodiči: Vide Raguž-Čolić (zs. Podkula) Stanislav Vukorep (Čapljina) Na naslovnici: istraživačka ekipa ispred obiteljske kuće Vidike (Vide) Raguža (Čolić) i supruge Mande Raguž rođene Obad (drugi i treća s desna). Zahvaljujemo istraživačkoj ekipi, vodičima i domaćinima, obitelji Raguž. Posebno hvala gospodinu Tonći Rađa na susretljivošću i odobrenju objave fotografija na ovoj stranici!